SARAJEVO, BEOGRAD, ZAGREB – Tursko-ruska kriza najveće je iskušenje u odnosima Rusije i Zapada još od doba hladnog rata i kubanske krize, smatra većina eminentnih vojno-političkih analitičara iz regije.
Naime, iako se rijetko tko usudi i pretpostaviti da bi tursko obaranje ruskog vojnog aviona moglo uzrokovati najradikalniji odgovor (s nesagledivim posljedicama po čovječanstvo) gotovo nitko ne spori da je riječ o iznimno ozbiljnom incidentu koji će trajno poremetiti odnose dvije velike sile.
Ipak, nitko ne može pretpostaviti kakav će biti ruski odgovor, kao što nitko sa sigurnošću ne može ustvrdi je li obaranje aviona namjerno izazvani incident ili splet nes (p) retnih vojnih okolnosti.
Vojni analitičar Hamza Višća, umirovljeni brigadir OS BiH, smatra da bi odnosi na međunarodnoj sceni mogli biti dovedeni do usijanja.
“Do kolikog usijanja, ovisi prije svega od Putina. I ponašanje drugih aktera, poput SAD, NATO-a ili EU, može ovu situaciju usložiti ili relaksirati. Rusija i NATO imaju priliku ili ojačati koaliciju za borbu protiv IS, ili da nastave nekoordinirano djelovanje na prostoru Sirije i Iraka, boreći se za različite ciljeve “, ističe on.
Zaključuje da je u tijeku snažna diplomatska i pregovaračka aktivnost koja može dovesti do popuštanja zahtjevima Putina da se uskrati daljnja podrška pobunjenicima protiv Bašara el Asada, te da se eventualno osigura koridor preko Turske za prelete ruskih zrakoplova angažiranih protiv IS.
Miroslav Lazanski, jedan od najpoznatijih vojnih analitičara u regiji, smatra “da turski čin pokazuje da će borba protiv terorizma biti teška i dugotrajna, kao i da se Turska time stavila na stranu IS”.
“Ne gađa se avion prijateljske zemlje, koja je u misiji borbe protiv terorizma i koji je izašao iz vašeg zračnog prostora”, rekao je Lazanski za beogradske medije. Cijeni da Ankara povlači “nervozne” poteze bez znanja NATO-a, te da će Rusija uzvratiti udarac.
“Na njima je da izaberu mjesto i vrijeme, da li će to biti vojna akcija ili akcija obavještajnih službi”, zaključuje Lazanski.
Za njegovog kolegu Đorđa Vukadinovića ključno pitanje jest je li ovo namjerno izazvana provokacija, “kao metoda specijalnog rata Bruxellesa ili Washingtona”, ili tek reakcija nekog zapovjednika, ili turskog vojnog vrha.
“Odnosi Erdoana i turske vojske su vrlo loši, tako da je moguće i da je ovo jedna vrsta udara na Erdoana. Od toga što je u pitanju ovisit i posljedice, koje će svakako biti teške za rusko-turske odnose”, zaključuje on.
Vlatko Cvrtila, zagrebački profesor i jedan od najcjenjenijih analitičara, smatra da će biti “puno teških riječi, moguće i neki incident”, ali da to ne znači da će čovječanstvo ući u neki novi svjetski sukob ili rat.
On zaključuje da je Rusija došla u Siriju, poremetila odnose moći i stala na stranu Bashara el Assada, čije zbacivanje službena Ankara zdušno podržava.
Dodik: Ankara otvoreno stala na stranu terorista
Milorad Dodik, predsjednik RS, izrazio je žaljenje zbog stradanja ruskog pilota u Siriji, kojeg su ubili džihadisti u oblasti koju oni drže pod kontrolom, i obaranja ruskog aviona koji je bio na antiterorističkom zadatku.
Dodik je ocijenio da je Ankara obaranjem ruskog zrakoplova otvoreno stala na stranu terorista Islamske države.
“Očigledno je da je Turska surađivala s takozvanom Islamskom državom i da su njezini stavovi u vezi sa borbom protiv globalnog zla – terorizma, dijametralno suprotni od stavova Rusije. Problem je nastao kada je Ruska Federacija odlučila da se otvoreno obračuna s teroristima”, istaknuo je on.
On je izjavio Srni da je sve više informacija u javnosti koje ukazuju na to da su operacije Ruske Federacije narušile ilegalnu trgovinu naftom, i da su mnoge države, deklarativno u borbi protiv terorizma, upravo surađivale s takozvanom Islamskom državom.
Ekonomska ovisnost
Agencija Reuters ocjenjuje da bi ovaj incident mogao imati ozbiljne posljedice po ekonomske i trgovinske odnose dvije zemlje. Tako podsjećaju da je turizam jedna od oblasti u kojoj su odnosi dvije zemlje najrazvijeniji, a podatak da je oko 4,4 milijuna Rusa prošle godine posjetilo Tursku dovoljno govori. Jedna od ključnih oblasti u odnosima Rusije i Turske je prehrambeni sektor, a Turska je i drugi najveći kupac ruskog prirodnog plina, poslije Njemačke. Dvije zemlje imaju i niz zajedničkih projekata, kao što je gradnja reaktora u sklopu projekta od 20 milijardi dolara, ili izgradnja “Turskog toka”.
wpDiscuz