U 2013. i 2014. godini društvo je poslovalo s negativnom bruto maržom, što je dovelo do gubitka od 124 milijuna maraka… Ukupan dug 31. prosinca 2014. godine je iznosio 213,8 milijuna maraka te tadašnji potencijal generiranja novca iz poslovanja nije dovoljan za plaćanja kratkoročnih obveza”. Ovo je sastavni dio izvješća, piše Večernji list, koje je nedavno razmatrala Vlada Federacije BiH, a u kojemu se iznosi kronologija nesnalaženja, lutanja, ali i sustavnog uništavanja mostarske kompanije koju se doživljavalo kao plijen za bogaćenje, ali i projekt koji treba ugasiti jer se predstavljala simbolom hrvatske gospodarske opstojnosti.
Čerečenje giganta
Nije nepoznat podatak o stanju bilance u kompaniji 2008. i 2009. godine, ali za ukupno razumijevanje odnosa valja spomenuti kako bi se vidjelo kada je ova kompanija doživjela ključne udarce od kojih se poslije nije bila u stanju oporaviti.
Naime, u trenutku odlaska Mije Brajkovića s čela Aluminija, koji se uvijek doživljavao kao svojevrsna oporba službenoj politici, u proljeće 2009. godine na računu je ostalo 94 milijuna maraka. Već te godine bili su iznimno izraženi negativni učinci najveće svjetske ekonomske krize iz 2008. godine.
Nakon odlaska Brajkovića izmijenilo se nekoliko uprava, a najveću štetu kompaniji počinili su upravo oni koji su je vodili za vrijeme vlasti koju su činili SDP i Narodna stranka Radom za boljitak od 2011. do 2015. godine. Zapravo je nevjerojatno s kakvom su lakoćom raskidani i mijenjani ugovori te uvođeni u “igru” razni partneri koji su se za nekoliko godina obogatili, a istodobno su poremećeni odnosi s najvažnijim dobavljačima.
Kada se zbroji plus 94 iz vremena Brajkovića i kraja 2014. godine, po podacima koje su iznijele federalne vlasti, ta je kompanija “ojađena” za nepunih 310 milijuna maraka. Nakon njihova odlaska, nove uprave su za četiri godine povećale minus “samo” za 130 milijuna. No, sve to je također rezultat rada štetočinskih uprava u vremenu “platforme”.
Konkurentski proizvođači ostvaruju pozitivnu maržu u rasponu 10 – 20 posto, proizvodna cijena po toni aluminija je značajno viša nego kod konkurencije, što je rezultat loše produktivnosti, ali i izloženosti riziku volatilnih cijena električne energije čiji rizik Društvo ne umanjuje kroz dugoročne ugovore o kupnji električne energije”, navodi se u analizi u poslovanju Aluminija. Kada se to prevede na svakodnevni rječnik, nakon što su ga doslovno zadužili iznad granica vrijednosti kapitala, svi dobavljači, banke i ključni vjerovnici su počeli mijenjati “pravila igre”.
Slobodni pad
Ključni su problemi nastali s bankama koje su nakon što su probijeni limiti sustavno odbijale izdati bankovna jamstva kako bi se mogli zaključivati dugoročni ugovori o nabavi električne energije, glinice, petrol koksa, smole, koji su najvažniji za poslovanje ove kompanije.
To je pak značilo da je Aluminij bio izložen ogromnom riziku u slučaju poremećaja na svjetskim burzama. A taj se poremećaj dogodio ove godine kada su cijene struje i glinice skočile u nebo, a cijene metala zbog nagomilanih količina ostale iste. U tim okolnostima nastao je i slobodni pad kompanije./HMS/
wpDiscuz