Published On: Sub, svi. 18th, 2019

ROMANO BOLKOVIĆ: NDH nije bila ni nezavisna ni država ni Hrvatska

NDH nije bila ni nezavisna ni država ni Hrvatska.

Nezavisna nije bila jer je ovisila o pokroviteljima: nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji.

Država nije bila jer država obdržava stanje ( zato se engleski kaže state, od latinskog status ) stvari jamčeći njihovu sigurnost: u NDH nije bio siguran nitko.

Hrvatska nije bila, jer Hrvatska bez Dalmacije i Istre nije Hrvatska.

Taj je marionetski paradržavni provizorij donio rasne zakone: stoga u NHD nije zločinački bio samo režim, već i sama wannabe-dražava.

U NDH ubijali su Židove jer su Židovi; dakle, zbio se Holokaust.

U NDH ubijali su Srbe jer su Srbi, Rome jer su Romi… dakle, zbio se genocid.

U NDH ubijali su Hrvate, ako su bili politički protivnici takve “države”.

U NDH otvarali su koncentracijske logore.

U tim logorima ubijali su djecu: Židova, Srba, Roma…

45 godina socijalizma – Tito nikada nije posjetio Jasenovac – Hrvati se nikada nisu suočili s time da se u krilu našeg naroda zbio Holokaust i genocid.

Socijalistička se vlast zasnivala na politici bratstva i jedinstva, koja je podrazumijevala ravnopravnost svih naroda u tadašnjoj Jugoslaviji, koja se odnosila i na interpretaciju nedavne prošlosti: svi su jugoslavenski narodi oslobodili zemlju od okupatora, dakle svi su podjednako zaslužni za oslobođenje, i svi su izvanjštili svoje “domaće izdajnike” kao nenarodni element, strano tijelo u zdravom tkivu tih naroda: ustaše, četnike, baliste…

Jedino tako, priznajući kolektivne zasluge svim narodima za oslobođenje, nivelirajući doprinos u NOR, Tito je nivelirao i izdaju, omogućuju miran suživot naroda i narodnosti SFRJ.

U SFRJ, u stvari, živjeli smo kao da NDH nikada nije ni bilo, kao da su u WWII Srbi pobili Hrvata koliko i Hrvati Srba. Kako je to moguće? Moguće je samo i jedino zbog hrvatskih partizana.

Oni su Titu omogućili gorespomenutu interpretaciju narodnooslobodilačkog otpora. Da nije tih hrvatskih partizana, poglavito Dalmatinaca, tko zna što bi od Hrvatske ostalo.

Patizana koji su, danas, u ovoj jari revizionizma, tumačeni kao strana, izdajnička, okupatorska vojska, kao biva jugoslavenske postrojbe koje su se borile protiv autentične Hrvatske!

Da: komunisti su bili okosnica pratizanskog pokreta. Da, nažalost, sva je tragika nakon 1945. u tome što antifašisti nisu bili i antitotalitaristi. Što je režim koji je zavladao sebe samorazumjevao kao diktaturu proletarijata.

No, to što se dogodilo nakon 1945. ne opravdava događaje do 1945., kao što ni jugoslavenski i srpski žandarski teror ne opravdava retorziju koja je uslijedila u vidu konc-logora.

Vrlo jednostavano je to dokazati, ako treba, i ilustrirati, da i nepismenima bude jasno:

pogledajte ovu djecu u ustaškom logoru; dobro, što su im ova djeca skrivila?

Zašto su djecu ubijali?

Jer su židovska? Jer su srpska?

Ili je sve to izmišljeno?

Republika Hrvatska “bespridržajno osuđuje zločine počinjene” u Jasenovcu.

Čujem li ja to odjek rječnika režima koje je ubijao u tom logoru, države koja je donijela rasne zakone na osnovu kojih su zločini zakonito počinjeni, u ovoj bespridržajnoj osudi?

Ili sam samo, pri pogledu na ovu djecu, preosjetljiv?

Ne. Nisam. Pri pogledu na njih, ne može se nikada biti dovoljno osjetljiv, oprezan i osramoćen.