U novinama The Kansas City Star pojavio se 15. siječnja 1914. ovako naslovljen članak: “Dijete koje se obogatilo na nafti – djevojčica iz Oklahome koja zarađuje 15.000 dolara mjesečno dobiva mnoštvo bračnih ponuda.”
Dalje se objašnjavalo da je riječ o maloj crnkinji koju su prosila četiri Nijemca u nadi da će s njima podijeliti svoje bogatstvo. Ove godine navršava se pola stoljeća otkako je preminula Sarah Rector, žena koju je SAD, u to vrijeme izrazito rasistički, zapamtio kao “najbogatiju obojenu djevojčicu na svijetu”, piše express.hr.
Rodila se 3. ožujka 1902. na području indijanskog plemena Creek, kojem je bila pridružena i njena obitelj. Nisu živjeli u bijedi, ali su živjeli jako skromno i ništa nije davalo naslutiti da bi se život potomaka robova mogao promijeniti. Međutim, 1907., kada je Oklahoma postala država u sastavu SAD-a, država je svakom djetetu darovala po 65 hektara zemljišta kako bi se integrirali indijanski teritoriji.
Sve u skladu sa sporazumom između SAD-a i “Pet civiliziranih plemena” iz 1866. Nije to bila neka posebna sreća. Zemlja je bila neplodna, kamenita, teško obradiva, a usto je obitelj morala plaćati godišnji porez na zemljište od 30 dolara. Plodno zemljište dobili su, dakako, bijeli kolonizatori. U jednom trenutku Sarahin otac umalo je prodao zemlju kako bi se otarasio poreza, ali mu, ispostavilo se neopisivom srećom, lokalni sud u toj zabiti odbio zahtjev. Zemljište je bilo smješteno stotinjak kilometara od gradića Glenpoola i otac je u nekom trenutku bio zahvalan nebesima što je uspio zemljište iznajmiti tvrtki Standard Oil Company, naftnom divu što ga je utemeljio sam John D. Rockefeller. I već 1913., kada je Sarah imala 11 godina, na njenih 65 hektara tvrtka je otkrila izdašno nalazište nafte. Nevjerojatnih 2500 barela nafte dnevno značilo je da je mališanka preko noći počela zarađivati 300 dolara dnevno, što bi danas bilo kakvih 7000 dolara.
Imala je samo 12 godina kad je na računu imala već 11.567 dolara, odnosno 284.000 dolara u današnjim odnosima. Kako je bila crnkinja, usto u okviru indjanskog plemena, dobila je bijelog skrbnika za svo to bogatstvo. Vijest o njoj stala se širiti svijetom, primala je mnoštvo molbi da nekome posudi novac… 1914. godine novine The Chicago Defender objavio je članak u kojem je raskrinkao da ih bijeli skrbnik iskorištava, da ona i njezini neobrazovani roditelji nemaju pojma kako da upravljaju bogatstvom, da žive u nehigijenskim uvjetima, da su neobrazovani, da žive u straćari, da nose dronjke.
Za njen su se slučaj zainteresirali crnački američki vođe Booker T. Washington i W. E. B. DuBois, optužili su nadležne da obitelj ima tretman kao da su “dvorišni psi”, a ne ljudi. Da stvar bude gora, godinu ranije pravosudna tijela Oklahome maloj Sarahi proglasila su je bjelkinjom kako bi smjela putovati vlakovima prve klase i slično, što je bilo uskraćeno “obojenima”.
A nije da je putovala ikako osim koliko je mogla otpješačiti jer obitelji bijeli skrbnik nije davao skoro pa ništa. I tek nakon što su crnački lideri digli buku, djevojčica je krenula u školu u Tuskageeju u Alabami i obitelji je napokon krenulo.
Do svoje 18. godine bila je već milijunašica, posjedovala je razne dionice i udjele, pekarnicu, restoran, 800 hektara najbolje zemlje u Oklahomi uz rijeku i ubrzo je cijela obitelj preselila u 12. ulicu u Kansas Cityju, u vilu koja je i danas čuvena kao “Rectoričina kuća”.
Ubrzo se udala za lokalnog mladića Kennetha Campbella, postala je majka trojice sinova. No, brak nije potrajao i rastali su se 1930. Sarah je znala uživati u životu. Obožavala je finu odjeću i brze automobile. Bila je redovita mušterija lokalne policije koja je milijunašicu svako toliko hvatala u prebrzoj vožnji.
Njen dom bio je okupljalište crnačke elite, cijeli grad je još dugo pamtio da je njen osobni vozač njenu djecu svaki dan automobilom vozio u školu. 1934. ponovo se udala, sada za Williama Crawforda, s kojim je vodila restoran u kojem su goste zabavljali takvi jazz velikani poput Counta Basieja i Dukea Ellingtona. Veći dio svog bogatstva izgubila je, doduše, tijekom američke ekonomske depresije, ali nije pala u siromaštvo. Ostatak života proživjela je i više nego udobno i doživjela 65 godina.
wpDiscuz