Ratnici i trgovci iz Skandinavije

Brončani pojas nađen u nordijskoj grobnici u središnjoj Poljskoj ukazuje na dugotrajnu prisutnost Varjaga u istočnoj Euro
Tokom izgradnje autoputa u poljskom gradu Bodzia 2007. u centralnoj regiji Kujavia otkriveno je srednjovjekovno groblje, za koje je utvrđeno da potiče iz perioda između 980. i 1030. godine.
U naredne dvije godine, na tom lokalitetu pronađeni su ostaci 14 muškaraca, 21 žene i 14 djece, kao i veoma bogata zbirka grobnih priloga. Sadržavala je oružje, nakit, kovanice, amulete i ostatke svilene tkanine.
Ta raskošna pogrebna oprema jasno je svjedočila da su na tom mjestu počivali članovi elitnog društvenog sloja. Mnoštvo predmeta poticalo iz Skandinavije, poput srebrne perle s tradicionalnim skandinavskim granuliranim ukrasima, kovanica ili tipičnog mača nađenog uz skelet mladog čovjeka, čija su polomljena vilica i ožiljci na lubanji, ukazivali da je nastradao u borbenom okršaju.
O nordijskoj prisutnosti ukazao je i pravac orijentacije grobove. Pokojnici u skandinavskoj tradiciji pokopavani su prema osi sjever-jug. Na to je ukazivala i prostranost grobnica. Drveni kovčezi bili su postavljeni tkaninom i ojačani željeznim elementima.
Jedinstveno obilježje bili su i ostaci drvenog palisada koji je razdvajao grobnice u grupe. Takve “mrtvačke ograde” pronađene su ranije u Velikoj Britaniji, ali su poticale iz ranijeg perioda i nijesu bile spojene na uglovima.
Još jedna osobenost bio je bronzani “kantar”, koji je vjerovatno korišćen za vaganje plemenitih metala. Bio je prvi takve vrste nađen na prostoru središnje Poljske.
Sve je ukazivalo na dugotrajno prisustvo Nordijaca, koji su tijekom osmog, devetog i desetog stoljeća harali europskim područjima. Ali, malo se zna o nordijskom širenju na istočnoj strani Starog kontinenta, gdje su upamćeni po imenu Varjazi. Zahvaljujući svojim Drakar s plitkim gazom, mogli su se lako kreću širokom mrežom rječnih plovnih putova, kojima su dopirali čak do Crnog mora.
Varjazi su bili i vrlo umješni trgovci. Od 9. vijeka počeli su uspostavljaju trgovačke rute po širokim prostranstvima srednje i istočne Europe. Neki varjaški trgovci trajno su se naseljavali na novim područjima, drugi su zahvaljujući svojoj ubojnoj moći stupali u službu lokalnih knezova kao vrsta tjelesne straže-garde.
Riječ je o tipičnoj srednjovjekovnoj vojničkoj organizaciji iz koje su u kasnijim vjekovima nastajali i djelovi plemstva. Ove varjaški ratničke družine su dugo igrale značajnu ulogu u razdoblju nastanka Kijevske Rusije, od oko 860. godine, u doba prvih dinasta Rjurikoviča.
Varjazi su dakle od polovice devetog stoljeća bili prisutni u različitim ulogama na širokim slovenskim prostorima. Otkriće u Bodziji u središnjoj poljskoj regiji Kujavia pokazalo je da ih je bilo i mnogo zapadnije od Kijevske Rusije, a bogati materijalni nalazi posvjedočili su da su svi pokojnici ili barem neki od njih, pripadali elitnom sloju, koji je uživao velike privilegije.
Sve navodi na zaključak da su Varjazi u tom dobu i na prostoru srednjovjekovne Poljske igrali važnu ulogu kao pripadnici ratničkih “družina” vezanih ugovorima i zakletvama za lokalne vladare. U ovom slučaju je najvjerovatnije riječ o knezu Mješku I (935-992), osnivaču poljske države i njegovom sinu Boleslavu Hrabrom, prvom okrunjeni kralju Poljske.
Upravo je otkriće u grobnici mladog ratnika u Bodziji ukazalo na povezanost sa Boleslav. Naime, među grobnim prilozima nađen je i brončani pojas s urezanim amblemom, koji je ukazao na pripadnost. Pokazalo se da je njegov vlasnik bio blisko povezan, možda čak i rodbinski, sa vladarem koji je u kratkom razdoblju od 1015. do 1019. bio veliki kijevski knez.
Riječ je o Svjatopolku Prokletom, “čija su zla djela sadržana u njegovom imenu”, kako kaže Andžej Buko, rukovoditelj Instituta za arheologiju i etnologiju u Poljskoj akademiji znanosti.
Što povezuje Poljsku i vladara Kijevske Rusije? Iza imena Svjatopolk Prokleti krije se kijevski knez Svjatopolok I Vladimirovič. Upamćen je najviše po tome što je ubio trojicu svoje mlađe braće u borbi za vlast. Njegov otac knez Vladimir je Svjatopolka u dobi od osam godina učinio knezom Turova, ugovorivši potom brak s kćerkom poljskog kralja Boleslava Hrabrog.
Nevjesta je došla u pratnji njemačkog biskupa Kolberg, nakon čega su uspjeli da nagovore mladoženju da podigne ustanak protiv Vladimira. Kada je kijevski knez saznao za to, bacio je zavjerenike u tamnicu. Svjatopolka je oslobodio tek prije svoje smrti 1015. godine.
Tada je uslijedio zločin koji je Svjatopolku donio epitet “Prokleti”, jer je mučki ubio Vladimirom sinove Borisa, Gleba i Svjatoslava, dinastičke konkurente. Ali, nije uklonio i četvrtog Vladimirovog sina Jaroslava, koji je vladao Novgorodom.
Ovaj je na vijest o zločinu napao na Kijev. Bratoubojica se nakon poraza kod ljubeći u blizini Dnjepra našao u progonstvu.
Ali ubrzo je nagovorio svog tasta, poljskog kneza Boleslava da preduzme pohod, u kome je osvojen Kijev. Boleslav je, međutim, ostao u Kijevu kratko, što je nakon izvjesnog vremena Jaroslav iskoristio i iznova napao na Kijev, nakon čega je Svjatopolk protjeran, skončavši na putu ka Poljskoj.
Glavni izvor koji opisuje optužuje Svjatopolka je spis Povijest minulih leta, napisan mnogo kasnije. Međutim, neki zapadni izvori, sugerišu da je upravo Jaroslav bio odgovoran za smrt svoje braće.
Na kraju priče, vraćamo se varjaškom ratničkom groblju u Bodziji, jedinstvenom u ranoj srednjovjekovnoj Evropi. Ovo varjaško počivalište nalazi se u blizini trgovačke rute koja je vodila rijekama Vislom i Bugom od sjevera ka jugu.
Otkriće ovog groblja predstavlja najnoviji primjer sve većeg broja grobalja iz tog perioda na poljskom tlu, povezanih s prisustvom migranata, uglavnom iz Skandinavije.
Postoji i određena pravilnost u tim pronalascima, jer se odlikuju čestim pronalascima oružja. Penetracija Skandinavaca na obale Baltičkog mora bila je povezana i sa trgovačkim i sa vojnim ciljevima.
Otkriveni predmeti, skandinavsko borbeno oružje, bronzani “kantar”, staklene vizantijske perle, svila iz još udaljenijih istočnih krajeva i kovanice iz Njemačke, Engleske i Skandinavije rječito govore o tom spoju.