Novinar Senad Hadžifejzović na FaceTV-u komentirao je rezultate Zlatka Lagumdžije UN-u.
Nakon nekoliko mjeseci prije glasanja i dva dana nakon glasanja, nakon što je u ovom studiju i preko linka razgovarao i pitao desetine sugovornika, Hadžifejzović smatra da je vrijeme da i on nešto kaže, a javljenje je počeo s pitanjimaotkud uopće Lagumdžije u New Yorku?
84 glasa je malo
”Zlatko je propali političar koji želi postati heroj u miru kada već nije bio heroj u ratu! On i slični njemu na početku rata uopšte nisu shvatili da je – rat, već su tada mislili, i agresoru se izvinjavali da su u najdramatičnijem, najsudbonosonjem danu za ovu zemlju – drugog maja – objašnjavali, pravdali se, cvilili da su oni samo slučajni putnici u tom historijskom momentu”, kaže Hadžifejzović.
Smatra da ”Hvalisavom Lagumdžiji treba reći: 84 glasa za Rezoluciju je malo. Da, malo je to glasova za veliki, najveći zločin-genocid. 19 glasova protiv je mnogo. 68 država suzdržano – to je previše. 21 država nije glasala – također previše. Od 193 zemlje – 107 nije bilo za rezoluciju – 84 jeste.
”I, kakav je to uspjeh? Genocid u Srebrenici, kao i u Ruandi, traži konsenzus, jedan glas čitavog svijeta. I, čime sebe hvali Lagumdžija”, upitao je Hadžifejzović.
Kaže kako neizravno pripisivanje zasluge sebi i grupici bh. političara – da su oni inicijatori Rezolucije i da je zahvaljujući njima izglasana, ustvari direktno pljuvanje, ponižavanje stvarnih inicijatora i velikih zemalja.
Rezoluciju lobirao operativac Svjetskog židovskog kongresa
”Tko je inicijator Rezolucije? Tko je putovao, razgovarao, dogovarao, lobirao, s kim-kada da li se Rezolucija uopšte može pokrenuti. Čuli smo jedan odgovor – na pitanje: ”Tko je pitao može li proći i kako rezolucija” – majke, žene Srebrenice i odgovor: ”Da može, 2019. godine osobno od prvog čovjeka UN-a, Guterresa. No, nije mogao samo jedan čovjek pokrenuti postupak. Guterres je moćan, ali treba netko tko je itekako moćan i to desetljećima. Sinoć smo tog pitali – je li on? Menachem Rosensaft, desetljećima i do skora i formalno prvi operativac Svjetskog židovskog kongresa-krovne organizacije svih židovskih udruženja. Da, Rozensaft je taj. Jedan od tih. Kako smo sinoć znali, ali ipak pitali – da je taj? Znamo to od 20. rujna prošle godine. Znamo jer pamtimo tko je kada, ko nešto veliko, važno rekao”, govori Hadžifejzović.
Navodi da se pamti i bilježi, te pitajući zašto se Lagumdžija hvali kada nije uspio da izlobira barem državu u kojoj najčešće boravi i radi zadnjih godina- Azerbejdžan?
Više uradio za Azerbejdžan nego za BiH
”Ta država uopće nije glasala. Muslimanska zemlja a pobjegla sa glasanja o muslimanima. Lagumdžija u Azerbejdžanu ima povlašten, poseban status, daje mu se -i finacira ga se da organizira mđunarodne skupove tamo, da promovira tu državu. Više je uradio za Azerbejdžan u promociji nego za BiH, i? I, nema glasa od njegovog Azerbejdžana, kao što nema ni od Kine i Rusije gdje je također domaći, čak i počasni profesor, privilegiran. Ali, oduzet ćemo mu Kinu i Rusiju kao grijeh. Šta radi Lagumdžija u Azerbejdžanu koji nije za Bosnu? Slika se. Slika se sa predsjednikom tamo – kćerku mu dočekuju ovamo. I, ne uspije da izlobira tu zemlju. Za sebe – da”, konstatira Hadžifejzović.
Naveo je da su Bosanci od Australije do Kanade mjesecima lobirali Rezoluciju te im nitko zahvalio nije.
Kaže da ni velika Amerika, Kanada, Australija, čak ni čitava Europska unija, čak ni organizacija Islamskih zemalja nisu uspjele da skupe više od 84 glasa a Lagumdžija se hvali da je on.
Podsjetio je da je Lagumdžija bio prvi čovjek Vijeća ministara, ministar vanjskih poslova, lider opozicije, apsolutni vladar dok je vladao, pita zašto za sva ova desetljeća nije forsirao, gurao, lobirao, lomio se da bude donesena presuda u Haagu u tužbi BiH protiv Srbije, dodajući da je on jedan od krivaca što je tužba propala.
Hadžifejzović je na kraju pozvao Lagumdžiju da sada odmah krene u akciju revizije tužbe protiv Srbije.