Tamo negdje oko 60-ih godina prošlog stoljeća u Rakitno je vladajuća stranka, oporbe jelte nije ni bilo donijela projektor. I u nekom preuređenom Domu Mladih pustila govor Josipa Broza. Nadvirujući se nad tu dicu koju su drugovi posjeli da čuju umni glas Maršala, stanovita baba , recimo da se zvala Baba Joka, izdera se iza gomile: A je vam taj grdan Đava li ga lipi odnio.
Ne znamo što se Joki nije svidilo na Maršalu. Možda generalska kapa, možda ordenje, možda su prikazivali scenu iz lova kad Tito promaši pa složi facu, vrag će znat.
Uglavnom baba je prinoćila u Miliciji.
Sutra kreće ispitivanje:
Drugarice Joka, vi ste uvrijedili, nit manje nit više nego najvećeg sina naših naroda i narodnosti , Druga Tita, ovo je prema članku 456 Kaznenog zakona Socijalištičkčečke federativne rpeublike Jugoslavije kažnjivo sa minimalno…
To Tito? Ono?
Da sam znala da je to Tito ne bi govno ni spominjala.
Reče baba Joka, onako duševno, prekinuvši izlaganje milicije.
I šta mislite koliko je dobila?
Nikoliko. Kako to reče , milicajci su shvatili s kim imaju posla i poslali je nazad u Rakitno.
Fotografija je babe Penavuše. Joka nije bilo njeno stvarno ime ali je opisani događaj posve istinit.
Dakle vidite, nije točno da se nije moglo napadat Maršala. Samo si to morao znati raditi sa stilom i inteligentno.
wpDiscuz
