Subota, 27 travnja, 2024

PROF. LEA DAVID: Govor o holokaustu kao paravansko sjećanje: Srpski slučaj

Must Read

Profesorica Lea David, profesorica međunarodnog magistarskog programa Weiss-Livnat na studiju Holokausta pri Sveučilištu u Haifi, pišući u zborniku Povijest i politika na zapadnom Balkanu: promjene na prijelazu milenija, obrađuje jedan aspekt diskursa sjećanja na Holokaust u Srbiji.

Preispitivanjem tekućih sadržaja srpskog diskursa o holokaustu, ona tvrdi, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, da se komemoriranje holokausta u Srbiji iskorištava na način koji je daleko od humanističkih ideala koji streme sprečavanju budućih kršenja ljudskih prava. Naprotiv, David zaključuje da se rasprava o holokaustu koristi kao oblik paravanskog sjećanja kako bi se prikrila prava uloga koju su Srbijanci imali u Balkanskim ratovima 1990-ih. Umjesto toga, srpska politička elita preotela je slike i simboliku holokausta kako bi predstavila Srbe kao pravedne žrtve i opravdala novu nacionalističku ideologiju.

David počinje napominjući da je tijekom komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji vlada uglavnom ignorirala i zanemarivala Holokaust. Kad je uopće obilježavan, to je bilo u kontekstu šire ‘anti-fašističke borbe’ koja nije zasebno isticala genocid nad Židovima. Pod Miloševićevom vladom 1990-ih i ranih 2000-ih, u Srbiji se počelo obilježavati srpsko stradanje u holokaustu. U središtu srpskog sjećanja na holokaust je koncentracijski logor Jasenovac, kojim nisu upravljali Nijemci, već hrvatski ustaše. No, srbijanski dužnosnici nastavili su pokazivati ravnodušnost prema nesrpskim žrtvama holokausta i nisu sudjelovali ni u kakvim međunarodnim događajima obilježavanja holokausta.

Profesorica David fokusira svoje istraživanje na naglo usvajanje diskursa o holokaustu u Srbiji od 2005. godine, kada su UN ustanovili Međunarodni dan sjećanja na holokaust, a EU je članstvo uvjetovala sjećanjem na holokaust. Iste godine Europska organizacija za sigurnost i suradnju (OESS) prepoznala je Jasenovački odbor Arhijerejske sinode Srpske pravoslavne crkve kao primjer izvrsnosti u edukaciji o holokaustu. Jasenovački odbor bio je dio Srpske pravoslavne crkve, koja je kao institucija postajala sve moćnija devedesetih godina prošlog stoljeća da bi se u osvit novog tisućljeća pojavila kao desničarska nacionalistička snaga.

David napominje da je od 2005. godine cijeli diskurs o holokaustu u Srbiji vodio Odbor za Jasenovac, kako bi poučavanje o holokaustu ostalo u granicama sjećana na Srbe. Holokaust je bio kontekst u kojem su se dogodili masakri nad Srbima, a židovske i romske žrtve zapamćene su kao „naša braća u patnji“. Monah Jovan Ćulibrk je omogućio da jasenovački odbor odmah uspostavi vezu s Yad Vashemom, koji nije shvaćao za što će se komemoriranje holokausta upotrijebiti u Srbiji. Srpska politička elita tada je otela slike i simbole holokausta kako bi izjednačila srpske žrtve sa židovskim žrtvama i isticala srpsko pravedno patništvo koje je trajalo i tijekom ratova 1990-ih. Na taj način holokaust služi kao paravansko sjećanje koje se koristi za potiskivanje drugog aspekta povijesti za kojeg srpska politička elita ne želi da bude viđen.

Postavljajući Srbe kao žrtve holokausta, srbijanska je vlada tada počela potiskivati ustranu ulogu srbijanskih komunističkih boraca i rehabilitirali kvislinške četnike,kao i druge desničarske ličnosti. Kao dio njihovog nacionalističkog preporoda, srpska odgovornost u ratovima devedesetih namjerno se ignorira. Diskurs o holokaustu koristi se za sprječavanje svake mogućnosti za javnu raspravu o ratovima, koji se spominju samo radi jačanja imidža Srba kao žrtava.

Međunarodne institucije za ljudska prava stremile su da komemoriranje holokausta bude popraćeno rješavanjem svih vrsta kršenja ljudskih prava. No, u Srbiji se diskurs o holokaustu ne promovira kao način borbe protiv kršenja ljudskih prava. Diskurs o holokaustu koristi se kao alat za poboljšanje međunarodnog imidža Srbije, ali se u zemlji koristi samo za promicanje srpskog nacionalizma. Holokaust je zapamćen samo kao paravansko sjećanje, kako bi se patnje srpskih žrtava stavile u kontekst jednak Židovima i kako bi se opravdala nova desničarska zamisao da se ratovi iz 1990-ih učine sporednima./HMS/

- Advertisement -

15 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

15 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Anonimac
Anonimac
2 years ago

NDH je,bez sumlje,bila fašistička tvorevina i statutom i djelom.Interesantno je da Ustaše i Četnici skoro pa nisu imali direktnih sukoba i da su Ustaše najviše aktivne bile na području Bosne a naročito istočne i Sanđaka pa su tako najviše koristi od njih imali stanovnici tih područja.Hrvati bi bez te fašističke tvorevine zasigurno bolje prošli.

djuro
djuro
2 years ago
Reply to  Anonimac

Svakom objektivnom je to jasno, u ono vrijeme nije bilo lako odlučiti. Postoji druga stvar koju Hrvati slabo koriste: jedino je u Hrvatskoj postojao značajan otpor i antifašistički pokret, ako je bio Antifašistički, suprotstavljao se Talijanima, kako je to prešlo u komunistički, to je pitanje

Ana
Ana
2 years ago
Reply to  Anonimac

Krenimo redom –

12. sijecnja 1993.

  • Luzani (Uskoplje) – Muslimanske snage su napale hrvatsko selo Lužani i učinili pokolj nad Hrvatima (ubijeno i masakrirano više civila). Cilj je bio ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno.

19. sijecnja 1993.

  • Gusti Grab (Busovaca) – pripadnici ARBiH masakrirali 5 staraca u dobi između 70-80 godina.

26. sjecnja 1993.

  • Dusina (Lasvanska dolina), otet je zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) je etnički očišćeno, prognano je više od 3.000, a dio civila je korišten kao živi vojni štit.

23. ozujka 1993.

  • Orliste (Konjic) – ubijena 4 civila dobi između 70-80 godina.

5. travnja 1993.

  • Susanj (Zenica) – ubijeno 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ARBiH nakon povlačenja HVO-a.

16. travnja 1993.

  • Trusina (Konjic) – između 8 i 9 sati ujutro, u napadu na selo Trusina u sat vremena ubijeno je 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ARBiH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli, a od dijela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti, natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih strijeljali.

17./18. travnja 1993.

  • Bilivode (Zenica) – ubijeno 4 civila. Ubijali ih pripadnici ARBiH i naoružani muslimanski civili. Tijela su spaljena.

18. travnja 1993.

  • Grm (Zenica) – ubijeno 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.

24. travnja 1993.

  • Miletici (Travnik) – ubijeno i izmasakrirano 5 civila.

8. lipna 1993.

  • Cukle (Travnik) – ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO.

8. lipnja 1993.

  • Krpeljici (Travnik) – ubijeno 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Gucu Goru i sahranio u crkvenom dvorištu.

8. lipnja 1993.

  • Maljine (Travnik) – na lokalitetu Bikošima strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

10. lipnja 1993.

  • Vitez – od granate ispaljene s položaja ARBiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

13. lipnja 1993.

  • Kraljeva Sutjeska (Kakanj) – ubijena 4 civila i spaljene kuće.

13. lipnja 1993.

  • Drenovnik (Kakanj) – ubijeno 17 civila žene, djeca i starci.

13. lipnja 1993.

  • Slapnica (Kakanj) – ubijeno 9 civila.

16. lipnja 1993.

  • Busovacke Staje (Busovaca) – ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovacke planine).

18. lipnja 1993.

  • Ljubunci, zaselak Jurići – 3 osobe.

17. – 28. srpnja 1993.

  • Vrbanja – počinili vojnici ARBiH i mudžahedini.

28. srpnja 1993.

  • Doljani (Jablanica) – pri upadu pripadnika ARBiH u selo, u jeku žetvenih radova pokupljeno i ubijeno 37 osoba – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom zena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi zid, da bi potom bili odvedeni i internirani u logoru u Jablanici.

Srpanj / kolovoz 1993.

  • Etnicko ciscenje Hrvata u Bugojnu – u obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (Triumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ARBiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Medjunarodnog crvenog kriza. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.

16. kolovoza 1993.

  • Kiseljak (Zepce) – prilikom upada u selo ubijeno 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ARBiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, među kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. slavne brdske brigade ARBiH i lokalnog HVO.

5. rujna 1993.

  • Zabilje (Vitez) – ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).

9. rujna 1993.

  • Grabovica (Mostar) – u dubini teritorija kojeg je kontrolirala ARBiH ubijena su 32 civila, uglavnom starci, žene i djeca koji su ostali u selu i nakon što su pripadnici ARBiH zauzeli selo. Šire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije RBiH od 10. svibnja 1993. i u vrijeme počinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba više od 35 km.

10. rujna 1993.

  • Vrbica kod Zavidovića – pripadnici Armije RBiH ubili šest hrvatskih civila.

14 rujna 1993.

  • Uzdol (Prozor) – prilikom upada u selo ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO).

16. rujna 1993.

  • Hudutsko (Prozor) – pripadnici Armije RBiH provalili u selo i zarobili 25 vojnika HVO-a, trojicu strpali su u logor Muzej u Jablanici, a ostale zarobljenike (22) strijeljali.

18. listopqda 1993.

  • Kopijari (Kopljari) – pripadnici Armije RBiH ubili šestoro hrvatskih civila i nepoznati broj zarobljenih pripadnika HVO-a.

30. listopada 1993.

  • Vares – prilikom osvajanja Vareša u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ARBiH. Istodobno u selu Borovica zapaljeno do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpunoma očišćena od Hrvata.

13. studenoga 1993.

  • Fojnica – Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegovic je nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije RBiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevackog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ARBiH (316. brigada) ubili: fra Nikica Milicevic – zupnik i gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migic. Samostan se nalazi na prostoru kojeg kontrolira Armija RBiH. Ovo ubojstvo izvršili su pripadnici 302. motorizirane brigade Armije RBiH iz Visokog, Miralem Čengić, Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić.

Za ovo su kazneno djelo procesuirali Miralema Čengića i osudili ga na 11, odnosno na 15 godina zatvora, te sudionike Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Detaljnim uvidom u ovaj kazneni predmet jasno je, međutim, da gore spomenuti sudovi nisu utvrdili pravu istinu. Nisu utvrdili niti prave razloge, motive i pobude zbog kojih je ubojica na tako svirep, surov i nedoličan način u prostorijama našega samostana strijeljao gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, koji su tada obnašali službu Uprave Samostana u Fojnici. Jasno je također da je u procesuiranju vojni tužitelj ubojicu i ratnog zločinca Miralema Čengića stavio u najbolji mogući kazneno-pravni položaj i tako vješto izbjegao jedino moguću pravnu kvalifikaciju za ovaj zločinački čin, a to je: kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: organiziranog ratnog zločina. Nije jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika FBiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi. Sve ovo upućuje na opravdanu sumnju da je procesuiranje ubojice i ostalih sudionika bila samo dobro izrežirana predstava kako bi se zapravo javnosti skrenula pozornost s prave istine i kako bi se prikrili pravi zločinci, tj. oni koji su ovaj zločin planirali i naredili. Svjedok toga zločina prof. dr. fra Vitomir Slugić izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi. Dakle, ne radi se o običnom ubojstvu, nego o strijeljanju, a ta riječ uključuje prethodno planiranje i naredbu. Ovo je klasični organizirani ratni zločin.

22. prosinca 1993

  • Krizancevo selo (Vitez) – prilikom upada u selo ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni.

9. sijecnja 1994.

  • Buhine Kuce (Vitez) – prilikom upada Armije RBiH u selo ubijeno 26 osoba – civila i pripadnika HVO.
veritas
veritas
2 years ago

Tko brani hrvatskoj politici u Hrvatskoj i BiH te Katoličkoj crkvi da se jasnije i akuzatornije odredbe prema Jasenovcu? Tek tada će Hrvatska postati uređena europska država.Jasenovac se nije smio dogoditi Hrvatima. Već kada se dogodio, hajdemo muški i bez okolišanja osuditi taj zločin. No,
nedostaju hrvatska muška muda….

djuro
djuro
2 years ago
Reply to  veritas

Točno. Hrvatska je trebala priznati logore i istražiti koliko je, stvarno, ubijeno u njima, ako 100, nevinih, ubijeno u tim logorom, to je veliki grijeh, ovako imamo situaciju da se barata s videom od milijun

Podvučeno
Podvučeno
2 years ago
Reply to  veritas

rekla su to Prva muda u Hrvata samo ga tuđman-mačekovštinai UZP proglasi DIKOBRAZOM, jazavcem bošnjačkim i neprijateljem Hrvata

One
One
2 years ago

”Srbi su dvodimenzionalan narod sa težnjom ka prostakluku… Životinje koriste svoje resurse znatno sređnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju„ – Ser Piter Justinov, glumac i ambasador UNESCO-a, ”The European„ 10. jun 1993.

djuro
djuro
2 years ago
Reply to  One

Je’l ovaj preživio

Zagor
Zagor
2 years ago

…Srbi su prvi narod u Europi koji je svoj glavni grad proglasio kao “judenfrei” i javno se time pohvalio Nijemcima…njihov vjerski poglavar,vladika Nikolaj je Hitlera i njegovu politiku uopredio sa svetim Savom…pametnom dosta…nisu jevreji budale da padaju na srbijansku propagandu.

djuro
djuro
2 years ago
Reply to  Zagor

Pa sve pobijene prislonila u Jasenovac

kanal
kanal
2 years ago
Reply to  Zagor

Zagore možeš li svoju glupost kako ispraviti?Kažeš za Nikolaja da je bio tvorac srpskog Jugenfraya,a kako isti Nikolaj provede drugi svjetski rat kao zatočenik Njemačkog konc logora?Vjerovatno to mu je nagrada za tvoju tvrdnju da je Nikolaj bio na strani Njemaca?O,zar može majka takvog androida roditi?Nemoj bar nju sramotiti,a ti kako prodješ!

forever lv
forever lv
2 years ago
Reply to  kanal

zvijezda tjera mjeseca Zagoru ga zatjera…..

vitina
vitina
2 years ago

Zlo učinjeno prema svom narodu se uvijek na Balkanu(a bome i na cijelom svijetu) koristilo kao opravdanje zla prema drugom, a i kao sredstvo za činjenje političkog zla.

kanal
kanal
2 years ago
Reply to  vitina

Očito da se doktorske disertacije i titule u Izraelu dijele šakom i kapom,kada ova balavica(faca joj to govori)sudi i prosudjuje bez da navede neki argument,činjenicu,kako se to u nauci radi.Još joj je prezime David,pa za čudo kako ništa ne reče o Davidovoj zvezdi koja je bila obveza na ruci svakoga Jevrejina,a biće da je služila kao službena iskaznica za ulazak u Dahau,Aušvic…izmedju ostalog i Jasenovac?Najbolje bi joj bilo da joj argument bude nebulozna skorašnja izjava da je u Jasenovcu život izgubilo (sic)4.500 ljudi?!Jest da postoji povijesna distanca,ali kada tu istu distancu počnu da koriste neki onda ipadne kao i priča o Jenkijima koji su “oličenje” demokratije,a u tom demoktratskom kontekstu su započeli sve i jedan rat poslije drugog svjetskog rata do danas-ije li tako?

vitina
vitina
2 years ago
Reply to  kanal

Ne kontam kave veze ima tvoj komentar sa mojim?

Последний

MACRON a peur que la Russie conquière l’Europe. Pourquoi a-t-il peur de ça ? Qu’est-ce qui est mal à ce que Paris soit libéré...

Le président français Emmanuel Macron a appelé à une défense européenne plus résolue et intégrée, exposant sa vision d'une...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -