PSIHOLOŠKO OBJAŠNJENJE: Zašto je kultura selfieja zavladala svijetom?

Unazad nekoliko godina slikanje autoportreta mobitelima i smartphoneima, popularni ‘selfie’ postao je fenomen, a u tim ‘sebeslicima’, ‘sebićima’, kako bi se nespretno prevela ta riječ na hrvatski, nema tko se nije okušao, od običnih smrtnika pa do Baracka Obame i pape Franje.
Inače, riječ ‘selfie’ prvi se put pojavila na jednom australskom internetskom forumu 2002., a 2014. ponosno je uvrštena u Oxfordski rječnik.
Upravo ovaj suvremeni fenomen pop kulture mnogi dovode u vezi s narcizmom pa je o toj problematici pisao Christopher Lasch u knjizi ‘Narcistička kultura’ u kojoj narcizam navodi kao bitnu odrednicu suvremenog društva.
Štoviše, neka su istraživanja pokazala da narcisoidne osobe znatno češće provjeravaju profile na brojnim društvenim mrežama, napose na Facebooku i Instagramu, najpopularnijoj fotografskoj mreži, mijenjaju svoje statuse, stavljaju nove fotografije i nadopunjuju osobne informacije.
Naša istaknuta psihologinja Ljubica Uvodić Vranić kaže da su ljudi zapravo oduvijek bili više ili manje zaokupljeni sobom.
‘Mnogi često, a neki uvijek govore o sebi, brinu o sebi i svojim interesima… Društvene mreže mnogima su omogućile da se i na taj način samopromoviraju. Kako po istrošenoj frazi slika govori više od tisuću riječi – to je brz i jednostavan način pokazivanja. Suvremeni mobiteli imaju funkciju praktičnog fotografiranja. Ljudi imitiraju jedni druge pa nije čudo da su selfieji postali popularni. Zašto selfie kao riječ? Pa moderno je govoriti engleski ili barem posuditi poneku englesku riječ. Osim toga, neki su ljudi putovali u Pariz na primjer samo zato da se razglednicom mogu pohvaliti da su u Parizu. A sada im je lakše poslati selfie. I brže’, kaže za tportal.hr psihologinja Uvodić Vranić.
Budući da slavne osobe prednjače u okidanju selfieja, Ljubica Uvodić Vranić kaže da je mnogima identifikacija s nekom slavnom osobom obrambeni mehanizam.
‘Ako se ne osjećam baš uspješnom, za mene je uspješna neka slavna osoba. Ona postiže ono što bih ja htjela. Zato je imitiram odjećom i šminkom, ali i ponašanjem. I tako postajem kao ona. Gle čuda! Jednostavno, ali ipak netočno. Tako je i sa selfiejem. Slikam se kao i važne osobe. Zaključujem da sam važna osoba… Kad stavim uspješan selfie, možda malo i fotošopiran, svi mi moji prijatelji galajkaju. Vraćaju mi dug u lajkanju jer i ja njima lajkam. Tako se međusobno potpomažemo i pokušavamo popraviti samopouzdanje. Uspijevamo li? Prosudite sami. Nesigurne osobe uspoređuju se s lijepima i s lažno lijepima… i iz te usporedbe izvlače štetu za sebe. Umjesto da se sjete kako su te lijepe slike na društvenim mrežama postale toliko lijepe. Umjetno’, kaže psihologinja.
Zanimalo nas je i misli li da će ovaj fenomen nastao putem društvenih mreža s vremenom nestati.
‘To ovisi o tome koliko će se marketinški uspješno prodavati mobiteli koji odlično proizvode selfieje. Možda će Photoshop biti već ugrađen. Upišite koliko godina želite imati na fotografiji i kliknite. A mobitel je prava sitnica – na samo 20 rata po tisuću… To je isti mobitel kakav koristi i Angelina Jolie ili Maradona’, rekla je Uvodić Vranić.
Zapitali smo je i misli li da narcizam indirektno potiču društvene mreže?
‘Za narcizam, po mojem mišljenju, odgovorni su i roditelji koji nemaju sina nego zlato, princa, sreću i koji nemaju kćerku nego svoju ljepoticu i princezu. Pa kad su već prinčevi i princeze, onda ih roditelji kao njihovi vjerni podanici služe. Takva razmažena djeca teško se nose s realnim svijetom u kojemu ima puno previše konkurentskih prinčeva i princeza koji isto kao i oni traže podanike pa kad ne nalaze, onda su nesretni i to svima daju do znanja i odlučno zahtijevaju da im se divimo. Mislim da nisu krive društvene mreže nego odgoj koji ne uspije poslati realnu poruku: Ti nisi ništa posebno ako se ne potrudiš. To kako izgledaš si naslijedio, a to što znaš, moraš naučiti i uvježbati’, upozorava psihologinja Uvodić Vranić.