Ove su godine obilježena dva desetljeća od utemeljenja HVO-a. Isto toliko godina prošlo je i od nekoliko ključnih bitaka, poglavito onih vođenih u Livanjskom polju i dolini Neretve, koje su prema mišljenju vojnih analitičara bile ključne za obranu BiH ali i južnih dijelova Republike Hrvatske. Što se uistinu događalo u tim danima, zbog čega se krivo tumače pojedine povijesne činjenice, uključujući i one vezane za tadašnja događanja u Bosanskoj Posavini, pokušali smo doznati kroz razgovor s Vladimirom Šoljićem, nekadašnjim ministrom obrane HR Herceg Bosne i jednim od najbližih suradnika i dugogodišnjim osobnim prijateljem Gojka Šuška.
Vladimir Šoljić
HRsvijet: Ove godine HVO obilježava 20-obljetnicu svog utemeljenja ali i niz ratnih operacija vođenih te ratne 1992. Kao nekadašnji ministar obrane HRHB, na koji način gledate na to razdoblje?
-BiH je početkom 1992. godine bila istovremeno država u nastajanju i država u raspadu. Naime, Srbi su uz pomoć JNA i paravojnih formacija iz Srbije i Crne Gore nadzirali 2/3 prostora BiH dok BiH u to vrijeme nije imala ni vlastitu vojsku a kamo li učinkovit sustav obrane za rat koji je već prelazio njene granice. Postojala je samo TO i to razoružan. Da se Hrvati u takvoj situaciji nisu pripremali za obranu i samoorganizirali, da nisu formirali HVO kao vlastitu vojsku njih danas u BiH praktički ne bi ni bilo. Tamo gdje nije bilo HVO-a više Hrvata i nema.
>>Davor Domazet Lošo – “Hrvatski Domovinski rat 1991-1995 strateški pogled” (Video)
HRsvijet: Obrana Livna i oslobađanje vojarne JNA u Čapljini, u travnju 1992., po nekima su, uz operaciju „Lipanjske zore“ ključne operacije bez kojih bi BiH „šaptom pala“ u sastav Miloševićeve Jugoslavije?
-Zaustavljanje tenkovske kolone na prilazima Širokom Brijegu u svibnju 1991. godine i onemogućavanje stavljanja grada Mostara u potpuno okruženje Hrvati BiH su dali do znanja da se bez njih njihova sudbina i sudbina BiH neće odlučiti. Obranom grada Livna i njegovog okruženja kao i grada Mostara i većeg dijela Hercegovine definitivno su poremećeni planovi brze realizacije projekta stvaranja velike Srbije. Da nije bilo hrvatskog otpora BiH bi vjerojatno „šaptom pala“ a daljnji tijek rata bio bi potpuno drugačiji.
Bošnjačka politika pokušala minimumom žrtava ostvariti maksimalan cilj
HRsvijet: Međutim, bošnjačka strana nevoljko govori o bojevim operacijama 1992. I ulozi HVO-a u njima. Zbog čega?
-Prigodom napada i zločina u hrvatskom selu Ravno u jesen 1991. godine predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović dao je već poznatu i bezbroj puta ponavljanu rečenicu „to nije naš rat“ koja daje odgovore na puno toga što se kasnije događalo u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme dok je Izetbegović kao predsjednik Predsjedništva bio prva osoba obrane BiH on je istovremeno bio i prva osoba ilegalne bošnjačke vojne strukture tzv. Patriotske lige. Iz ovoga je bilo očito da postoje tri koncepta razvoja situacije u BiH a uz to ide i međusobno nepovjerenje. Budući da su srpska i hrvatska politika već bile u otvorenom ratnom sukobu očito je da je bošnjačka strana računala da će lukavom i dvoličnom politikom pokušati s minimumom žrtava ostvariti maksimalan cilj.
HRsvijet: Javnosti nije poznato kako je mandat za obranu Mostara, te 1992., imao upravo HVO?
-Bošnjačka politika se dosta uspješno prilagođavala velikim problemima s kojima su se oni kao narod a i BiH suočili. Sigurno ne s oduševljenjem nego iz čistog pragmatizma Predsjedništvo BiH na čelu s Alijom Izetbegovićem se složilo da se obrana Mostara sukladno odluci Kriznog stožera Mostara povjeri HVO-u. Ovu činjenicu bošnjačka politika je stalno prešućivala.
HRsvijet: Uborak i Sutina su prve masovne grobnice nastale u BiH u kojim je pronađeno 114 nevinih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti otkrivene su još u kolovozu 1992. Kako to da Tužiteljstvo BiH niti Haški sud nikada nisu pokazali interes za ovaj monstruozni zločin?
-Nema dvojbe da su brojni vanjski čimbenici na određen način upleteni u ratna događanja u BiH ali o tome je teško doći do konkretnih pokazatelja. U tome je sadržan i dio odgovora zbog čega nećemo saznati zašto se za zločine u Uborku i Sutini kao i brojne druge zločine nad Hrvatima u BiH nisu podignute optužnice protiv vrha JNA i generala Momčila Perišića, koji je u to vrijeme bio u Mostaru
Potpuno mi je nejasno zašto je bošnjačka politika prihvatila tezu vojnog vrha JNA i srpske strane o agresiji Hrvatske na BiH
HRsvijet: Umjesto realnih procjena i ocjena ovog povijesnog razdoblja iz određenih središta javnosti se serviraju priče o tome kako je BiH obranjena iz opkoljenog Sarajeva, te teze o dogovorenom ratu i prodaju Bosanske Posavine, za što se optužuje Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Kakva su vaša gledišta?
-Priče o dogovorenom ratu posebno o tzv. dogovoru Tuđman – Milošević nema nikakvih pisanih dokumenata ili pouzdanih svjedočenja. Nakon velikih razaranja isto tako velikih žrtava na hrvatskoj pa i na srpskoj strani čini se da su sve priče o dogovorenom ratu čista besmislica. Istina bilo je razgovora svake vrste između sve tri strane u ratu, ali očito svaka od strana u vrijeme razgovora držala „fige u džepu“. Već sam ranije izjavio što mi je ministar obrane Republike Hrvatske gospodin Gojko Šušak rekao na pitanje da li postoje nekakvi dogovori Tuđmana i Miloševića glede rata koji je bio u tijeku i koji je nosio velike žrtve. Naime, prenio mi je odgovor koji je njemu na isto pitanje dao predsjednik Franjo Tuđman a koji otprilike glasi: „Ma kakav dogovor, prodajem maglu i kupujem vrijeme“. Kasniji razvoj događaja mi je u suštini potvrdio smisao ovog odgovora Predsjednika Franje Tuđmana.
>>VLADIMIR ŠOLJIĆ: Tuđman je u Karađorđevu prodavao maglu i kupovao vrijeme
>>Mesićev prijatelj Dušan Bilandžić: Za dogovore o podjeli BiH kazao mi je Kosta Mihajlović
HRsvijet: Na koji je način Republika Hrvatska u to vrijeme uopće mogla obraniti Bosansku Posavinu, kad znamo da se zbog kratkotrajne intervencije i primjene instituta aktivne obrane našla na udaru dobrog dijela međunarodne zajednice pa i VS OUN-a?
-Kad je riječ o padu Bosanske Posavine vidio sam neke dokumente i slušao brojne priče koje su u punoj kontradikciji. I tu postoje tvrdnje da se radi o nekom dogovoru i trgovini koji također nemaju utemeljenost na činjenicama. Stvarni odnos snaga na bojištu kao i međunarodni odnosi su bili takvi da se hrvatska vojska i HVO morao povući iz Posavine. Ostalo mi je potpuno nejasno zašto je bošnjačka politika prihvatila tezu vojnog vrha JNA i srpske strane da se Hrvatska proglasi agresorom na BiH i zatraži da HV napusti Bosansku Posavinu i cijelu BiH.
Da Izetbegović nije povukao potpis sa Cutileirovog plana rata u BiH ne bi bilo
HRsvijet: Zar umjesto pukog širenja dezinformacija tim središtima političke i medijske moći ne bi bilo pametnije istražiti tko to nije prihvatio Cutileirov plan, te kolike su i kakve posljedice nastale zbog toga?
Kad je riječ o Cutileirovom planu i tu kao i u brojnim stvarima vezanim za BiH postoje brojne nejasnoće i nedoumice. Činjenica je kako u slučaju prihvaćanja Cutileirovog plana rata u BiH ne bi bilo. Vezano za taj plan Alija Izetbegović je kasnije objasnio da je taj plan prihvatio jer mu je on osiguravao međunarodno priznanje BiH, a da je nakon priznanja svoj potpis povukao jer je ocijenio da taj sporazum u potpunosti ne odgovara ciljevima bošnjačke politike.
>>Tajne Lisabona: Kako je Alija Izetbegović prevario Hrvate?
HRsvijet: Haški sud bi ove godine trebao donijeti prvostupanjsku presudu u slučaju šestorice nekadašnjih čelnika HRHB. Može li ta presuda, bez obzira kakva ona bude, imati političkih ili bilo kakvih drugih posljedica po hrvatski narod u BiH?
-Presuda u Haagu ma kakva bila ostavit će trajne posljedice za Hrvate u BiH. Kakva bi poruka Hrvatima kao najmalobrojnijem i u ratu popolovljenom narodu bila u slučaju da se njegovo pravo na obranu okvalificira kao udruženi zločinački pothvat ne treba dvojiti. Uvjeren sam da će ta neutemeljena kvalifikacija biti odbačena. I sada, 20 godina nakon početka rata opravdano se pitati a što su to Hrvati u BiH u to vrijeme drugačije mogli i trebali uraditi. Na nama je da uložimo maksimalan trud da se utvrdi istina o ratu u BiH a na sudcima da donesu pravednu presudu.
Ukoliko Hrvati ne izbore ravnopravnost BiH neće preživjeti
HRsvijet: Promatrajući političke procese nakon gašenja HR Herceg-Bosne stječe se dojam kako politički procesi nikako ne idu na ruku hrvatskom narodu u BiH. Nazire li se rješenje?
-Na pitanje da li je Washingtonski sporazum bio prevara za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku te zbog čega je Daytonskim mirovinm sporazumom BiH podijeljena na dva dijela, dva entiteta vjerojatno nikad nećemo dobiti pravi odgovor. Nedvojbeno je da su Daytonskim mirovnim sporazumom Hrvati BiH dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Naime, podjelom na dva entiteta Srbi su dobili državu u državi a s Federacijom BiH Bošnjaci su dobili prigodu da slično osiguraju za sebe. U slučaju realizacije naprijed navedenog BiH bi prestala postojati. U novije vrijeme postoje neke indicije da se Hrvate namjerava podržati u borbi za jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda. Ovome je pridonijelo i ne mirenje Hrvata sa položajem u kome se nalaze. Vjerujem i nadam se da će Hrvati izboriti jednakopravnost a u slučaju da to ne bude ostvareno – BiH neće preživjeti.
HRsvijet: Kao dugogodišnji prijatelj Gojka Šuška, kako gledate na ono što je on osobno učinio za hrvatski narod i pokušaje stvaranja krive percepcije, koju godinama provode različita središta moći?
-Kad se govori o ministru obrane Gojku Šušku ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu mu osporiti doprinos koji je dao u izgradnji obrambenog sustava Republike Hrvatske i konačnoj pobjedi HV-a. Dovoljno dobro i dugo sam ga poznavao da mogu svjedočiti kako je sve što je radio u to vrijeme radio iz domoljubnih i nikakvih drugih interesa.
Obrana hrvatskih prostora u BiH i prostora južne Hrvatske je praktički neodvojiva. Braneći hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini Hrvati BiH su neizravno branili i Republiku Hrvatsku a pomažući Hrvatima BiH Republika Hrvatska je pomagala vlastitu obranu. Iz naprijed navedenog je nesporan i veliki doprinos Gojka Šuška u obrani hrvatskih prostora u BiH pa na određen način i BiH kao cjeline.
Razgovarao: I. Zlopaša
wpDiscuz