PUHOVSKI: Titov režim bio je zločinački!

„Da, oba režima su bila zločinačka, to mogu prihvatiti. Prve četiri godine Jugoslavije su žalosno usporedive s četiri godine NDH”, ovo priznanje prof. Žarka Puhovskog izrečeno u utorak na tribini „Trećeg programa hrvatskog radija” u Zagrebu, jedno je prvih javnih priznanje nekog eminentnog lijevog intelektualca u Hrvatskoj da je Titov režim bio zločinački i da je u tom kontekstu de facto jednak režimu koji je vladao u NDH, piše Tihomir Dujmović za Slobodnu Dalmaciju, zaključujući kako je izjava Puhovskog “mali korak za čovječanstvo, ali bi mogao biti nešto veći korak u Hrvatskoj u dolasku do konsenzusa glede mučne hrvatske povijesti”, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Naime, u utorak su na prepunoj tribini Trećeg programa hrvatskog radija, stavove o hrvatskoj povijesti na temu „Svibanj- mjesec hrvatskih podjela”, sučelili s pravim morem podataka o vječnoj hrvatskoj temi profesori Josip Jurčević i Žarko Puhovski.

Profesor Jurčević je na temi Jasenovac magistrirao, a na temi Bleiburga doktorirao, što je uistinu raritet, i on na početku podsjeća da je dio povjesničara kod popisa stanovništva 2001 i 2011 predlagao da svaki popisani hrvatski državljanin ispuni upitnik na pitanja „da li vam je netko stradao u drugom svj. ratu i poraću” kako bi se dobila statistička podloga za demitologizaciju ovih tema, ali je taj prijedlog odbijen od političkih elita i Račanove i Kosoričine Vlade.

Nema nikakve dvojbe, drži Jurčević, da je Jasenovac bio zločinačko mjesto, ali valja reći da niti jedan broj vezan uz te žrtve nema znanstvenu utemeljenost. Niti jedan! “Evo i danas sam dobio popis od stotinu žrtava iz jednog sela koje se nalaze na popisu žrtava Jasenovca, a da niti jedna od tih žrtava tamo nije stradala” ističe Jurčević.

Govoreći o Bleiburgu on navodi da je u Sloveniji službena državna komisija evidentirala preko 600 masovnih grobišta, tako je u Teznom ta stručna komisija utvrdila da je tamo ubijeno između 15 i 20 tisuća uglavnom Hrvata. Nastrašniji zločin, nastavlja Jurčević je Barbarin rog, odnosno Huda jama, gdje je tri tisuće živih ljudi bilo zazidano s 11 zidova armiranog betona, a između toga su bile tone nasipa i šute i ti su ljudi umirali u najstrašnijim mukama!

Na području Hrvatske je državna komisija nastavlja on, evidentirala preko 850 grobišta, u Srbiji prva izvješća govore o preko 200 masovnih stratišta, dok civilno društvo u BiH govori o stotinu stratišta, dakle u tri države do sada imamo evidentirano preko 1700 masovnih grobišta koja su bila prikrivena i zatajena.

Posebno žestok obračun komunističke vlasti je bio s društvenim elitama koje su bile prepoznate od komunista kao nositelji građanskih struktura. Jurčević dodaje malo poznat podatak da su glede sveučilišne razine nakon rata doneseni zakoni gdje se reklo da se bilo koje postignuće profesora, kao i studenata, makar položili samo jedan ispit poništava i ne priznaje! Ako ste željeli verificirati bilo kakva znanstvena postignuća koja su se događala za vrijeme rata, morali ste podnijeti poseban zahtjev gdje se moralo dokazivati da li je bio položen ispit, da li je postojalo znanstveno zvanje, s tim da ste uz tu molbu morali priložiti političku karakteristiku koju bi vam dala lokalna partijska organizacija. I to je bio filter!

U takvom stanju smo živjeli 45 godina,, to je bila naša realnost, konstatira Jurčević dodajući da je krajnje vrijeme da se suočimo s našom stvarnošću jer se bez toga uopće ne možemo poistovjećivati s drugim demokratskim državama.

Žarko Puhovski je istaknuo da podjele o kojima govorimo kao osnovu imaju masovno emocionalnu osnovu, da zbog tog diskursa izlaza iz toga nema, jer kad se radi o sukobu emocija tu nema istine, nema objektivnih činjenica, radi se o rovovima koji su vezani uz to tko je na čijoj strani stradao. Mlade generacije su u raznim režimima u tom smislu bile pod pritiskom školske laži i familijarne laži, s tim da većina ljudi radije vjeruje familijarnoj laži, ta se familijarna laž uvijek postavi iznad školske laži i tako društvo funkcionira, reći će Puhovski dodajući da je Amerikancima trebalo između 150 i 180 godina da se nakon građanskog rata stvari koliko toliko primire, s izuzetkom Teksasa, dakle ne možemo mi ovdje puno napraviti, vrijeme će svoje napraviti. No ono što možemo je manje laži i manje pridjeva, završava Puhovski.

Jurčević je dodao ne samo da je Jasenovac služio kao logor nakon 1945, nego su komunističke vlasti sve logore koji su postojali u drugom svjetskom ratu zadržali i još su dodali svoje nove logore pa bi onda bilo korektno da se komemoriraju sve žrtve koje su stradale u Jasenovcu.

On dodaje, da su nakon drugog svjetskog rata komunističke vlasti koristile preko 150 logora, postavljajući pitanje, ako komemoriramo žrtve zbog čega ne komemoriramo i žrtve svih tih logora?

Na upit voditelja tribine je li moguć neki konsenzus oko događaja vezanih uz ove teme? Puhovski tada ističe da su „oba režima bila zločinačka „ te dodaje:” Prve četiri godine Jugoslavije žalosno su usporedive s četiri godine NDH. To mi se čini činjenično nesporno. No, Jugoslavija je imala sreće da je trajala 45 godina i tu se onda svašta događalo”.

Na to je skočio Jurčević rekavši da može obrazložiti „bar dio te sreće”. On navodi da je u Jugoslaviji samo na području Hrvatske vođeno oko 30 tisuća političkih procesa, te da je osuđeno preko 100 000 ljudi za politički crimen. A onda su još službe i partija posebno istraživale tko su prijatelji i tko je rodbina tim osuđenima.

Jurčević tvrdi da je Jugoslavija bila totalitarna od početka do kraja, s vrlo razvijenom zločinačkom paradigmom, dodajući da je zadnja žrtva terora ubijena 1989.godine. Neograničeno revolucionalno nasilje je glavna komponenta jugoslavenskog totalitarnog sustava, a tek onda je slijedila diktatura proleterijata, ističe Jurčević dodajući da mu se čini da se tezom da se sustav popravio nakon prvih par godina stvar zapravo banalizira i relativizira.

Ne, Partija je u zadnjih 20 godina odustala od revolucionarnih utemeljenja svoje vlasti dodaje Puhovski, što ne znači da je nestalo pritisaka, ali su se stvari mijenjale. Problem s Hrvatskom i ustaškim režimom za razliku od njemačkog i talijanskog po Puhovskom je u tome što je on donio samo zlo. Nikad ništa dobro NDH nije donijela, ni ceste, ni željeznice, ni kulturu, jedino su bili efikasni u ubijanju srpske, židovske i drugih manjina. Nasuprot tome Jugoslavije je duže trajala i imala je prostora napraviti neke stvari. NDH nije ostavila baš ništa i o NDH se može govoriti jedino na nivou mita. Jugoslavenska mitologija je međutim vezana uz razna socijalna prava koja su u socijalizmu uistinu postojala i ta dimenzija vam je opće mjesto mitologije u svim postsocijalističkim državama, završava Puhovski.

Jurčević se dakako ne slaže da se na komunistički sustav gleda primarno s „nevinog socijalnog stajališta” tvrdeći da je to bio od početka do kraja zločinački sustav. Komunistički režim je ubio 664 svećenika, i časnih sestara i to je više negoli su svi komunistički sustavi zajedno ubili u kompletnoj istočnoj Europi!” ističe Jurčević.

Da bi stvari stavio u neke relacije uzima za primjer Slovačku koja nam je komplementarna, te ističe da je tamo nakon rata ubijeno 14 svećenika. A u Hrvatskoj 664!

„I Hitler je radio i gradio po Njemačkoj, ali ta pozitivna činjenica ni na koji način ne umanjuje zločinački karakter njegov fašističkog režima” rezimira Jurčević.

“Priznanje” Žarka Puhovskog kako „su oba režima bila zločinačka” prvi je ozbiljni signal da je u Hrvatskoj moguć konsenzus oko najtežih pitanja. Žalosno je jedino to da se o ovim temama i dalje progovara jasnije na ovakvim tribinama negoli na znanstvenim skupovima samo zato jer HAZU i dan danas bježi od tih tema gonjena primarno svojom lošom savješću u tim temama, zaključuje kolumnist Slobodne dalmacije./HMS/