Supersunday je, naravno, trinaestoga i, kao što je Romano Bolković primjetio na Facebooku, pitanje je hoće li oba pape skupa gledati prijenos?
Papa Bergolio navijet će u tom slučaju za Messija, a papa Benedikt za Nijemce, no ti Nijemci više nisu stereotipni Vikinzi poput Andrea Schurrlea iz “Chelseja”. Londonski “Daily Mail” na naslovnu stranicu tendenciozno stavlja upravo tri negermanska reprezentativca – Miroslava Klosea, Mesuta Özila i Samija Khediru, kako se grle nakon gola na utakmici s Brazilom…
Miroslav je iz Šlezije, njemačke pokrajine koja je pripala Poljskoj u poslijeratnoj zamjeni teritorija. Rusija je prugutala Malopoljsku, a Poljska izašla na Odru, pa je više od polovice nacionalnog teritorija anektirala od Njemačke. Tata Miroslavov izvukao se iz cijele te kvagmire tako što je zaigrao za nogometni klub “Odra” iz svoga rodnog grada Opole, a zatim zapalio iz komunizma – emigrirao je u Francusku, u Auxerre, klub iz divnog malog burgundijskog gradića jugozapadno od Pariza, gdje se pije Chablis i jede beouf bourguignonne. Priključila mu se žena Barbara, Poljakinja, rukometna reprezentativka. Dobili su Miroslava. Miroslav je katolik i doma sa svojom djecom – ima dvoje blizanaca – priča poljski. On i žena Sylwia, također Poljakinja, slikaju se u tirolskoj narodnoj nošnji, dok on igra za rimski “Lazio”. Sretna europska obitelj.
Denis Kuljiš l www.zurnalisti.com
Mesut iz liverpulskog “Arsenala” treća je generacija turskog Nijemca. Misli da osjećaj za loptu i tehniku duguje svojoj anatolskoj genetici, dok je “disciplinu i spremnost da od sebe da sto posto”, kako kaže, poprimio iz svog njemačkog identiteta. Prije tekme u sebi recitira Kuran. Hoda s njemačkom pop-pjevačicom Mandy, Talijankom po ocu, koja se probila preko televizijskog talent-showa.
Sammi Khedira igra za “Real” Madrid, otac mu je iz Tunisa, mama Njemica. I on hoda s foto-modelkom (ipak je nogometaš), ali ova njegova, čini se, od bolje je sorte od običnih pinkuša – Lena Gercke, anđeoski plava kao što je Sammi berberski crn, svira klavir i igra šah. Ipak se s dečkom slikala gola za naslovnu stranicu magazina GQ. To je takav posao, što se može…
U svemu, dakle, možemo zaključiti da su se planovi o europskoj i svjetskoj dominaciji iz Hitlerova doba samo djelomice ostvarili – Njemačka je ueber alles, ali s idejama o germanskoj rasnoj čistoći, možeš se manje-više pozdraviti…
Ta i takva Njemačka prelijeva se sad i na Balkan.
Angela Merkel stiže u Dubrovnik na susret regionalnih lidera, koji će uslijediti poslije redovne konferencije “Croatia Summit” što ga organizira hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova. Nije to nikakav samit – sastanak na vrhu – nego rutinski ljetni susret ministara vanjskih poslova zemalja bivše Jugoslavije, koji dođu sa ženama i ostanu nekoliko dana… Kad je Hrvatska ulazila u Europsku uniju, činilo se da će 28. članica EU imati važnu rolu u procesu balkanskog proširenja. No, pokazalo se, prethodna, neslavna i “nelegitimna” vlada Jadranke Kosor uspjela je dovršiti pregovarački proces, ali je nova, sadašnja vlada Zorana Milanovića uništila svoj diplomatski kredibilitet i Hrvatsku gurnula u izolaciju suludom aferom Perković, kad je odrekla njemačkom sudu pravo da sudi šefu hrvatske Udbe za zločin počinjen na njemačkom teritoriju.
Od tog skandala Hrvatska se nije oporavila i neće brzo – Angela Merkel nije došla na proslavu u Zagreb i cijeli se događaj od značajnog europskog datuma pretvorio u patetičnu, ponižavajuću provincijsku priredbicu, koja je, međutim, premijeru Milanoviću, s obzirom na njegov bizarni mentalni sklop, zapravo jako dobro pasala – među svim beznačajnim otpravnicima i trećerazrednim predstavnicima drugorazrednih zemalja, osjećao se kao najveća zvjerka. Od tog časa mogao je Hrvatskom vladati bez ikakve prinude, diktata, obaveze ili straha – momentalno je obustavio svaku inicijativu da se država popravi ili reformira te posvetio “percepcijskom inženjeringu”, beskonačnim novinskim spinovima i podvalama preko zavisnih medija, u čemu je bio posve neuspješan kao i u svemu drugome što pokuša napraviti, s tim da je svaki njegov debakl sve manje važan, jer su sva očekivanja ionako otklonjena. Usput je uništio vlastitu stranku. A budući da Angela Merkel s njem ne želi razgovarati i skupovi kao “Croatia Summit” gube svaki smisao. Da se stvar nekako spasi, predsjednik Josipović fuzionirao je Summit sa svojom inicijativom, tzv. procesom Brdo – Brijuni, koji je zasnovao s bivšim slovenskim predsjednikom Danilom Tuerkom. Oni su u tim Titovim rezidencijama organizirali naizmjenične sastanke s predsjednicima država regije, uvijek u prisustvu jednog državnika neke od ključnih europskih zemalja. Za hrvatskog predsjednika to je bio prikladan aranžman da se ne mora bilateralno, jedan-na-jedan sastajati sa srbijanskim predsjednikom Nikolićem, što je nastojao maksimalno izbjeći s obzirom na političke oportunitete, vodeći računa o skorašnjim izborima… Tako je “kombinirana inicijativa” otišla u Dubrovnik, gdje će tako doći i Angela Merkel, ali bez ikakve inicijative za Hrvatsku, ili u vezi s Hrvatskom. Hrvatski će biti jedino trošak i veliki photo-opportunity za lokalne igrače. Njemačka kancelarka tako će izbjeći susret sa Zoranom Milanovićem. No, nije isključeno da će se uz Nikolića pojaviti Vučić…
Pronosnirana svrha skupa je – postizanje regionalnog konsenzusa i zadobivanje europsko pokroviteljstvo za gradnju “jadransko-jonskog” autoputa, koji bi hrvatsku magistralu Dalmatinu, najljepšu i namoderniju prometnicu u Europi, pretvorio u neku isplativnu, prometnu prometnicu, zatvarajući istodobno prsten južnoeuropskih koridora. No, to je posve nepotrebno – za jadransko-jonsku magistralu nema, naime, nikakvih političkih prepreka. Crnogorci i Albanci, preko čijeg bi teritorija trebala stići do Igoumenitse, rado bi se vozili na četiri trake. Jedina je zapreka novčane prirode – nema šanse da se to financira iz kohezijskih fondova, jer ove dvije države još nisu članice, i neće to jako skoro ni postati. Znači, potrebna je komercijalna lova, a jedan investitor odgovarajućih performansi zaista se šuljao po našim krajevima – australijska Macquarry banka htjela je uzeti u tridesetogodišnju koncesiju hrvatsku cestovnu mrežu i zatim graditi jonsku, ali, naravno, Milanovićeva vlada nije to mogla provesti, budući da za to, kao ni za bilo što drugo, nije sposobna…
Da auto-cestu proda u koncesiju država bi, naravno, izgubila novac, ali cijenu koju je platila lopovskim poduzetnicima povezanim sa Sanaderom, ionako nitko ne može amortizirati. Tako da je JJ-magistrala prazna priča za naivne birače koji, međutim, floksulama više ne vjeruju. Vide ekonomske trendove i osjećaju krizu koja je za posljednjih šest godina dovela do smanjenja BDP-a od 13% i pada industrijske proizvodnje od 20%. Tko god ima mozga, zna da se s ekonomijom u kojoj je 73 posto privrednih aktivnosti u državnim rukama, ne može ni koraka naprijed – jer da je to bilo moguće, socijalizam ne bi propao. A oni koji nemaju mozga, ionako će glasati za desnicu. Sve se vraća na početak – valja provesti nužne reforme. No to ne može izvesti Angela Merkel. Zašto je onda zovu i zašto dolazi u Dubrovnik, umjesto da se sprema za finale u Rio?
Rekao bih da Angela Merkel dolazi u Dubrovnik da se sastane sa srpskim vodstvom i Aleksandrom Vučićem, da ih opomene i potakne. Primila je Vučića u Berlinu, a ovo je sad, zapravo, uzvratni posjet – u Beograd ona ne može ići, dok se ne riješi Kosovo. Kosovski proces – proces iz Rambouilleta – mora se dovršiti na jesen. Srbija je postala fokus njemačke politike na Balkanu. Sve je podređeno tom pothvatu – Srbiju valja uvesti u Europu i sigurno pokrenuti u smjeru pridruživanja, poticanjem ekonomskog i društvenog razvoja. Vučić u avgustu opet ide u Berlin. Beograd je glavni grad regije. Sve je u funkciji istog cilja, čak i hladan odnos prema hrvatskoj politici i političarima koji pokušavaju ekploatirati lokalni problem, poput Slovenaca što su opstruirali ulazak Hrvatske, pa su i vlada i predsjednik uklonjeni, a predsjednik postao Borut Pahor kojega “Mladina” već godinama naziva “Barbikom”.
Kako se postaje njemački Europljanin ili europski Nijemac, svejedno? Kao Turgut Odaješ sto posto i prihvaćaš disciplinu. Nema muljanja, foliranja, balkanskih podvala, glumatanja, sekundarnih prioriteta koji na čas postaju primarni, sve to je – out, iliti aus.
Imaju li tu kakva utjecaja ukrajinska kriza ili energetska politika? Nemaju. Ukrajinska kriza je, čini se, manje-više riješena pragmatičkim pristupom Moskve i Berlina. Rusija zadržava Krim, Ukrajina Donjeck. Gradit će se Južni tok, preko Austrije. Ukrajina će izgubiti ucjenjivačku moć na glavnim plinskim opskrbnim pravcima. Ruski kapital i ruska energija nesmetano prodiru u Europu. Prije nego je kupio “Mercator”, Todorić je refinancirao “Agrokor” novcem Sberbanka, gdje balkanski desk u Beču drži Mlađan Dinkić (ali ovaj je deal napravljen u centrali u Moskvi).
Kad se ovako razmotre prilike, jasno je što će biti europska politika njemačke vlade na Balkanu, odnosno europska balkanska politika njene najvažnije komponente. Na predstojećim izborima u Hrvatskoj i Bosni ključna će biti – spremnost kandidata da pridonesu procesu srpskog priključenja Uniji. A na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, Njemačka će podržavati HDZ, jer se SDP izgubio u recidivama socijalizma komunističkog tipa…
Ukratko, posjet Angele Merkel Dubrovniku imat će jedan važan moment: susret s Aleksandrom Vučićem, ako do toga dođe. Kancelarka stiže iz Berlina, gdje će dan ranije stići s Gauckom, njemačkim predsjednikom, iz Rio de Janeira, kamo će poći na finale Svjetskog prvstva vladinim novim jumbo-jetom A340 “Konrad Adenauer”. Gauck je, inače, još jedan Istočni Nijemac, protestantski pastor poput Angelina oca Horsta Kasnera – zajedno su rušili njemački komunizam, boreći se protiv domaće Udbe, koja se zvala Stasi (Angelino je djevojačko prezime germanizirano poljsko – Kazmierczak njenih bliskih predaka iz velikopoljskog Poznanja). Gauck je poslije pada Berlinskog zida prvo predsjedao institucijom nastalom u fenomenalnom njemačkom lustracijskom procesu – i danas postoji na Albrechtstrasse, a zove se, veoma njemački: Bundesbeauftrage für die Unterlagen des Staatscherheitsdienstes der ehemaligen Deutschen Demokratischen Republik. Raspolaže dokumentacijom njemačke tajne službe, koja se sva stavlja na uvid građanima. Nema tu ovih naših balkanskih udbaških misterija koje trebaju prikriti činjenicu da su traljavu tranziciju proveli pripadnici SDB-a odabravši najprikladnije frontmene.
Svi ti uvidi, na prvi pogled nepovezani, sačinjavaju rebus, ali zapravo daju vrlo jednostavnu opću sliku: Europa mora izgledati i performirati kao njemačka reprezentacija. Moraš biti disciopliniran i davati sve od sebe, a tko to nije spreman, ispada u treću zonsku ligu.
wpDiscuz