Kolumnist Večernjeg lista, i analitičar Nino Raspudić u svojem se posljednjem uratku dotakao sveprisutnog Marakeškog sporazuma, podsjećajući među ostalim na to da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u kolovozu sa zadovoljstvom prihvatila poziv glavnog tajnika UN-a da u prosincu bude sudionica konferencije u Marakešu, gdje bi se trebao usvojiti dokument Globalni dogovor za sigurnu, urednu i propisnu migraciju. Kao što je poznato šefica države, ovoga se tjedna predomislila po tome pitanju te došla i izravan konflikt s premijerom Plenkovićem pri čemu se detektira Raspudić jasno profiliraju različite vanjskopolitičke orijentacije, predsjedničina američka i premijerova briselska, a nakon Putinova odlikovanja Bandiću uz kako ističe odranije s ruskom energetikom povezane kružoke, i treća, moskovska struja. ”Nakon Trumpove pobjede SAD definitivno izlazi iz globalističke mreže, čiji sada najveći podržavatelj ostaje EU, točnije Njemačka.
Svjedočimo globalnom sukobu u kojem s jedne strane stoje suverenisti, koji smatraju kako je nacionalna država najbolji okvir za razvoj demokracije, ostvarenje blagostanja, sigurnosti i zaštite ljudskih prava te kako polugama vlasti trebaju upravljati ljudi koji su izabrani od građana.
S druge strane su globalisti, koji podržavaju proces prenošenja težišta moći i odlučivanja na birokratske nadnacionalne strukture bez demokratskog legitimiteta, od UN-a, EU, silnih agencija, globalnih NGO-a isprepletenih s multinacionalnim kompanijama i njihovim interesima, pri čemu je sve veći upliv neizabranih birokrata koji ne odgovaraju nikome.
Pored, često i iznad, nacionalnih zakonodavstava množe se konvencije, deklaracije, kompakti, agende, regule, protokoli, međunarodni forumi. SAD-e je danas najjača država koja se protivi globalističkoj agendi. Sudeći po rezultatima međuizbora, Trumpu je gotovo izvjesna pobjeda za dvije godine. Sada ima i novu izliku ako do kraja mandata nešto od obećanja i ne provede – onemogućili su ga demokrati u Kongresu”, analizira Raspudić u svojoj kolumni za Večernji tvrdeći da je predsjednica odustala od puta u Marakeš jer je SAD protiv pakta. Kako nadalje navodi, u dokumentu se stvara isključivo pozitivna slika učinka migracije, što nije jedini problem dokumenta.
”Ovaj Globalni sporazum utvrđuje naše zajedničko razumijevanje, dijeljenje odgovornosti i jedinstvo svrhe vezano uz migracije, što čini posao za sve.” Nisu isti interesi i odgovornosti različitih država. Nije ista odgovornost Francuske i Engleske ili Hrvatske i Slovačke.
Ako Njemačka treba, primjerice, tri milijuna manualnih radnika u sljedećih pet godina, to možda ne vrijedi i za neke druge zemlje. Potpisnice dokumenta se de facto obvezuju na propagandu po tom pitanju”, upozorava Raspudić uz detaljnu analizu dokumenta.
”Baš me zanima tko će na koncu otići u Marrākeš potpisati ovu podvalu”, zaključuje Nino Raspudić na koncu u svojem opsežnom tekstu.