Profesorica Lea David, profesorica međunarodnog magistarskog programa Weiss-Livnat na studiju Holokausta pri Sveučilištu u Haifi, pišući u zborniku Povijest i politika na zapadnom Balkanu: promjene na prijelazu milenija, obrađuje jedan aspekt diskursa sjećanja na Holokaust u Srbiji.
Preispitivanjem tekućih sadržaja srpskog diskursa o holokaustu, ona tvrdi, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, da se komemoriranje holokausta u Srbiji iskorištava na način koji je daleko od humanističkih ideala koji streme sprečavanju budućih kršenja ljudskih prava. Naprotiv, David zaključuje da se rasprava o holokaustu koristi kao oblik paravanskog sjećanja kako bi se prikrila prava uloga koju su Srbijanci imali u Balkanskim ratovima 1990-ih. Umjesto toga, srpska politička elita preotela je slike i simboliku holokausta kako bi predstavila Srbe kao pravedne žrtve i opravdala novu nacionalističku ideologiju.
David počinje napominjući da je tijekom komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji vlada uglavnom ignorirala i zanemarivala Holokaust. Kad je uopće obilježavan, to je bilo u kontekstu šire ‘anti-fašističke borbe’ koja nije zasebno isticala genocid nad Židovima. Pod Miloševićevom vladom 1990-ih i ranih 2000-ih, u Srbiji se počelo obilježavati srpsko stradanje u holokaustu. U središtu srpskog sjećanja na holokaust je koncentracijski logor Jasenovac, kojim nisu upravljali Nijemci, već hrvatski ustaše. No, srbijanski dužnosnici nastavili su pokazivati ravnodušnost prema nesrpskim žrtvama holokausta i nisu sudjelovali ni u kakvim međunarodnim događajima obilježavanja holokausta.
Profesorica David fokusira svoje istraživanje na naglo usvajanje diskursa o holokaustu u Srbiji od 2005. godine, kada su UN ustanovili Međunarodni dan sjećanja na holokaust, a EU je članstvo uvjetovala sjećanjem na holokaust. Iste godine Europska organizacija za sigurnost i suradnju (OESS) prepoznala je Jasenovački odbor Arhijerejske sinode Srpske pravoslavne crkve kao primjer izvrsnosti u edukaciji o holokaustu. Jasenovački odbor bio je dio Srpske pravoslavne crkve, koja je kao institucija postajala sve moćnija devedesetih godina prošlog stoljeća da bi se u osvit novog tisućljeća pojavila kao desničarska nacionalistička snaga.
David napominje da je od 2005. godine cijeli diskurs o holokaustu u Srbiji vodio Odbor za Jasenovac, kako bi poučavanje o holokaustu ostalo u granicama sjećana na Srbe. Holokaust je bio kontekst u kojem su se dogodili masakri nad Srbima, a židovske i romske žrtve zapamćene su kao „naša braća u patnji“. Monah Jovan Ćulibrk je omogućio da jasenovački odbor odmah uspostavi vezu s Yad Vashemom, koji nije shvaćao za što će se komemoriranje holokausta upotrijebiti u Srbiji. Srpska politička elita tada je otela slike i simbole holokausta kako bi izjednačila srpske žrtve sa židovskim žrtvama i isticala srpsko pravedno patništvo koje je trajalo i tijekom ratova 1990-ih. Na taj način holokaust služi kao paravansko sjećanje koje se koristi za potiskivanje drugog aspekta povijesti za kojeg srpska politička elita ne želi da bude viđen.
Postavljajući Srbe kao žrtve holokausta, srbijanska je vlada tada počela potiskivati ustranu ulogu srbijanskih komunističkih boraca i rehabilitirali kvislinške četnike,kao i druge desničarske ličnosti. Kao dio njihovog nacionalističkog preporoda, srpska odgovornost u ratovima devedesetih namjerno se ignorira. Diskurs o holokaustu koristi se za sprječavanje svake mogućnosti za javnu raspravu o ratovima, koji se spominju samo radi jačanja imidža Srba kao žrtava.
Međunarodne institucije za ljudska prava stremile su da komemoriranje holokausta bude popraćeno rješavanjem svih vrsta kršenja ljudskih prava. No, u Srbiji se diskurs o holokaustu ne promovira kao način borbe protiv kršenja ljudskih prava. Diskurs o holokaustu koristi se kao alat za poboljšanje međunarodnog imidža Srbije, ali se u zemlji koristi samo za promicanje srpskog nacionalizma. Holokaust je zapamćen samo kao paravansko sjećanje, kako bi se patnje srpskih žrtava stavile u kontekst jednak Židovima i kako bi se opravdala nova desničarska zamisao da se ratovi iz 1990-ih učine sporednima./HMS/
NDH je,bez sumlje,bila fašistička tvorevina i statutom i djelom.Interesantno je da Ustaše i Četnici skoro pa nisu imali direktnih sukoba i da su Ustaše najviše aktivne bile na području Bosne a naročito istočne i Sanđaka pa su tako najviše koristi od njih imali stanovnici tih područja.Hrvati bi bez te fašističke tvorevine zasigurno bolje prošli.
Svakom objektivnom je to jasno, u ono vrijeme nije bilo lako odlučiti. Postoji druga stvar koju Hrvati slabo koriste: jedino je u Hrvatskoj postojao značajan otpor i antifašistički pokret, ako je bio Antifašistički, suprotstavljao se Talijanima, kako je to prešlo u komunistički, to je pitanje
Krenimo redom –
12. sijecnja 1993.
19. sijecnja 1993.
26. sjecnja 1993.
23. ozujka 1993.
5. travnja 1993.
16. travnja 1993.
17./18. travnja 1993.
18. travnja 1993.
24. travnja 1993.
8. lipna 1993.
8. lipnja 1993.
8. lipnja 1993.
10. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
16. lipnja 1993.
18. lipnja 1993.
17. – 28. srpnja 1993.
28. srpnja 1993.
Srpanj / kolovoz 1993.
16. kolovoza 1993.
5. rujna 1993.
9. rujna 1993.
10. rujna 1993.
14 rujna 1993.
16. rujna 1993.
18. listopqda 1993.
30. listopada 1993.
13. studenoga 1993.
Za ovo su kazneno djelo procesuirali Miralema Čengića i osudili ga na 11, odnosno na 15 godina zatvora, te sudionike Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Detaljnim uvidom u ovaj kazneni predmet jasno je, međutim, da gore spomenuti sudovi nisu utvrdili pravu istinu. Nisu utvrdili niti prave razloge, motive i pobude zbog kojih je ubojica na tako svirep, surov i nedoličan način u prostorijama našega samostana strijeljao gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, koji su tada obnašali službu Uprave Samostana u Fojnici. Jasno je također da je u procesuiranju vojni tužitelj ubojicu i ratnog zločinca Miralema Čengića stavio u najbolji mogući kazneno-pravni položaj i tako vješto izbjegao jedino moguću pravnu kvalifikaciju za ovaj zločinački čin, a to je: kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: organiziranog ratnog zločina. Nije jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika FBiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi. Sve ovo upućuje na opravdanu sumnju da je procesuiranje ubojice i ostalih sudionika bila samo dobro izrežirana predstava kako bi se zapravo javnosti skrenula pozornost s prave istine i kako bi se prikrili pravi zločinci, tj. oni koji su ovaj zločin planirali i naredili. Svjedok toga zločina prof. dr. fra Vitomir Slugić izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi. Dakle, ne radi se o običnom ubojstvu, nego o strijeljanju, a ta riječ uključuje prethodno planiranje i naredbu. Ovo je klasični organizirani ratni zločin.
22. prosinca 1993
9. sijecnja 1994.
Tko brani hrvatskoj politici u Hrvatskoj i BiH te Katoličkoj crkvi da se jasnije i akuzatornije odredbe prema Jasenovcu? Tek tada će Hrvatska postati uređena europska država.Jasenovac se nije smio dogoditi Hrvatima. Već kada se dogodio, hajdemo muški i bez okolišanja osuditi taj zločin. No,
nedostaju hrvatska muška muda….
Točno. Hrvatska je trebala priznati logore i istražiti koliko je, stvarno, ubijeno u njima, ako 100, nevinih, ubijeno u tim logorom, to je veliki grijeh, ovako imamo situaciju da se barata s videom od milijun
rekla su to Prva muda u Hrvata samo ga tuđman-mačekovštinai UZP proglasi DIKOBRAZOM, jazavcem bošnjačkim i neprijateljem Hrvata
”Srbi su dvodimenzionalan narod sa težnjom ka prostakluku… Životinje koriste svoje resurse znatno sređnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju„ – Ser Piter Justinov, glumac i ambasador UNESCO-a, ”The European„ 10. jun 1993.
Je’l ovaj preživio
…Srbi su prvi narod u Europi koji je svoj glavni grad proglasio kao “judenfrei” i javno se time pohvalio Nijemcima…njihov vjerski poglavar,vladika Nikolaj je Hitlera i njegovu politiku uopredio sa svetim Savom…pametnom dosta…nisu jevreji budale da padaju na srbijansku propagandu.
Pa sve pobijene prislonila u Jasenovac
Zagore možeš li svoju glupost kako ispraviti?Kažeš za Nikolaja da je bio tvorac srpskog Jugenfraya,a kako isti Nikolaj provede drugi svjetski rat kao zatočenik Njemačkog konc logora?Vjerovatno to mu je nagrada za tvoju tvrdnju da je Nikolaj bio na strani Njemaca?O,zar može majka takvog androida roditi?Nemoj bar nju sramotiti,a ti kako prodješ!
zvijezda tjera mjeseca Zagoru ga zatjera…..
Zlo učinjeno prema svom narodu se uvijek na Balkanu(a bome i na cijelom svijetu) koristilo kao opravdanje zla prema drugom, a i kao sredstvo za činjenje političkog zla.
Očito da se doktorske disertacije i titule u Izraelu dijele šakom i kapom,kada ova balavica(faca joj to govori)sudi i prosudjuje bez da navede neki argument,činjenicu,kako se to u nauci radi.Još joj je prezime David,pa za čudo kako ništa ne reče o Davidovoj zvezdi koja je bila obveza na ruci svakoga Jevrejina,a biće da je služila kao službena iskaznica za ulazak u Dahau,Aušvic…izmedju ostalog i Jasenovac?Najbolje bi joj bilo da joj argument bude nebulozna skorašnja izjava da je u Jasenovcu život izgubilo (sic)4.500 ljudi?!Jest da postoji povijesna distanca,ali kada tu istu distancu počnu da koriste neki onda ipadne kao i priča o Jenkijima koji su “oličenje” demokratije,a u tom demoktratskom kontekstu su započeli sve i jedan rat poslije drugog svjetskog rata do danas-ije li tako?
Ne kontam kave veze ima tvoj komentar sa mojim?