Čovjek na slici zove se Manuel Saracen.
Skupa s Ahmetovićem i Juratovićem obožavatelj je nacizma,
On Juratović i Ahmetović obožavaju Šteficu Galić.
Ona je u svom filmu ugostila nacistu.
Deklariranog nacistu.
Njen vjenačni kum, deklarirani nacist pojavljuje se u filmu Svetlane Broz i tvrdi za sebe da je humanist.
A u ratu Srbe tjerao da pasu travu, Srpkinje silovao, danas se krije po Njemačkoj.
Možda čak i po Bundestagu.
Boris Dežulović ga hvalio. O tom “ustaškom časniku” traktate pisao.
Zato Bundestag ne osuđuje nacizam i naciste u BIH.
Zato jer su Manuel, Ahmetović i Juratović, svojedobno u Bundestagu izglasali izjavu kojom se Svetalni, Štefici i nacisti daje politička zaštita Bundestaga.
Ukratko rezoluciju o BIH donosi parlament koji je formalno, javno i prpošno u 21 stoljeću dao političku zaštitu nacističkom uratku. Jednoj laži, o humanizmu jedne nacističke jedinice.
Koja je imala svoj logor u kojem je silovala svoje zatočenice.
Zato je bilo važno da Ustaško novinsko društvo koje vodi Hrvoje Zovko, ove godine da nagradu novinar godine Borisu Dežuloviću.
Jer nacizmi su nam važni. Baš poput rezolucija nacističkih parlamenata.
Kojim caruju turci i saraceni.
Baš poput naci parlamenta u Berlinu.
Iz kojeg nam je došao i naci šef OHR-a.
Koji u BIH ne progoni niti Turke niti Saracene.
Samo Srbe i Hrvate.
Po načelu krvi i tla. I po načelu Lebensrauma. Obnovljenog Lebensrauma novog njemačkog carstva na Balkanu.
U kojem turci i saraceni moraju igrati važnu ulogu.
Kao i svi koji su s njima. Makar bili odbjegli nacisti. Ratni zločinci. Silovatelji.
Junaci hrvatskog novinstva i junaci Bundestaga.
Dodajmo ovome da rezolucija Bundestaga ne spominje džihad u BIH. Iako se u “dobre i drage” partije izbori nazivaju baš tako: Džihad svih džihada.
No ako znamo da je mladi Ahmetović stasao u uredu zastupnka koji se zvao Mustafa…
wpDiscuz
