Zašto MUP RS nije našao dovoljno materijala za privođenje Schmidta?
Visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno je boravio u Banjoj Luci, a njegov dolazak ponovno je izazvao burne reakcije predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koji je čak najavio mogućnost privođenja Schmidta.
No, MUP RS nije našao osnove za takvu radikalnu mjeru, što Dodikove ambicije stavlja u pravni vakuum. Zašto?
Zato što Schmidt, barem ovoga puta, nije učinio ništa što bi se moglo okarakterizirati kao kazneno djelo lažnog predstavljanja ili pokušaj izvlačenja koristi od institucija RS koje njegov mandat ne priznaju.
Da bismo razumjeli suštinu, moramo se pozabaviti pitanjem što bi zapravo predstavljalo “lažno predstavljanje” u pravnom smislu.
Ako bi Schmidt, kao visoki predstavnik, lažno koristio svoj status kako bi izvukao neku odluku ili korist iz institucije Republike Srpske, poput ministarstva ili vlade, tada bi postojali elementi za kazneni progon.
Na primjer, ako bi došao u Banju Luku s ciljem da se sastane s nekom od institucija RS i pritom iskoristio svoju poziciju kako bi iznudio odluku, moglo bi se govoriti o kaznenom djelu. No, to se nije dogodilo.
Schmidt, umjesto toga, proveo je vrijeme posjećujući lokalne trgovine, buregdžinice, pa čak i Adidas trgovinu, uživajući u običnom gradskom životu Banje Luke. Sve dok Schmidt šeta gradom, bez pokušaja uplitanja u rad institucija RS, pravno gledano, ne postoji osnova za njegovo privođenje.
Dodikova želja, koliko god bila politički zvučna, nije dovoljna da bi opravdala kazneno gonjenje. Bez stvarne koristi ili pokušaja manipulacije institucijama, Schmidt ostaje samo jedan turista, koji, ironično, slobodno uživa u atmosferi grada kojeg Dodik pokušava kontrolirati.
I sada dolazimo do zanimljive paralele. Zamislimo scenarij u kojem turista iz Njemačke odluči hodati Banjoj Luci i lažno se predstavljati kao magarac. Da, zvuči apsurdno, ali poenta je jasna – sve dok taj turist ne pokušava ostvariti neku korist ili manipulirati sistemom, njegov performans, ma koliko bizaran bio, nije kazneno djelo.
Upravo je takav i Schmidtov položaj. Njegova šetnja Banjoj Luci, posjete trgovinama i buregdžinicama, bez konkretne interakcije s institucijama RS, ne pruža pravni osnov za privođenje. Dakle, Schmidt bi u očima Dodika mogao biti nalik tom turistu koji “lažno predstavlja” svoju funkciju, no sve dok ne pokuša izvući neku korist, MUP RS nema osnove za postupanje.
Schmidt je, stoga, u Banjoj Luci kapitulirao na svoj način. Bez susreta s institucijama Republike Srpske, bez stvarne političke interakcije, njegovo prisustvo ostaje simbolično, ali bez suštinskog efekta. Ova posjeta, koja se možda činila kao još jedan korak u njegovom političkom mandatu, zapravo je pokazala njegove ograničene mogućnosti djelovanja unutar RS. U tom smislu, Schmidt je kapitulirao jer nije imao formalni susret s RS institucijama, što ga čini tek još jednim prolaznikom kroz Banju Luku – bez konkretne političke težine ili koristi.