Published On: Pet, lis. 5th, 2018

Psiholozi: Evo zašto je Sabahudin ubio svoju mamu

Prije nekoliko dana javnost je šokirala vijest o monstruoznom ubojstvu koje se dogodilo u zaseoku Velić u blizini Cazina u BiH. Sabahudin Velić brutalno je sjekirom raskomadao vlastitu majku, a potom ju ispekao i pojeo. Osumnjičeni je istražiteljima hladnokrvno naveo da je to učinio kao žrtvu, pod utjecajem crne magije i prema naredbama četiri džina.

Poznanici i obitelj tvrde da je Sabahudin bio dobar, pobožan čovjek koji se sa svojom majkom jako dobro slagao te većina mještana nije primijetila bilo kakve znakove psihičkih poremećaja na njemu.

“Poznajem Sabahudina. Bio je povučen mladić, gotovo neprimjetan, ali nisam ni slutio da je spreman ovako nešto uraditi”, ispričao je jedan od susjeda.

Što se moglo dogoditi da neka, naizgled prosječna i normalna osoba počini tako stravičan čin teško je procijeniti, no postoje brojne teorije.

Kanibalizam je oduvijek bio okružen određenom mističnošću te je česta tema prepričavanja, glasina i nagađanja. Gotovo svatko ima neku svoju vlastitu teoriju o kanibalima, no postoji vrlo mali broj ljudi koji su mu imali prilike svjedočiti kanibalizmu na vlastite oči. Povijesne teorije o tome da su primitivna društva povremeno prakticirala obrede koji su uključivali jedenje mesa neprijateljskih plemena i danas su predmet rasprave među antropolozima i nisu potvrđene.

U području psihologije, barem prema odgovorima stručnjaka koje smo pitali, ne postoji jasan zaključak o tome zašto bi netko počinio kanibalizam. Brojne postojeće teorije se protežu od pretjerane brige roditelja za dijete u ranom djetinjstvu do neočekivanog traumatičnog događaja.

Dr. Clancy McKenzie, profesor psihologije na Sveučilištu Capital u Washingtonu u svojim radovima izrazio je vjerovanje da je kanibalizam rezultat traume, posebice ako se ona dogodila u djetinjstvu. Navodi da dijete, nakon što ga majka prestane dojiti, doživljava određenu vrstu traume te razvija strah od odvajanja. U nekim slučajevima taj strah može postati toliko intenzivan da dijete počne maštati o proždiranju vlastite majke.

Osoba koja doživi ovakvu vrstu straha u djetinjstvu, može se ponovno vratiti takvim mislima u odrasloj dobi, u slučaju ponovne traume i naglog stresa.

“U ovim okolnostima kanibalizam predstavlja neku vrstu psihološkog odgovora na bijes i frustraciju koja se izražava potrebom da se osoba doslovno apsorbira”, navodi Eli Sagan, znanstvenik koji se bavi proučavanjem kanibalizma u različitim kulturama.

U Sabahudinovom slučaju, mještani navode da ubojica nije bio zaposlen, da ga je majka financirala te je ovisio o njoj, što također djelomično potkrepljuje ovu teoriju. Naime, vjeruje se da su djeca koja su izrazito ovisna o svojim majkama i čije su majke izrazito posesivne, sklonija razviti potrebu za kanibalizmom. Također, neki mještani navode da je Sabahudin da se nakon smrti svoje djevojke koja se utopila u rijeci promijenio, počeo živjeti puno povučenijim životom,  a da je i prije iskazivao neka neobična ponašanja.

“Stricu hodži jednom se požalio da ga proganjaju džini, no hodža mu je na to rekao da on u sebi nema džine, nego da se primi posla i da neće imati takve misli”, govori mještanka.

S druge strane, svi su ljudi, pa tako i kanibali različiti pa se i njihova vjerovanja i motivacije razlikuju. Zbog toga neke druge teorije imaju drukčiji pristup kanibalizmu, neke čak prikazuju kanibalizam kao seksualni poremećaj ili kao poremećaj u prehrani. Međutim ono što se provlači kroz sva istraživanja koja su proučavala kanibale jest da mnogi od njih, kao što su Andrei Chikatilo, Albert Fish, Edward Gein i Issei Sagawa imaju dijagnozu shizofrenije ili nekog poremećaja ličnosti.

Prema Reberovom rječniku psihologije simptomi shizofrenije koje često možemo prepoznati i kod kanibala obuhvaćaju poremećaje mišljenja, deluzije, halucinacije i gubitak pojma o stvarnosti. S obzirom na to da je Sabahudin postupao prema onome što su mu rekli džini, postoji vjerojatnost da pati od shizofrenije ili nekog drugog, sličnog poremećaja. Ova dijagnoza mogla bi objasniti njegovo ponašanje, halucinacije, kao i činjenicu da zbog svojih postupaka ne osjeća krivnju.

Međutim, iznimno je nezahvalno išta govoriti o mogućoj dijagnozi. Brojni psiholozi s kojima smo razgovarali su nam redom govorili da ne žele ništa komentirati jer nemaju uvid u slučaj. Najbliže ikakvom odgovoru naših psihologa je izjava da mnogi kanibali imaju dijagnozu shizofrenije, ali i u tom slučaju je naš sugovornik htio ostati anoniman jer ne želi prejudicirati rezultate vještačenja.

Osumnjičeni se u ovom trenutku i dalje nalazi u pritvoru i čeka na psihijatrijsko vještačenje kojim bi se trebala utvrditi njegova uračunljivost u trenutku ubojstva.

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer