Lijepo je da je Alkalaj u svom obraćanju, za koje ne ulazimo sada koliko je protupravno ili ne, budući da za njega nije imao suglasnost Predsjedništva, stavio na rever simbol Srebrenice.
No on Alkalaj, je na takvoj poziciji da navodno predstavlja cijelu BIH i suglasnost za imenovanje dobio je i od Dodika.
No to ga ne zanima. Potrčko obavlja svoje. Alkalaj u Wh. D.C. dolazi postavljen od Nametnutog Komšića, u otetoj hrvatskoj kvoti, iako je iz reda Ostlalih, dakle ” brutalno diskriminirani građanin, baš teško diskriminiran, ono baš pogubno diskriminirani čovjek, koji eto jako teško živi, kao Ostali pa tu i tamo nekad, uspije dokopati se ambasadorske pozicije povlaštene konstitutivne skupine – Hrvata.”
Što i “nije neki atraktivan i unosan posao da se razumijemo”. Loše plaćen, skupi su restorani po Washingtonu, kurve su isto poskupile a o cigarama da ne govorimo. Vidite kako je teško Ostalima u BIH. Ljudima koji nisu ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci a ni Martina HadžiMlinarević.
Umjesto da kao prosječan povlašteni Hrvat, Srbin, Bošnjak Alkalaj radi nešto atraktivno, recimo pere dojče klozete po Njemačkoj, bere jagode po Šumskoj ili čisti Sabijinu ćenifu na Poljinama, on, diskriminirani pripadnik Ostalih već treći put mora ići u diplomatsku misiju nekakve Bosne i Hercegovine. Pičke materine od države – rekla bi Komšićeva pripadnica Ostalih, Brukača, Bukakeča, kako se već podpišuje, koja se isčlanila iz Hrvata i konstitutivne Žlibine, te se iz solidarnosti s potlačenima učlanila u Ostale, nakon čega je doživjela brutalan progon u diplomaciju i sada mora živjeti u Pragu. Raditi jako nezahvalan i potplaćen posao. Vidite kako je teško ako nisi konstitutivan.
No, možete li dragi čitatelji, građani BIH koji niste glasčai SDA i DF-a, zamisliti da Alkalaj, koji je imenovan u otetoj hrvatskoj kvoti, na svom reveru dok se obraća u UN-u drži na sebi neki simbol stradanja Hrvata u BIH? Ili ne dao Bog Srba?
Smije li se u BIH uopće dizajnirati i pustiti u opticaj simbol Grabovice, Kazana, Vozuće?
Recimo da “ambasador u hrvatskoj kvoti” šjor Alkalaj na sutrašnji dan 10.6. stavi na sebe neki znak, koji će podsjetiti svjetsku javnost o tome kako je Armija BIH ubila 8-ero viteške djece? Možete li zamisliti to?
Ne možete. Naravno da ne možete.
Jer isti dan kada bi Alkalaj to postavio na sebe, Komšić bi mu ili udijelio otkaz ili bi i sam u SDA dobio otkaz i više ne bi bio SDA alat za majorizaciju Hrvata.
Ovakvim pristupom, DF-a, i tzv, građanskih partija, u suštini nacionalista, prema kojima je kutura sjećanja namijenjena samo jednima, potvrđuje se da je nacistički stav Reufa Bajrovića, da nije svaki zločin isti, i da jedna mrtva djeca vrijede više a druga manje, postao opći SDA duboke države u BIH.
BIH je nacistički sustav u kojem Deeflije i SDA proteroristi smatraju da za tuđu djecu nema mjesta oplakivanju. Lakše je tako vidjeti Deefliju ili SDA BinLadenovca na otvaranju vrtića El Fatih, čovjeka koji je ovdje klao djecu, nego na grobu poginule BH djece nebošnjačke nacionalnosti.
Toliko o njihovom građanstvu.
BH državu međutim ne treba rušiti. Država u kojoj takva javno proklamirana rasistička politička elita ima pravo građanstva unaprijed je sama sebi presudila.
BIH je mrtva država. Jer bošnjačkocentrične stranke ne dopuštaju pomirbu njenog društva. Ne ide pomirba dojučer zaraćene trojice ako jedan inzistira na apsolutnoj nevinosti.
Država, naime, da bi bila živa, mora imati jednak odnos barem prema najnevinijima. Za početak. Barem prema svojoj u ratu pobijenoj djeci. Koja uopće nisu znala koja je igra velikih, što je to rat i koj ni po čemu nisu bila kriva da budu mrtva.
Alkalaj i Komšić nisu država. Oni se moraju mrziti. Njih se mora politički dokrajčiti. Štetni su i siju zlo. Ne zato što se nekome nekog tek tako mrzi.
Nego zato što je to ljudski, što je to antifašizam. Zato što države moraju postojati na humanizmu, jednakosti, pravima i poveljama a ne na rasizmu kojeg nam SDA, jedina proteroristička, islamofašistička stranka , želi nametnuti. Kroz svoje DF janjičare.
Poštujmo bošnjačke žrtve, oplakujmo ih, ne umanjujmo tragediju bratskog bošnjakog naroda, al u našoj zemlji i naše će se žrtve poštovati Alkalaju i Željko.
Il te zemlje neće biti. Baš onako kako je sad nema.
wpDiscuz
