Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH dr Božo Ljubić reagirao je na tekst Hrvatskog Medijskog Servisa pod naslovom „Neki hercegovački poduzetnici se besramno bogate, dok nam mladi odlaze trbuhom za kruhom“, smatrajući kako će čitatelji iz naslova steći pogrešan zaključak o o0nom o čemu je govorio u radijskoj emisiji „Argumenti“ HMS-a
Pismo koje je dr Ljubić uputio redakciji HMS-a prenosimo u cijelosti::
Poštovani, kad se pročita tekst objavljen na Hrvatskom Medijskom Servisu (hms.ba), a posebice naslov „Neki hercegovački poduzetnici se besramno bahate dok nam mladi odlaze trbuhom za kruhom“, mogao bi se steći dojam da su poduzetnici odgovorni zašto nam mladi ili općenito narod iseljava iz Bosne i Hercegovine.
Treba objasniti da su konstatacije u tekstu izvadci iz jednog dugog razgovora za radio koji je uključivao i odgovore na pitanja slušatelja. U intervju sam odgovarajući na pitanje slušatelja o odgovornosti političara za stanje u državi, jasno rekao da ona postoji ali se moramo svi skupa pogledati u ogledalo. Pri tome je jasno iz čitavog razgovora da je najveći razlog ovakvog stanja i odlaska stanovništva a mladih naročito, neostvarena i ovako ustrojena, nemoguća država. Jasno je ako bi vagali odgovornost za ovakvo stanje da je ona najveća na političarima, kako bivšim tako i današnjim jer, „onomu kome je najviše dano, od njega se najviše i očekuje“.
Naravno, da bismo mogli tražiti od drugih da učine više, moramo se svaki od nas moći pogledati u ogledalo i vidjeti što mi činimo i što bismo, svaki na svom mjestu, mogli učiniti da svima bude bolje. Pri tome sam onda naravno ukazao na neke negativnosti. Kako se odnosimo prema zemlji koju su nam naši preci ostavili u nasljedstvo, koji su, kao što sam rekao, znali poginuti za „mrginj“ koji bi netko pomakao na njihovu štetu. Pri tome niti sebe nisam izuzeo jer je i moja zemlja neobrađena.
Naravno spomenuo sam i neke od „tajkuna“, i način kako troše novac i kako se odnose prema zakonskim obvezama. Namjerno nisam spomenuo termin poduzetnik jer tim dvama pojmovima pridajem različita vrijednosna značenja. Zapravo, poduzetnici i poduzetništvo su poželjan i možda najpozitivniji hercegovački brend, jer zapošljavaju i time omogućuju ostanak ljudi na svojim ognjištima. (I osobno sam se priključio ovoj kategoriji, otvarajući još 1994. godine ortopedsku ordinaciju u kojoj je od tada uvijek bilo zaposleno od jedne do tri osobe i dobro znam s kakvim preprekama se suočavaju.)
Kad sam govorio o promašajima u obrazovanju, moja kritika je bila fokusirana na vlast i nas iz akademske zajednice gdje, naravno vidim i svoju odgovornost jer sam bio i dio vlasti i dio akademske zajednice.
Na kraju želim reći da ništa što je napisano u tekstu nije izmišljeno, osim što je termin „tajkun“, zamijenjen terminom poduzetnik. Međutim, kad se ovaj izvod, bolje reći interpretacija razgovora izvadi iz konteksta razgovora vođenog za radio čitav sat vremena, može se steći pogrešan dojam.
Moje poštovanje svim sposobnim i poštenim, poduzetnicima, nastavnicima, profesorima, političarima, poljoprivrednicima koji obrađuju zemlju, pjevačima koji njeguju lijepu tradicionalnu i klasičnu glazbu i svim kulturnim djelatnicima i svima koji pošteno žive od svoga rada i znanja, stoji u reakciji dr Bože Ljubića. /HMS/.
wpDiscuz