1. Prijedlog ne implementira presudu Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića 2. Prijedlog ne implementira presudu Sejdić Finci 3. Prijedlog ne omogućuje svim građanima izbor u Dom naroda FBiH ni BiH 4. Prijedlog ne garantira jednaku vrijednost glasa svih građana 5. Prijedlog ne garantira legitiman izbor izaslanika u Dom naroda FBiH ni BiH 4. Prijedlog ne donosi ni jednu izmjenu spornih stavki izbornog zakona 5. Prijedlog ignorira popis stanovništva 2013. 6. Prijedlog nije u skladu sa Ustavom FBiH 7. Prijedlog ne izjednačava šanse predstavnicima naroda da budu izabrani 8. Prijedlog je promašio Parlament kojem treba biti predložen – U svom prijedlogu Izmjena zakona, SDP je nonšalantno prepisao neustavne dijelove Zakona!
SDP je izašao sa svojim prijedlogom izmjena izbornog zakona. Iako se očekivalo da će SDP svojim prijedlogom ići u smjeru tehničkog otklanjanja nedostataka zakona, svojim izjavama u javnosti dužnosnici SDP-a su dali naslutiti da će njihov prijedlog biti radikalno skretanje u smjeru građanske (F)BiH.
Prvi pogled na prijedlog izmjena koje je SDP predstavio ipak potvrđuje da se radi o kozmetičkim promjenama koje bi zacementirale neravnopravan položaj hrvatskog naroda u FBiH i potvrdile apsolutnu bošnjačku dominaciju u oba doma Parlamenta FBiH.
Način izbora zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta FBiH SDP je ostavio istim, jer ovaj sistem savršeno odgovara bošnjačkim strankama koje imaju komotnu tročetvrtinsku većinu u ovom domu. Čemu onda mijenjanje…
Čitava „Ustavna kriza“ nastala brisanjem dijelova Izbornog zakona BiH odnosi se na dijelove zakona koji se tiču načina izbora izaslanika u Dom naroda FBiH iz kantonalnih skupštine, pa je bilo logično da se SDP najviše bavio tim problemom.
Dom naroda FBiH
SDP odluku Ustavnog suda po Ljubićevoj apelaciji ignorira i ponaša se kao da je Dom naroda ustvari dom kantona, pa i dalje inzistira da se iz svakog kantona bira broj izaslanika proporcionalan broju stanovnika!
Već ovdje je jasno da SDP nastavlja politiku majoriziranja Hrvata jer i u ovom domu inzistira na vladavini većine – Bošnjaka. Ako broj izaslanika dovode u korelaciju s brojem stanovnika onda bi kantoni Sarajevo, Tuzla i Zenica trebali birati 80% svih izaslanika u Dom naroda!
Na službenoj stranici Središnjeg izbornog povjerenstva postoji pročišćeni tekst izbornog zakona BiH. U tom tekstu su dijelovi zakona koje je Ustavni sud proglasio nevažećim precrtani.
U svom prijedlogu Izmjena zakona, SDP je nonšalantno prepisao prekrižene dijelove!
Kao da presude Ustavnog suda nije bilo, i kao da tumačenje presude suda ne postoji. SDP je jednostavno uvrstio neustavne dijelove Izbornog zakona u svoj prijedlog.
Besmisleni dodaci
Ovi članovi se tiču načina raspodjele mandata u Dom naroda. SDP je precrtanim neustavnim člancima samo dodao da će se „izaslanici iz pojedinih kantona birati u Dom naroda ukoliko ih ima“.
Radi se o logičkoj besmislici, jer ako neki narod nema Zastupnika, onda ga je nemoguće delegirati u Dom naroda.
SDP je očito privržen Zakonu po kojem Bošnjaci kao narod mogu bez većih problema izabrati 16 od 17 Srba u Dom naroda FBiH, i u kojem mogu bez problema imati 6 izaslanika Hrvata u klubu Hrvata Doma naroda.
Koliko je SDP bio zanesen svojim diskriminatornim prijedlogom, pokazuje da su zaboravili ukloniti diskriminatorne odredbe na koje uporno upozoravaju – Sejdić Finci, Zornić, Pilav… Tako je naime, pripadniku nekonstitutivnih naroda iz pet kantona i dalje onemogućen izbor u Dom naroda!
I ne samo to – SDP i dalje predlaže nejednaku vrijednost glasa među kantonima, protiv koje se tako snažno bori.
Popis iz 1991. i dalje važeći – ništa 2013.
SDP i dalje inzistira da se za izbor izaslanika u Dom naroda koristi popis iz 1991.
Ovo se može objasniti činjenicom da je SDP samo prepisao važeći zakon te ga ukrasio s nekoliko logičkih besmislica tipa „Ako Hrvat ne bude izabran u skupštinu kantona onda ne može biti izabran ni u Dom naroda“.
Činjenica da SDP čak i ne predlaže izmjene nekih drugih spornih stvari u Izbornom zakonu, ukazuje na njihovu bošnjačku nacionalnu ideologiju.
Pozivanje na popis iz 1991. pored važećeg popisa iz 2013. (na čijem je objavljivanju upravo SDP inzistirao) otkriva jasne političke interese. Naime, pozivanje na implementaciju Aneksa 7 Daytonskog sporazuma o povratku svih protjeranih, je jasan način opstrukcije bilo kakvih promjena u društvu, ne samo u Izbornom zakonu.
Povratak svih izbjeglica je praktično i teorijski nemoguć iz razloga koji su valjda razumljivi i Željku Komšiću, tako da inzistiranje na nečem nemogućem može imati samo političko značenje.
SDP je svojim „prijedlogom“, a ustvari pokušajem vraćanja neustavnih odrednica zakona, tek zadovoljio formu. Cilj je reći kako i oni imaju prijedlog zakona, iako je on gotovo u cjelosti identičan postojećem zakonu. Naravno, ovaj zakon odgovara SDP-u koji je njegovom zloupotrebom već dva puta izbacio legitimne predstavnike hrvatskog naroda iz vlasti.
Zašto je SDP odustao od „građanske BiH“!?
Sada se postavlja pitanje: zašto je SDP odustao od „građanske BiH“ za koju se tako žestoko verbalno zalaže!? Zar nije bilo logičnije da SDP predloži jednodomni parlamentarni sustav, ili da se jasno odredi da je protiv „etničkih podjela“ u Domu naroda!?
Ne. SDP pristaje na etničke „podjele“ u FBiH u onoj mjeri u kojoj može manipulirati njima, odnosno nastavlja priznavati prava konstitutivnih naroda samo u mjeri u kojoj ih može uzurpirati.
Iz tog razloga SDP u svom prijedlogu ignorira legitimitet izabranih izaslanika i ne bavi se činjenicom da Ustavni sud upravo inzistira na legitimitetu izaslanika na način da ne mogu kantoni s bošnjačkom većinom birati šest, a kantoni s hrvatskom većinom pet izaslanika u klub Hrvata Doma naroda FBiH!
Posebna je priča klub Srba. Prema SDP-ovom prijedlogu, u kojem je pompezno najavljeno da su riješili „problem nepopunjenosti kluba Srba“ – problem bi riješili neustavno! Naime, SDP predlaže da se klubovi, ukoliko nedostaje zastupnika iz određenog naroda, popunjavaju kandidatima koji nisu prešli izborni prag, a na način da se biraju u Dom naroda oni sa najviše glasova. To, osim što u diskriminatoran status postavlja kandidate iz malobrojnijih županija, u direktnom je sukobu i sa Ustavom FBiH koji nalaže da u Dom naroda može biti delegiran samo Zastupnik izabran u kantonalnu skupštinu. Nikako netko tko nije izabran.
Zašto SDP ulazi u unaprijed izgubljenu bitku!?
Svjesni da ovakav prijedlog zakona ne može proći ni Parlament ni Ustavni sud, otvara se pitanje, zašto se SDP odlučio za ovaj gubitnički put?
Prvi je razlog preduhitravanje SDA koja je imala sličnu ideju – napraviti par minimalnih korekcija i dati zakon u procuduru, kako bi se trošilo vrijeme.
Drugi je razlog mogućnost medijskog omlaćivanja kako eto, i SDP ima prijedlog, ali HDZ je protiv.
Tako će se u javnosti raspravljati o dva prijedloga, iako ovaj SDP-ov ustvari i nije prijedlog nego čista diverzija.
Naravno, SDP sebi kao opozicijska stranka može dopustiti ovakvo poigravanje. Pravi izazov će biti kada SDA napravi svoj prijedlog zakona. Nema sumnje da će biti na istom tragu kao i SDP-ov. Ono što je pravo pitanje – hoće li se SDA (i SDP) smatrati odgovornima kada 2018. dođe do kolapsa izbornog procesa!?
Promašaj sezone
I na kraju, da bi se stekla kompletna slika o kako se diletantnskom pristupu problemu radi, pokazuje činjenica da će Prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBIH predložiti Federalnom parlamentu, iako se Izbori raspisuju na osnovu državnog izbornog Zakona!
Čak i kada bi ovaj prijedlog bio usvojen u Federlanom Parlamentu, on nema nikakvu pravnu težinu za Središnje izborno povjerenstvo koje raspisuje izbore prema sasvim drugom zakonu.
Dakle, ne samo da su fulali u sadržaju, nego su i fulali čitav Parlament!
wpDiscuz