Nino Raspudić hrvatski je filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Mostaru. Piše za zagrebački Večernji list i banjalučke Nezavisne novine, a jedan je od urednika emisije Reflex na sarajevskoj OBN televiziji. Za Dalmatinski portal prokomentirao je novoizabranu Vladu Republike Hrvatske, njezinog mandatara Tihomira Oreškovića, izbor ministara, najavljene reforme, utjecaj medija na politiku kao i slučaj govora mržnje na Z1 televiziji.
Na prvoj sjednici Hrvatskoga sabora mandatar Tihomir Orešković predstavio je svoj program i članove Vlade te za oboje dobio povjerenje saborskih zastupnika. Jesu li po Vama Petrov i Karamarko izabrali najbolju osobu te kako komentirate sastav nove Vlade?
– Smatram da nije ni najbolje, ni najgore rješenje. Teško je bilo izabrati, jer nitko od aktera nije mogao dati sam karakter ovoj Vladi, ona je rezultat jednog složenog sustava kompromisa. Izborni rezultat je bio takav da je bilo nemoguće imati Vladu sa stabilnom političkom većinom, što bi bilo odlično u situaciji gdje su nužne političke reforme. Da biste proveli nužne reforme, koje znače velike rezove, nužno je imati političku stabilnu većinu. Svima nama lijepo zvuče te reforme, jer mi zamišljamo da će te reforme se provoditi u tuđem dvorištu, da će se rezati nekome drugome. Međutim, to tako neće biti, a nisam siguran koliko su naši građani spremni na žrtve i odricanja, to jest koliko imaju povjerenja da će taj teret reformi biti raspoređen ravnomjerno, a ne arbitrarno gdje će ponovno neki ispaštati više od drugih. To je neka prva potencijalna poteškoća, nagomilani problemi u društvu, a nemojmo zaboraviti da smo u jednom stanju krize i stagnacije koje traje još od 2008. godine, od velike krize koja je zahvatila veći dio Europske unije. Mi se unatoč nekim pozitivnim pokazateljima, kao što je sitan rast BDP-a i proizvodnje, još uvijek nismo iščupali iz te krize. Bijeda nam se svima pomalo uvukla u kosti i to traje predugo. Prošla vlast se očito nije znala skroz suočiti s tim problemima, oni su i dalje tu, a sada će ih trebati rješavati vrlo krhka Vlada, koja ima veoma tanku saborsku većinu. Vidjeli smo u noći izglasavanja kako se mogu očekivati iznenađenja, poput Lovrinovićevog uskraćivanja povjerenja Vladi. Nejasno je sada je li on cijelo vrijeme bio spavač druge opcije ili se stvarno našao povrijeđen kadrovskim rješenjima ili neprihvaćanjem njegovog ekonomskog plana i programa. Kao otegnutu okolnost rada Vlade vidim i jedno eksplicitno nepovjerenje između partnera. Ako vi imate situaciju da MOST isti dan nakon što postigne sporazum s HDZ-ovom koalicijom o formiranju vlasti, u pismu javnosti uspoređuje HDZ s morskim psima zajedno sa SDP-om, to vam dovoljno govori o razini povjerenja. Ili pak to što je MOST inzistirao na potpuno nereformskim sektorima kao što su MUP ili SOA, jer žele zaštititi leđa od partnerskog noža. Krhka većina, nepovjerenje partnera, silni nagomilani problemi i jedna javnost koja je uljuljkana u smislu da će teret podnositi uvijek netko drugi rezultira zaključkom da će biti veoma teško Oreškoviću i njegovoj Vladi. Doista im želim sve najbolje i držim palčeve da uspiju, da doista krene putem boljitka, ali neće biti lako. Uzevši sve te elemente u obzir čini mi se da ćemo imati prijevremene izbore već tijekom ove godine.
Tihomiru Oreškoviću najviše zamjeraju što ne poznaje hrvatski jezik. Smatrate li to njegovim najvećim problemom?
– On je ostvario respektabilnu karijeru u visokim svjetskim poslovnim krugovima, razlikuje se od naših ‘stručnjaka’ formiranih u ovom poluplanskom gospodarstvu u kojem bez jakih političkih veza, zaleđa i protekcije ne možete ništa. Međutim, istina je da je jedna stvar svojom marljivošću i znanjem uspinjati se na ljestvici jedne sređene židovske farmaceutske industrije, a druga plivati u ovom poludivljem kontekstu hrvatske politike i društva. Pitanje je koliko će se on politički uspjeti snaći u svemu ovome. Čovjek je sasvim slučajno došao u ulogu mandatara, preko nekih HDZ-ovih političkih veza on je bio u opciji za ministra financija ili gospodarstva, a na kraju ovih mukotrpnih pregovora HDZ-a i MOST-a isplivao je kao prihvatljiva osoba, što se u konačnici ne mora pokazati lošim odabirom. On nije mogao sam sastavljati svoj tim, to je bilo jasno, radi se o rezultatu kompromisa i dogovora između HDZ-ove koalicije i MOST-a. Splet okolnosti i slučajnosti je doveo do sastavljanja ove Vlade, no ne moramo nužno biti skeptici. Mi smo imali u prošlosti čvrste i jasne političke vlade, postavljene iz jednog središta moći, kada su stranke na vlasti imale dominantnu većinu u Saboru, pa su imale rezultate kakve su imale.
Hasanbegovićeve izjave su zlonamjerno interpretirane
Za ministra kulture je izabran Zlatko Hasanbegović što je izazvalo različite rasprave u medijima zbog stava o antifašizmu. Uz to, radi se o povjesničaru, a ne kulturnjaku…
– Sve što znam o njemu je da je na svom području vrlo ozbiljan znanstvenik, osoba je uz koju se ne vezuju nikakve afere, što se za neke bivše visoke državnike iz Ministarstva kulture ne može reći. On je vrlo jasan u svojim antitotalitarnim stavovima, što neke koji imaju teškoća sa suočavanjem s komunističkim totalitarnim nasljeđem i beneficijama koje vuku još iz tog sustava očito boli. Vrlo zlonamjerno su interpretirane neke njegove izjave, mislim da treba sagledati sve što je rekao, a ne čupati po pola rečenice ili rečenicu koja se nadovezuje na prethodnu. Po onome što vidim, nema ništa sporno u njegovim izjavama i mislim da je on dosljedan antitotalitarist.
Smatram i da mu nije otegnuta okolnost to što je povjesničar, ali mu može biti problem ako ne poznaje sustav kulture. S druge strane, s obzirom na to koliko smo mi mala sredina i koliko su tu isprepleteni utjecaji i lobi, međusobno guranje, podržavanje i hvaljenje, možda je baš on pravi izbor za postavljanje institucionalne kulture na zdrave noge. Možda baš ministar kulture treba biti osoba koja je izvan toga začaranog kruga, koja prema nikome iz tog miljea nema obveza, repova i ne duguje zahvalnost. Tako da ministru Hasanbegoviću, kao i svima drugima, treba dati šansu. Ono što mi se sviđa, je najava za izdvajanje za kulturu. Od ovih silnih HNS-ovih kulturnjaka koji su sveli kulturu na svega 0,49 posto proračuna, nadam se da će se pokazati točnom najava podizanja izdavanja na 1 posto, što je doista minimum za jednu civiliziranu europsku zemlju, pogotovo za Hrvatsku gdje kultura nije samo potrošač sredstava, nego je ona posredni proizvođač novih vrijednosti. Promislite samo na turističku dimenziju koju kultura ima u svemu tome.
Je li MOST ono što treba Hrvatskoj u ovom trenutku i hoće li se uspjeti pokazati na nacionalnoj razini?
– MOST može, kao element koji je općoj strukturi dao novu dimenziju i prisilio dosadašnje velike igrače na neka drugačija ponašanja, odigrati pozitivnu ulogu. To je kao da me pitate za sol. Sol je dobra, ispada dobar začin svakom jelu, no ne možete jesti samo sol. Pitanje budućnosti MOST-a ovisi o dva faktora: jedan je faktor čišćenja, a drugi širenja. Oni su veoma brzo rasli na nacionalnoj razini i u njihov okvir su ušli neki ljudi koji nemaju nikakve veze s temeljnom jezgrom MOST-a, s ovom ekipom iz Metkovića i Omiša, zahvaljujući kojima je MOST zadobio simpatije javnosti i ostvario rezultat. Njima su se prikrpali svakojaki ljudi, različitih interesa i s različitim pričama i ciljevima. Vidjeli smo da su neki od njih veoma brzo otpali, prvo gospodin Prgomet i njegove dvije zastupnice od kojih se ova ponovno vratila u jato vladajuće koalicije, onda se isto dogodilo s Petrinom, a sada i s Lovrinovićem. Te naslage nisu jednostavno prirodne u ovoj jezgri MOST-a. Drugo je ključno pitanje kako će se širiti. Nakon što je MOST stekao političko iskustvo, a vidi se da brzo uče, važno je hoće li se sada uspjeti kadrovski pojačati i postati važan samostalni igrač na nacionalnoj političkoj sceni. To će ovisiti o čitavom nizu okolnosti…
Milanović ima ozbiljne probleme unutar stranke, ali kontrolira većinu
Koalicija Hrvatska raste nije dobila izbore, predstoje unutarstranački izbori u SDP-u. Hoće li Milanović ostati na čelu stranke?
– Po onome što vidim, on je ipak dominantna figura u SDP-u i odskače u odnosu na svoje protukandidate. Malo sam skeptičan na kapacitet političke borbe gospodina Komadine, vidjeli smo da se veoma loše snašao na ministarskoj poziciji s koje je veoma brzo odstupio. Nezadovoljstvo unutar stranke evidentno postoji, gube se ljudi. Činjenica je da Milanović ima protiv sebe organizacije svih gradova u kojima je SDP utjecajan, dakle gradonačelnika Splita, riječku i zagrebačku ekipu. Međutim, on je kao čelnik SDP-a uspio maknuti staru gardu i instalirati u Predsjedništvu stranke puno mlađih, sebi bliskih ljudi koji su kasnije bili nagrađeni ministarskim pozicijama u prošloj Vladi, iako većina njih nije imala neke stručne kompetencije. Imali smo redikuloznu situaciju da je nekima prvo radno mjesto bilo upravo to ministarsko, a sada je zaista smiješno da isti ti strogo govore o stručnosti sadašnje Vlade. Milanović ima ozbiljne probleme unutar stranke, na svom terenu, ali moj uvid je da on još uvijek kontrolira većinu, pogotovo ovih mlađih koje je sam doveo i instalirao, pa procjenjujem da će ostati na čelu SDP-a ako ne bude nekih velikih iznenađenja.
Stalno se spominju reforme, jedna od njih je i ukidanje općina i županija, te formiranje regija. Mislite li da je to u ovom trenutku potrebno?
– To su ozbiljna i dugoročna pitanja. Ono što mene smeta je što stvaramo dojam nekih lakih rješenja i čarobnog štapića. Mislim da je osnovni problem Hrvatske, a to se nitko nije usudio reći u izbornoj kampanji, to što mi stvaramo premalo vrijednosti. Premalo se radi i premalo se vrijednosti stvara. Ljudima je nekako najlakše čuti i progutati političku priču da smo mi dobri i da stvaramo dovoljno, a netko drugi nam to krade i oduzima. Nekada su to bili Srbi i Beograd, pa su bili Hercegovci, pa tajkuni, pa političari, eto sada gutaju tobože županije i općine i ostalo. Pa hajdemo mi čarobnim štapićem povući taj potez i postrojiti i bit ćemo bogati kao Švicarska. Preozbiljne su to teme, moguća je ta racionalizacija, srezat će troškove, učinit će neke stvari boljima, međutim nekako mi se sumnjivim i lakim čini da bi se ukidanjem dvjesto općina ili smanjenjem broja županija riješio naš problem. Puno je drugih problema i sve te reforme treba promatrati u cjelini. Osim toga, u ovom trenutku sumnjam da ima političkog kapaciteta da se donese odluka o ukidanju 150 općina, jer bi tada sigurno došlo do pucanja vladajuće većine.
Strah me reforme školstva
Sveučilišni ste profesor u Hrvatskoj i u BiH. Je li nam potrebna predviđena reforma školstva?
– Opet mogu odgovoriti kao da ne dam odgovor, ali opet je to jedna složena tema. Školstvo je ozbiljna stvar u kojoj ozbiljne države najprije analiziraju situaciju, a onda donose odluke o reformi formalno. Mi smo imali negativno iskustvo s Bolonjskom reformom, u koju smo bezglavo uletjeli, nitko nas tada nije na to prisiljavao jer nismo bili dio europske zajednice, nekako ad hoc je to učinjeno i bojim se da smo zadržali sve negativnosti starog sustava, a da smo uveli neke nove bolonjske. Pomalo me strah da se s reformom školstva dogodi slično. Ne mislim da je naše školstvo najgori segment društva, postoji puno segmenata koji se u našem obrazovnom sustavu mogu promijeniti bez radikalnih promjena cijelog sustava. Ne mogu govoriti o radikalnim reformama školstva ako u nekim školama nam grijanja, neke škole prokišnjavaju, nemaju kompjutore, u kojima nastavnik radi na neodređenom i krpi kraj s krajem, tako da mi je se sve te rasprave čine kao bježanje od pravih problema, ide se tobože u neke dubinske strukturalne reforme, a ne rješavaju se očiti problemi…
Prvi potezi koje Vlada treba napraviti?
– Oni će to najbolje znati. Postoji period koji se daje novoj vladi, nekih sto dana da stane na noge, da uđe u institucije, da napravi neku promjenu. Sve ono što Vlada misli činiti treba raditi brzo i odjednom. Upravo sam prije ovog razgovora držao predavanje o Machiavelliju, koji je prije 500 godina dao savjet vladaru da okrutnosti koje mora činiti (prevedeno na jezik današnjeg svijeta politike to su nekakve nepopularne mjere, rezovi, smanjenje plaća, mirovina, ukidanje nekih beneficija) treba raditi brzo i odjednom. Prošla vlast to nije tako učinila. Sve što treba rezati treba rezati odmah, jer nitko neće izaći na ulicu i tražiti prijevremene izbore mjesec ili dva nakon što su izbori održani. Oni to nisu učinili, nego su nekako oprezno, nevoljko, pristupili, a poslije se već izgubi onaj početni politički impuls i bude prekasno. Uzevši u obzir kako krhko političko tlo imaju pod nogama i kako tanku potporu imaju, kao i nepovjerenje HDZ-a i MOST-a, bojim se da prvi ozbiljniji potezi i potresi mogu dovesti do gubitka saborske većine i pada Vlade.
Čuli ste što je Merkel tražila od Milanovića vezano za migrante
Prije nekoliko dana izašao je podatak da je kroz Hrvatsku za vrijeme izbjegličke krize ušlo 600 tisuća migranta. Smatrate li da će se dolaskom novog ministra unutarnjih poslova promijeniti ta politika prema migrantima?
– U međuvremenu su se drastično promijenila politika prema migrantima u našem okruženju. Očito je, pogotovo nakon slučaja u Koelnu, da zemlje kao što su Njemačka, Švedska, Austrija, koje su primale i prizivale migrante, više to neće činiti. Imamo već zatvaranje granice od Mađarske pa na više, tako da očekujem veliku eskalaciju tog problema i velike probleme s okončanjem zime. Hrvatska ovisi o drugim zemljama, nužno je postići kvalitetan dogovor sa svim zemljama u regiji, od Makedonije do Slovenije, čiji ovo problem jest. Mi nismo započinjali rat na Bliskom istoku niti smo se u njega petljali, niti te izbjeglice prizivamo, niti nam treba radne snage, niti oni žele doći i ostati u našoj zemlji. Javlja se realna mogućnost da oni ostanu u Hrvatskoj, Milanović je u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ rekao da je Merkel tražila od njega da primimo 50 tisuća migranta. Dakle, postoji realna opasnost da postanemo neko slijepo crijevo ako se fizički zatvore granice prema sjeveru i zapadu, pa da se desetine tisuća izbjeglica nastane u Hrvatskoj, da postanemo sabirni centar u kojem oni ne žele ostati. To je goruća situacija s kojom će se nova Vlada morati pozabaviti.
Svjedoci smo brojnih terorističkih napada, je li Hrvatska sigurna zemlja?
– Hrvatska nije sigurna zemlja. Hrvatska je zemlja koja dosta ovisi o turizmu, a jedan teroristički napad može nam slomiti svu turističku priču. Kroz Hrvatsku je, sami ste rekli, prošlo 600 tisuća ljudi, praktički bez ikakve kontrole. Ono što treba znati je da se u Siriji godinama sukobljavaju različite džihadističke frakcije i da su neke od tih skupina tijekom rata činile teške ratne zločine. Nakon što su njihove snage izgubile teritorij, dio njih je sada u ovim izbjegličkim kolonijama, a mi nemamo nikakvu ozbiljniju kontrolu tih ljudi koji su nam prošli kroz zemlju. Nismo ni sigurni koliko ih je ušlo i koliko izašlo, gdje su ti ljudi, koliko ih je povezano s islamizmom i teroristima, tako da se bojim da smo iznimno ranjivi po tom pitanju.
Prva godina mandata je iza predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kako ocjenjujete njezinih rad?
– Pozitivno. Mislim da se prilično dobro snašla u dosta kritičnoj situaciji. Dobila je mandat nakon tijesne pobjede nad protukandidatom koji je imao jak utjecaj u medijima, tako da su joj mediji bili neskloni što smo mogli vidjeti tijekom kampanje, a i na početku mandata. Bila je to godina u kojoj se kriza nastavila, izborna godina koju je obilježila jedna ružna izborna kampanja koja je predugo trajala, godina u kojoj se javio problem migrantske krize i mislim da se u svemu tome solidno snašla.
Utjecaj medija na izbore
Koliko su mediji utjecali na izbore?
– Imali smo neke zanimljive situacije. Očito je bilo da Jutarnji list, koji se doživljava više kao lijevi medij, pri kraju kampanje radi za HDZ. Hrvatska televizija je premrežena kadrovima koji su bliski lijevoj opciji i tu se vidio taj nesrazmjer, iako ulogu medija ne treba precjenjivati. Imali smo slučaj u bliskoj političkoj prošlosti Hrvatske, ’89. na ’90. je komunistička partija potpuno kontrolirala tadašnju Radioteleviziju Zagreb pa je izgubila izbore, HDZ ih je dobio. HDZ je 1999. na 2000. potpuno kontrolirao medije pa je izgubio izbore. Dakle, utjecaj medija je uvijek postojao. Postoji problem na medijskoj sceni, imamo javni RTV servis koji je upitan koliko je javan, imamo HRT koji se srozava iz godine u godinu, od gledanosti do rušenja institucije kao što je bio Dnevnik, koji je danas ruglo i najmanje gledan u odnosu na konkurenciju. Dakle, svjedočimo padu profesionalnih standarda, padu gledanosti i izrazitom ideološkom nesrazmjeru na javnoj televiziji u odnosu na ono što doista imamo u društvu i javnosti. Što se tiče privatnih medija, oni su dosta naklonjeni onima koji su im opraštali nešto što drugima nisu. Kod takozvanih neprofitnih medija, pak, na djelu je bio pravi cirkus, gdje su svi mogli vidjeti da se javnim sredstvima financiralo isključivo lijevo liberalne projekte, što je poprimalo karikaturalne razmjere. Medijsko stanje u Hrvatskoj je zabrinjavajuće, ali to je dio začaranog kruga: kakvo društvo takvi i političari, kakvi političari takvi i mediji i kakvi mediji takvo i društvo.
Govor mržnje je apsolutno neprihvatljiv
Agencija za elektroničke medije odlučila je oštro kazniti Z1 televiziju na kojoj je bila emitirana emisija ‘Markov trg’ čiji je voditelj Marko Jurič sramotnim govorom završio nedavnu emisiju. Kako komentirate taj slučaj?
– Nisam pratio konkretno taj događaj, nije mi ostala jasna situacija do kraja. On je pokušao napraviti neku vrstu sarkazma snimke pravoslavnih svećenika koji pjevaju četničke pjesme, pa je pokušao biti duhovit. Njegova izjava, kako je prenesena u medijima, apsolutno je neprimjerena i to treba sankcionirati. Ali isto tako treba porazgovarati o nekim stvarima: zašto se, primjerice, može nekažnjeno Stepinca nazivati ustaškim vikarom, a s druge strane dokumentirano pjevanje četničkih pjesama od strane nekih drugih svećenika se ne može nazvati četništvom? U slobodnoj Hrvatskoj ne bi trebalo biti tabu tema, o svemu treba razgovarati i izvesti stvari na čistac, ali govor mržnje je apsolutno neprihvatljiv. A onima kojima šala ne ide bolje je da ne pokušavaju biti šaljivi, jer očito onda ispada vrlo nezgodno…
Dalmatinski portal l Antonia Klanac