Ranije ovog tjedna je Bloomberg potvrdio kako postoje dokumenti o obećanjima NATO pakta Sovjetskom Savezu kako se, nakon ujedinjenja Njemačke, neće širiti na istok. Leonid Bershidsky, autor članka, tvrdi da je upoznat s ovim dokumentima, koje je Vladimir Putin dobro proučio i česti citira neke rečenice ili manje dijelove ove tajne dokumentacije, te da se prema Zapadu namjerno odnosi na isti način kako su se čelnici Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, više od drugih, ponašali prema Sovjetskom Savezu.
Tvrdnja Leonida Bershidskog bi značila da je lider Kremlja, svjestan jačanja Rusije na međunarodnoj sceni, odlučio svetiti se i ponižavati zapadne lidere, što je netočno. Naime, to bi značilo da Putin odluke donosi vodeći se emocijama.
François Géré, francuski povjesničar, stručnjak za geostrategiju i utemeljitelj francuskog Instituta za stratešku analizu (IFAS), za francuski časopis Atlantico također tvrdi kako nakon 1989. Zapad nije održao obećanje dano Sovjetskom Savezu i Rusiji i da je time izazvao nepovjerenje i napetosti u bilateralnim odnosima. Međutim, François Géré u svom intervjuu za Atlantico objašnjava da u Putinovoj u psihologiji nema osvete, nego se u donošenju odluka oslanja na hladni izračun i na ravnotežu sile, čime negira tvrdnju Bershidskog o nekoj vrsti osvete za poniženja iz vremena kraja Hladnog rata.
Kako povjesničar i stručnjak za geostrategiju François Géré u intervjuu za Atlantico napominje, od 1989. godine su SAD i NATO sovjetskim i ruskim čelnicima dali puno obećanja.
Naime, početkom ’90-tih godina je vladalo mišljenje da bi kolaps Varšavskog ugovora mogao dovesti i do raspada NATO pakta. Međutim, sa sve većim poteškoćama s kojima su se Rusi suočavali, SAD je jačao i nastojao proširiti savez, stvarajući sve vrste pomoćnih struktura.
FOTO: Ilustracija, Moskva noću
“Kako bi očuvao barem neke ostatke sovjetske moći, Boris Jeljcin je želio igrati na suradnju sa Zapadom. No, u Europi je većina novih čelnika zemalja bivših saveznika Sovjetskog Saveza htjela ući u NATO, kako bi u slučaju povratka ruske moći dobili sigurnosna jamstva. Ruske vlasti su uvelike podcijenile razinu neprijateljstva svojih susjeda. Sjedinjene Države podržale su taj proces, jer su pokušavale okončati ruski utjecaj na europskom kontinentu “, objašnjava François Géré.
“Zapadni političari su sve zaboravili i nisu održali dana obećanja”, napominje Géré.
“Obamina inicijativa za ponovnom uspostavom odnosa nije uspjela zbog nepovjerenja jednih prema drugima. Štoviše, odnosi su se pogoršali zbog američke strategije implementacije proturaketnih sustava u zemljama središnje Europe. I danas Rusija ima vrlo malo povjerenja u Sjedinjene Države. Kremlj sve više tvrdi kako ima posla s čudnim protivnikom čija su konkretna djela u suprotnosti s lijepim riječima “, kaže francuski povjesničar i politolog.
Prema njegovu mišljenju, Putin se dobro sjeća ere Gorbačova ili Jeljcina i sada je vrijeme kada je partnerstvo Rusije s Europskom unijom i NATO paktom gotovo. Sjevernoatlantski savez je sada za Rusiju neprijateljski mehanizam, manipuliran od strane Sjedinjenih Država.
Rusija u najvećoj mogućoj mjeri razvija euroazijsku suradnju i geopolitičke stavove sa Zapadom je sada nemoguće pomiriti, smatra Géré.
Istovremeno, zbunjenost koja se dogodila s izborom Trumpa ne ide dobro. Rusija se, prema stručnjaku, nije bojala intervenirati tijekom američkih izbora kako bi imala utjecaj na novog predsjednika. No, dogodilo se obratno i to je samo izazvalo nepovjerenje Amerikanaca, koji sada vjeruju da su pod pritiskom.
Međutim, treba se sjetiti psihologije Putina koji je radio za KGB. François Géré ga naziva “hiperrealistom”, koji prvenstveno procjenjuje snagu veza između država i između ljudi. On je tvorac ideologije oživljavanja zemlje i zahvaljujući tome je ojačao svoj položaj u političkom životu Rusije. Preoblikovao je osobe koja ga okružuju i svoje interese.
FOTO: Parada pobjede, Moskva
“Kad je Putin stao na čelo Rusije, razmišljao je o suradnji sa Zapadom, ali se nijedan projekt nije pokazao vrijednim truda. Stoga je 2007. godine promijenio stav i počeo se oslanjati na povratak Rusije njenoj staroj ulozi, na ruski nacionalizam, tradicionalne vrijednosti i protivljenje kulturnom prodiranju Zapada. Njegovi su ciljevi bili zaštititi Rusiju, vratiti joj vojnu moć, pronaći nove partnere, što su postali Kina i Iran, ali i koristiti agresivnu strategiju koja je utjelovljena u Ukrajini i Siriji”, tvrdi François Géré.
“Putin se uopće ne nastoji osvetiti za dugotrajna poniženja zbog samog užitka osvete. On se i dalje oslanja na hladnokrvni izračun i priznaje samo ravnoteži moći između država”, kaže francuski politolog.
Géré također vjeruje u veliko uplitanje Rusije u unutarnju politiku drugih zemalja putem informacija, što je u određenom dijelu točno, iako sve velike sile putem medija i društvenih mreža pokušavaju ojačati svoj utjecaj u ostatku svijeta, a SAD su nesporni šampioni u ovom poslu, što je nedavno izjavio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, podsjećajući neke američke kongresmene na samo desetak primjera izravnog i informacijskog uplitanja u ruske izborne procese proteklih godina.
Prema njegovim riječima Françoisa Géréa, Putin uzima u obzir slabosti Zapada, osobito u informacijskoj sferi, “gdje njegove službe provode sustavnu i veliku kampanju za intervenciju u političkom životu zapadnih zemalja”.
“Vraćanje Rusije kao sile dovelo je do novih okolnosti. Putin se oslobodio potrebe za osvetom za neispunjena obećanja od prije 20 godina, iako ih nije zaboravio. Promijenio je svoje stavove i više se ne brine ni o čemu, osim želje da vrati snagu Rusiji”, zaključuje François Géré u intervjuu za francuski Atlantico.