STJEPAN RADIĆ JE BIO VIZIONAR: Jozuino pravaštvo je svinjarija koja će Hrvate osramotiti idućih 100 godina

Josip Jozua Frank (Osijek, 10. travanj 1844 — Zagreb, 17. prosinac 1911) je bio hrvatski idiot. Dokaz da i Židovi mogu biti idioti. U šali se zvao i kao političar.

Bio je, nažalost, samostalni zastupnik u Hrvatskom saboru (od 1884). Pristupio je Stranci prava nakon stranačkoga raskola sa Antom Starčevićem utemeljio “Čistu stranku prava”, koju je vodio nakon Starčevićeve smrti.

Frank je odustao od Starčevićeve borbe za nezavisnu Hrvatsku i politike nesukobljavanja sa Srbima, i zalagao se za trijalističko uređenje Austrougarske i raspirivao je sukobe sa Srbima.

Josip Frank je rođen u Osijeku 10. aprila 1844. godine. Po rođenju je bio njemački Židov, a kasnije se pokatoličio. Maternji jezik mu je bio njemački.

Od ovog Židova kasnije će izrasti ustaški pokret koji će istrebljivati Židove u Hrvatskoj. Ironično, no tako je povijest napisala stranice.

Učio je gimnaziju u Osijeku, a pravne znanosti u Beču. Godine 1872. otvorio je u Zagrebu odvjetničku kancelariju. Do 1876. godine držao je tiskaru u kojoj je “tiskao” list “Glasnik biskupije bosansko-srijemske”.

Od 1877. godine počeo je izdavati u Zagrebu režimske  novine sklone austrijskom kolonijalizmu Agramer Presse, a kad je ova novinas bila zabranjena Kroatische Post, koju je ubrzo stigla ista sudbina.

U periodu od 1877. do 1890. godine istupao je Frank u političkom životu samostalno, ne priključivši se nijednoj političkoj stranci.

Bio je u to vreme dopisnik uglednih stranih listova, poput budimpeštanskog “Pester Lioyda” i bečkog “Neue Freie Presse”.

Zanimao se naročito financijskim odnosima Hrvatske prema Ugarskoj.

Godine 1880. izabran je u zagrebačko gradsko zastupništvo, u kome je radio do 1894. godine.

Izabran je 1884. godine za poslanika u hrvatskom saboru, gdje se 1890. godine priključio hrvatskoj Stranci prava. Ubrzo je uspio  u stranci zauzeti vodeće mjesto.

Zbog sukoba sa Franom Folnegovićem, Josip Frank je, zajedno s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem istupio iz kluba Stranke prava. Nakon toga uslijedio je konačni raskol Stranke prava, a stranačka struja koju su predvodili Starčević i Frank, prerasla je u “Čistu stranku prava” sa stranačkim dnevnikom “Hrvatsko pravo”.

Srbofagija

Od samih početaka političkog djelovanja bio je dosljedan u širenju mržnje prema srpskom narodu, kao i njegov duhovni vođa Ante Starčević.

Nakon Starčevićeve smrti 1896., Josip Frank budući je već imao Starčevićevu podršku, preuzeo vodstvo stranke te je potom učvrstio njen položaj, i tako joj osigurao političku budućnost.

Zajedno sa političkim prethodnikom Ante Starčevićem, pripadao je velikohrvatskoj političkoj struji iz koje će se izroditi ustaški pokret Ante Pavelića.

Osnovao je frankovačke legije koje su bile preteče kasnijih ustaških bojni.

Dana 1, 2. i 3. rujna 1902., on je organizator antisrpskih demonstracija u Zagrebu.

Rulja predvođena frankovačkim huškačima i u izvjesnoj mjeri zaštićena vlašću, tri dana je razarala dućane, ustanove i stanove srpske u Zagrebu, bacajući na ulice i spaljujući njihovu robu.

U neredima je teže i lakše povređeno oko stotinu osoba, napadnutih Srba, čuvara reda i izgrednika.

Do sličnih izgreda protiv Srba, došlo je tada i u Karlovcu i Slavonskom Brodu.

Stjepan Radić je rekao da je to svinjski posao koji će osramotiti Hrvate sljedećih 100 godina.

Suprotno njemu, Josip Frank je u Saboru pohvalio izgrednike da su počinili zaslužno djelo za Hrvatsku. On nije krio da je u prvim redovima sudjelovala njegova “Čista stranka prava” sa svojim privrženicima.

U vreme aneksijske krize i zagrebačkog veleizdajničkog procesa, Stjepan Radić je u novinama “Dom” pisao o osnivanju legije dobrovoljaca pristalica Frankove stranke prava:

Ustrojila se naime ‘Hrvatska narodna legija’, tj. oružana četa ‘za obranu hrvatske domovine’ . Ovo što hoće ta legija, to je ne samo mržnja, to je gotovo klanje Srba. I onda oni koji su za legiju, govore, da će se Bosna, u kojoj ima oko 700.000 Srba, sjediniti s Hrvatskom da te Srbe ‘žedne hrvatske krvi’, ili mi pokoljemo, ili oni zbilja popiju našu krv.

Saveznike u političkoj borbi od 1906. godine Frank traži u kraljevskom dvoru i krugu oko prestolonasljednika Franca Ferdinanda.

Progresivni hrvatski političar Ivan Ribar je napomenuo da je Josip Frank zajedno sa visokim vojnim krugovima u Beču, sklopio sporazum po kome bi u slučaju sukoba sa Srbijom, nakon aneksije Bosne i Hercegovine, trebalo masakrirati i protjerati Srbe iz Hrvatske.

Kraj karijere

Godine 1908. došlo je do raskola u stranci. Stranačka struja, tzv. milinovci, predvođena Milom Starčevićem, napušta te godine stranku, i osniva Starčevićevu stranku prava.

No, ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovom provođenju vlastitih političkih ideja. Sljedeće 1909. godine je srećom nacist obolio, i od tada je njegov uticaj na politiku bio minimalan.

Stranka se od tada sve više približava krugu katoličkih intelektualaca, okupljenih oko lista Hrvatstvo pravo s kojima se krajem 1910. godine ujedinila te promenila ime u Kršćansko-socijalna stranka prava.

Već krajem 1911., dolazi do dogovora između Kršćanske-socijalne stranke prava i Starčevićeve stranke prva, oko ujedinjenja u Stranku prava.

Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s “milinovcima” još više je ojačala.

Stranku je tada vodio dr. Tomašić, koga je nasledio Slavko Cuvaj.

No, Josip Frank ubrzo, na posljednji dan izbora 17. prosinca 1911. godine u Zagrebu, konačno i srećom umire. Đavo ga se sjetio.

Ostavio je u stranci čitav niz političara, koji su nastavili njegovu protukršćansku i protucivilizacijsku ideologiju.

Jedan od njih je bio i Ante Pavelić, kasnije osnivač ustaškog pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske. Masovni ubojica židovskog i srpskog naroda u Hrvatskoj. Antikrist i trgovac hrvatskom domovinom. U konačnici dezerter, suodgovoran uz Tita za pokolj stotina tisuća hrvatskih mladića i djevojaka nakon rata.

Iz ideologije zla jednog Židova, tako se izrodio najstrašniji protužidovski pokret u Hrvatskoj.

Stog bi pravo ime za pravaštvo, osim idiotizma, trebao biti i frankovci. Neodvojiv je njihov nacistički gen, i danas od njega.