Savjetnica za ekonomsko osnaživanje žena Adela Ramić je protiv neradne nedjelje. Bez naznaka dvoumljenja, ona kaže: „Zagovornici uvođenja neradne nedjelje, između ostalog, govore da je nedjelja porodični dan i da radnicama u trgovini treba omogućiti da budu s porodicom. S druge strane, doktorice, apotekarke, policajke, higijeničarke i mnoge druge žene će raditi.“

Previđa Adela Ramić, savjetnica za ekonomsko osnaživanje žena, da je u slučaju neradne nedjelje baš sve isto kao i za praznike – policajke i doktorice rade, a savjetnice za ekonomsko osnaživanje žena, na primjer, ne rade. Rad ovih prvih je daleko društveno odgovorniji i kad su birale svoj poziv to su znale, a upravo njegova velika društvena odgovornost bio je i jedan od razloga zašto su ga odabrale.

Savjetnica za ekonomsko osnaživanje žena (ovu rijetku titulu nije zgoreg više puta ponoviti da bismo vidjeli da se u slučaju Adele Ramić iza nje krije sve što je suprotno bilo kakvoj dobrobiti žena) ideju o neradnoj nedjelji pokušava kompromitovati tako što kaže da je to malo komunistička a malo desničarska ideja. Međutim, upravo je to razlog što neradnu nedjelju treba poštivati. Naime, u vezi s tim postignut je najširi ideološki i svjetonazorski konsenzus kakav malo koja druga ideja ima – od Kastra do pape.

Neradnu nedjelju i njeno nazivanje porodičnim danom Adela Ramić, ekonomska savjetnica za osnaživanje žena, smatra uvredljivim za sve koji nemaju porodicu. Primjenjujući njenu logiku na sve ostalo, ništa ne bismo mogli obilježavati jer bi Bajram bio uvredljiv za sve koji nisu muslimani, Božić za sve koji nisu kršćani, Nova godina za sve koji nisu ateisti, Dan majki za sve koje nisu majke, a Praznik rada za sve nezaposlene. Ramić je suviše doslovno shvatila političku korektnost, a takvo shvatanje političke korektnosti bi nas moglo dovesti dotle da prikrivamo pamet kako ne bismo uvrijedili glupe. U tom slučaju ne bi nastao ovaj tekst.

Ipak, Ramić dno populizma doseže argumentom da postoje žene žrtve porodičnog nasilja kojima radna nedjelja treba zbog bijega iz nasilnog okruženja. Ako ćemo nasilje u porodici rješavati tako što ćemo poslove tretirati kao sigurne kuće, sigurno je samo jedno – pored toga što su zlostavljane, žene žrtve nasilja bile bi najviše eksploatirana radna snaga koja bi radila 24/7 i trebale bi biti zahvalne jer ih niko ne tuče.

Ukratko, teško ženama kojima je Ramić savjetnica za ekonomsko osnaživanje – odvela bi ih iz nasilnog okruženja u robovlasnički poslovni odnos uz argumentaciju: možeš mislit, radiš, radiš, a niko te ne tuče.

Prometej.ba/M. Z