Šestorica zaboravljenih, ljudi koji kao da ne postoje što se hrvatskog naroda i tzv političke i tzv. hrvatske nacije tiče osuđeni su danas prvostupanjskom presudom u Haagu. Sudsko vijeće ICTY-a, pod predsjedanjem suca Jean-Claude Antonettia izreklo je danas prvostupanjsku presudu bivšim visokim političkim i vojnim dužnosnicima Hrvatske Republike Herceg Bosne: Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću.
Svi članovi šestorke proglašeni su jednoglasno krivim, po članku 7.1 Statuta Haškog suda.
Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina. Bruno Stojić dobio je jedinstvenu kaznu od 20 godina.
Slobodanu Praljku izrečena je objedinjena kazna u trajanju od 20 godina. Vijeće je Slobodana Praljka oslobodilo krivnje za točke optužnice 4 i 5, a zbog načela kumulativnosti neće mu se izreći osuđujuća presuda za točke 14. 17. i 20.
Kaznu u trajanju od 20 godina dobio je i Valentin Ćorić.
Vijeće je krivim proglasilo i Milivoja Petkovića, koji je osuđen na 20 godina zatvora, dok je Berislav Pušić dobio jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora.
Kako je istaknuo sudac Jean-Claude Antonetti, kazna počinje teći od današnjeg datuma, a u nju se uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru. Šestorka će ostati u pritvoru međunarodnog suda sve dok se ne dovrše pripreme za prebacivanje u državu u kojoj će izdržavati kaznu.
Na samom otvaranju suđenja sudac Antonetti je pročitao detalje iz sažetaka zaključaka Vijeća koji se odnose na zločine HVO-a.
Sudac je u zaključku presude kazao da je Vijeće većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg, usvojilo da je počinjen udruženi zločinački pothvat.
Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat koji je za cilj ima stvaranje hrvatskog entiteta kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom.
U zaključku je kazao da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te da je sudjelovao u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.
“Na čelu udruženog zločinačkog pothvata bio je Franjo Tuđman. On je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Muslimana”, zaključilo je Vijeće te dodalo kako su Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban, Prlić, Stojić, Petković, Pušić i ostali međusobno koordinirali napade u svrhu udruženog zločinačkog pothvata.
Zanimljivo je kako je Vijeće, između ostalog, zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, uz izdvojeno mišljenje suca Antonettija.
Složenost ovog predmeta pokazuje činjenica kako se presuda sastoji od 2690 stranica u 6 svezaka, uz 4 posebna dodatka, a zanimljivo je istaknuti kako je tijekom procesa saslušano čak 145 svjedoka optužbe i 61 svjedok obrane.
Suđenje u ovom slučaju započelo je 2004. godine, tako da se radi o najkompleksnijem suđenju u povijesti Haškog tribunala
Podsjetimo, tužiteljstvo je za optužene tražio 240 godina zatvora: po 45 godina za prvu četvoricu optuženih i nešto blaže kazne od 35 i 25 godina za petooptužene Ćorića i Pušića.
Prema optužnici teretili su se za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih ne-Hrvata s područja Hrvatske Zajednice (kasnije Hrvatske Republike) Herceg-Bosne, odnosno s prostora Hercegovine i središnje Bosne.
U optužnici je dalje bilo navedeno da je u tom udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovalo više osoba, a među njima su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i Mate Boban, kao i šest osoba optuženih ovom optužnicom, ali i ”druge osobe, poznate i nepoznate sudjelovale na ostvarivanju udruženog zločinačkog pothvata“.
Hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini šturo su najavili današnju presudu, izvještavajući uglavnom o optuženicima i njihovim obiteljima. Žrtve gotovo uopće nisu spomenuli.
Među Hrvatima vlada nezadovoljstvo i rezignacija zbog toga što je Haški sud optužio čelnike Herceg-Bosne, dok Bošnjaci nerado govore o ratu, objašnjavajući kako im to samo komplicira današnjicu.
U Mostaru, naime, jedni pored drugih žive ratne žrtve i osuđeni počinitelji ratnih zločina. U takvim uvjetima, rijetki su spremni govoriti o teškim iskustvima o kojima nema ni minimuma suglasnosti, niti ima izgleda da ona uskoro bude postignuta.
Dojam je, štoviše, da ni ova presuda, ma kakva bila, neće pridonijeti usuglašavanju o tome što se zapravo dogodilo u ratu Hrvata i Bošnjaka 1993. i 1994, a pitanje je i hoće li žrtvama značiti ikakvu zadovoljštinu, piše riječki Novi list.
poskok.info