Dok Donald Trump po drugi put ulazi u Ovalni ured, na Starom kontinentu vodi se tihi, ali nimalo bezazlen rat. Europski lideri pokušavaju shvatiti kako se ugurati u milost američkog predsjednika, čija vanjska politika ima manje predvidljivosti od vremenske prognoze u Londonu.
Giorgia Meloni, talijanska premijerka, jedna je od rijetkih koja može reći da je u Trumpovu VIP krugu. Više puta je pohodila Mar-a-Lago, bila na njegovoj inauguraciji i među prvima razgovarala s novim državnim tajnikom Marcom Rubijom. No postoji problem – bila je previše bliska s Bidenovom administracijom. Još gore, prijateljuje s Elonom Muskom, a ako Musk i Trump završe u nekom novom bizarnom sukobu ega, Meloni bi mogla završiti na margini.
S druge strane La Manchea, Nigel Farage zadovoljno trlja ruke. Oduvijek je bio Trumpov lojalist, preživio je i svojevrsni verbalni rat s Muskom i izgleda kao da bi mogao biti Trumpov čovjek za Europu. U istom krugu je i Viktor Orban, koji je novi mandat američkog predsjednika proslavio kao osobnu pobjedu. No, njegova proruska i prokineska politika mogla bi ga koštati ozbiljnije pozicije uz Trumpa.
Na listi “potencijalnih šaptača” su i francuski desničar Éric Zemmour, poljski predsjednik Andrzej Duda te bivši poljski premijer Mateusz Morawiecki. No, svi oni spadaju u kategoriju autsajdera. Mark Rutte, glasnogovornik NATO-a, pojavljuje se kao iznenađenje – nije MAGA materijal, ali je izgovorio sve prave rečenice, uključujući podršku povećanju vojnih budžeta NATO-a, što Trump voli čuti.
Među onima koji će s Trumpom morati surađivati, htjeli-ne htjeli, nalaze se poljski premijer Donald Tusk i mogući budući lider Njemačke Friedrich Merz. Njihove veze s Trumpom nisu osobne, već funkcionalne – jer će ih pozicija natjerati na to. Emmanuel Macron, koji je s Trumpom imao neku vrstu ljubavno-mržnjeg odnosa tijekom prvog mandata, još uvijek pokušava shvatiti gdje se nalazi u ovoj novoj priči. Nije bio na inauguraciji, ali je bio domaćin prvog Trumpova posjeta nakon izbora.
A što je s Europskom unijom? E, njih Trump ne može smisliti. Ursula von der Leyen, Kaja Kallas i António Costa mogu se nadati da će Trump jednom možda spomenuti EU u nekoj izjavi, ali to je otprilike sve. Američki predsjednik preferira individualne lidere, a ne institucije, pa EU može samo promatrati iz prikrajka dok Europa ratuje za Trumpovo uho.
Ali puno važnije od ovog je sljedeće, a to Politico ne propituje: Gdje nestadoše svi oni silni ideološki punktovi neoliberalnog invazionizma? Zašto Europa, koja se prilično preko Bidena ideološki svrstala u lošu sluškinju američkih demokrata, sada odjednom ne udari politički, vojni i gospodarski zid prema Americi onako kako ga je udarila prema Rusiji? Jer USA je direktno bacila oko na teritorij EU, Grenlanda, koliko nam je poznato Putin to nije uradio.
Zaključak: EU je promašaj, američka izmišljotina. Zapravo jako loša američka izmišljotina. Sramota je što je stari kontinent sebi dopustio. /POSKOK/
wpDiscuz
