Priča oko nestale ruske jahte sve je čudnija. Puno je pitanja, ovo su najvažnija

Morala je u Dubrovniku proći policijsku i graničnu kontrolu

Ono što smo do danas znali jest da je luksuzna jahta Irina VU, u vlasništvu supruge ruskog oligarha Ališera Usmanova, bliskog prijatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina, bila pod sankcijama EU, SAD-a i Velike Britanije te je imala zabranu isplovljavanja.

Bila je usidrena u Betini na Murteru, a prema podacima s internetske stranice, iz betinske marine isplovila je 6. listopada u 10:14, a 9. listopada oko 12 sati bila je u turskoj luci Didim. Kako bi jahta izašla iz hrvatskih teritorijalnih voda, morala je u Dubrovniku proći policijsku i graničnu kontrolu te kontrolu Lučke kapetanije.

Kako su pisali mediji, na njezino mjestu u Betini uplovila je druga, gotovo identična jahta. Uglavnom, za njom je izdana međunarodna potjernica, a DORH, SOA i međunarodne agencije istražuju kako je jahta završila u Turskoj usprkos tome što je bila pod blokadom.

U srpnju jahta zaplijenjena, u listopadu je isplovila, a Ministarstvo je to doznalo u siječnju

Radi se o 35 metara dugoj i 240 tona teškoj jahti, modelu Sunseeker Predator 115, koja plovi pod hrvatskom zastavom, a luka upisa joj je Split. Kao vlasnik broda navodi se tvrtka Leraux Yachts (Cayman) Limited, koja je registrirana na karipskim Kajmanskim otocima.

Zanimljivo je i kako je Usmanovljev tim reagirao na tvrdnje Slobodne Dalmacije da se radi o njegovoj jahti napisavši da jahta nije njegova iako ga demantira internetska stranica Russian Asset Tracker, koja prati rusku imovinu.

Kako je još prije rekao državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Frano Matušić, oni su obavijest da jahte nema dobili 10. siječnja, a 12. siječnja je stalna Skupina za primjenu i praćenje provedbe međunarodnih mjera ograničavanja zatražila sve informacije jer je, kako je naveo, taj čin grubo kršenje režima sankcija.

Podsjetio je da je 13. srpnja stalna skupina donijela odluku da se ta jahta zamrzne jer je utvrđena povezanost s osobom koja je na listi sankcija Europske unije te je zadužila Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da provede odluku o zamrzavanju te imovine. Drugim riječima, u srpnju je jahta bila zamrznuta, u listopadu je isplovila, a Ministarstvo je to doznalo u siječnju.

Butković se posipa pepelom

Danas je, kako smo pisali, Butković rekao da su napravljeni određeni propusti. Riječ je, kazao je, o dva propusta Ministarstva mora.

“Prvi propust odnosi se na samo pečaćenje i nadzor te jahte jer nikome ne možete objasniti da je jahta zapečaćena u srpnju, a da se tek u siječnju saznaje da nje tamo nema jer je u listopadu otišla sa suhog veza”, rekao je Butković uoči sjednice vlade.

“Drugi propust odnosi se na propust pravovremene dostave informacije svim lučkim kapetanijama u Hrvatskoj. Jahta u ovom konkretnom slučaju javila se Lučkoj kapetaniji u Dubrovniku, a ona nije imala saznanja koje su jahte na popisu onih koje su pod blokadom”, dodao je.

Ministar Butković odlučio je otpustiti troje ljudi.

“Razriješio sam načelnika sektora za sigurnost plovidbe koji je imao ulogu javiti svim kapetanijama te lučkog kapetana u Šibeniku i voditelja ispostave u Betini. Odradio sam s njima razgovore.

Ti ljudi nisu to učinili namjerno, ovo je pogreška koja im se dogodila i u tom smislu vjerujem da se to više neće dogoditi. Ne želim sada nikoga razapinjati, ti ljudi će biti razriješeni i protiv njih će biti pokrenuti stegovni postupci”, napomenuo je.

Tko je pokrenuo dizalicu, spustio jahtu u more, dao dozvolu?

Međutim, iako je objasnio zašto dubrovačka Lučka kapetanija nije reagirala, na najvažnija pitanja, koja se postavljalo i prije njegovog posipanja pepelom, nije odgovorio. Kako nitko od mjerodavnih nije primijetio da je jahta duga gotovo 35 metara i teška 240 tona nestala s veza?

U redu, čovjek iz šibenske Lučke kapetanije trebao je javiti ostalim kapetanijama i to nije napravio. Tu riječ “propust” koji koristi Butković možemo shvatiti. No zar je jedino bitno to što kapetanije nisu znale informaciju? Bitno je za kapetanije, to shvaćamo, ali svejedno – zašto ta odluka utječe i na policiju? Ona bi neovisno o kapetanijama trebala imati neke podatke, a posebno oko plovila koje je zaplijenjeno.

Podsjetimo i na riječi Frane Matušića s početka teksta, dakle, da je 13. srpnja donesena odluka da se jahta zamrzne. Kako je tako nešto zaobišlo policiju? To bi valjda trebalo biti važnije od napomene jednog zaposlenika lučke kapetanije drugim lučkim kapetanijama.

Uostalom, što je sa zaposlenicima marine i brodogradilišta na Murteru? Kako oni nisu vidjeli da nema jahte koja je pod sankcijama i kako o tome tri mjeseca nitko nije obaviješten? Nadalje, odgovorni u marini i škveru morali su dati dozvolu jer se jahta koja je na suhom vezu ne može pokrenuti tek tako.

Za staviti u funkciju takvo plovilo, kako doznajemo iz neslužbenih razgovora s djelatnicima luka i marina, treba dignuti dizalicu, spustiti brod u more prema nečijem zahtjevu, obavijestiti posadu. Dakle, treba odraditi neku papirologiju, obaviti sve te radnje koje prethode njenom isplovljavanju.

Kako je posada znala da sustav nadzora ne vidi blokadu?

Sve spomenute subjekte u ovom tekstu Index je kontaktirao tražeći odgovore, kojih očito za javnost još uvijek nema. Na pisane upite odgovore nismo dobili, a telefonski pozivi, kao što to uobičajeno biva petkom u državnim ustanovama i poduzećima, nisu urodili plodom. Odgovorili su nam samo iz SOA-e napisavši da ne mogu komentirati ovaj slučaj.

Najvažnija su pitanja ona koja smo postavili Butkovićevom ministarstvu. Zanimalo nas je tko je nadzirao jahtu u betinskom škveru (pitali smo to i sam škver), ali i tko je izdao naređenje da se jahta spusti u more, kao i je li izdana dozvola za njeno isplovljavanje.

Ovo ministarstvo, ali i MUP te dubrovačku policiju, pitali smo kako je brod prošao graničnu kontrolu u Dubrovniku. Naposljetku, zanimalo nas je i kako je posada znala da sustav nadzora ne vidi blokadu o kojoj je danas ministar Butković govorio.

Da su to znali, nekakva logika nalaže, ne bi se uputili na graničnu kontrolu, koju su očito morali prijeći. Zanimalo nas je i tko je uopće činio posadu te što plombiranost plovila podrazumijeva, odnosno označava li ona i mehaničku zabranu upravljanja vozilom.

Hajdaš Dončić: Nema sustava, nema kontrole

Drugi državni tajnik, onaj u resornom ministarstvu mora, Alen Gospočić za Slobodnu Dalmaciju je kazao da se ovdje radi o čistoj krađi pa je nejasno kako nije prijavljena kao takva, što je zapravo sukus priče.

On je još nešto zanimljivo rekao za Slobodnu Dalmaciju – da ne mogu imati zaštitare u lukama te da je riječ o marini otvorenog tipa, u koju svi mogu doći bez problema. “U luci Betina sve je otvoreno za pristup bilo koga. I vi i ja možemo doći tamo, hodati po rivi i skočiti na bilo koju jahtu koja je tamo vezana.

Ministarstvo je izvijestilo luku da je jahta blokirana, lučki kapetan je izdao uputu nadležnima da se ne smije toj jahti na bilo koji način pristupiti, a Ministarstvo ne angažira zaštitarske službe za 24-satno čuvanje tuđeg vlasništva niti ima to u planu jer je takav sustav neodrživ”, kaže Gospočić.

Uostalom, Slobodna Dalmacija se ispravno zapitala i kako je moguće da tvrtka Brodogradilište i marina, čiji je osnivač splitska tvrtka Adut Konzalting, pusti da iz škvera ode brod koji nije platio račun. Osobito onaj koji je pod sankcijama i pritom je dužine 35 metara.

Nazvali smo i bivšeg resornog ministra Sinišu Hajdaša Dončića. “U podrumu ispod šahta plovi moja braun jahta, tako bi se moglo okarakterizirati totalno nepostojanje sustava kontrole u Plenkovićevoj, pardon Luj 14 administraciji.

Lučki kapetan je trebao biti obaviješten o zapljeni i onda Lučka kapetanija ne može izdati dozvolu za plovidbu. Kao što rekoh, nema sustava, nema kontrole”, kratko je kazao Hajdaš Dončić.

Bivši kapetan Obradović: Bio sam na dva zapečaćena broda, oko nas su bili naoružani zaštitari

Na ovu temu smo dulje popričali s nekadašnjim dubrovačkim pomorcem, kapetanom duge plovidbe Đorđem Obradovićem, koji se dva puta zatekao na brodovima koje su zapečatile lučke vlasti. Njegove izjave zapravo najbolje sugeriraju o kakvom se postupku tu radi u ozbiljnim državama.

“Zbog dugova prema dobavljačima goriva i zaliha, brod na kojem sam plovio zapečatile su lučke vlasti u luci Nassau na Bahamima. Bili smo oko mjesec dana vezani uz rivu, a brod su čuvala dva zaštitara naoružana samo pištoljima, koji su od ostale opreme imali prijenosne radiouređaje.

Brod je bio zapečaćen vrlo jednostavno tako što je na ormarić s glavnom brodskom svjedodžbom i važnim ispravama stavljena plomba slična onima kakve se stavljaju na brojila za struju u stanovima.

Na brod nije smio nitko ući osim posade kojoj su bili dopušteni izlasci, ali samo s lučkom propusnicom, dok su putovnice i pomorske knjižice bile na brodu, u zapečaćenom ormaru s ostalim dokumentima. Povremeno bi došla kontrola zaštitarske tvrtke i lučkih vlasti i obišla brod. Kad je kompanija podmirila dug, lučke vlasti su otpečatile brod i dopustile isplovljenje”, kaže.

Rekao je više i o drugom slučaju.

“Drugi sam se put našao na brodu u Galvestonu u Teksasu, kad je kompanija prodala brod drugom vlasniku. Američka obalna straža je odnijela najvažnije brodske svjedodžbe i isprave, a plombe su stavili na kormilo na zapovjedničkom mostu i na ručku za pokretanje glavnog stroja u strojarnici. Na brodu i pored njega su bili zaštitari.

Samo pečaćenje broda je simboličan čin i u nekim državama može biti običan list papira u kojemu se zabranjuje plovidba. Za stvarnu zapljenu brinu se vlasti države koja plijeni brod iz različitih razloga i uz zaštitare koji fizički čuvaju brod, najvažniji je radarski nadzor plovidbe kojim se identificiraju plovila, prati njihovo kretanje i poduzimaju potrebne radnje, od dopuštenja do zabrane plovidbe”, rekao je.

“Plomba se može ukloniti, ali to se nitko ne bi usudio”

Je li bilo moguće ukloniti te plombe?

“Naravno da jest malo jačim kliještima, ali to se nitko ne bi usudio. Ne samo da bi zaštitari alarmirali obalnu stražu nego bi obalna straža radarskim praćenjem utvrdila i najmanje pomicanje broda.

Drugi je razlog to što se nitko od posade ne bi usudio u Americi učiniti nešto takvo jer bi dospio na crnu listu, izgubio svjedodžbe i pravo na američku vizu, koje su tad bile obvezne, što bi značilo da se ne bi mogao ukrcati nigdje u svijetu i raditi kao pomorac.

Čim je nova kompanija platila sve troškove koje je brod imao od prodaje do preuzimanja, vraćene su svjedodžbe i dopušteno je isplovljenje”, rekao je bivši kapetan Obradović.

Pitamo ga kako je onda zaplijenjena ruska jahta Irina VU mogla isploviti.

“Zaista je teško odgovoriti na to pitanje. Detaljna istraga će to pokazati, ali s obzirom na cijelu tu čudnu situaciju, moguće je da je to bio splet nesretnih okolnosti za hrvatske vlasti ili dobro isplanirana akcija brodovlasnika uz nečiju pomoć iz Hrvatske.

Svakako je sve bilo dobro isplanirano, ali postavlja se pitanje kako su se usudili odvesti zaplijenjenu jahtu, tj. kako su znali da druge lučke kapetanije nisu obaviještene o zapljeni pa je Irina VU isplovila iz Jadrana premda je bila primijećena i radarski praćena i uredno se odjavila prije napuštanja hrvatskih voda.

Da su druge lučke kapetanije, osim šibenske, znale da se radi o zaplijenjenom plovilu, ne bi Irina VU mogla napustiti Jadran. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora istražiti sve što se zbilo i dati odgovore na vaša pitanja jer to zanima javnost, a kod pomoraca izaziva čuđenje”, dodao je.

Bivši voditelj SOA-e Letica: Vjerojatno ovdje ima korupcije

Bivši voditelj operacija SOA-e Ante Letica rekao je da se u ovom slučaju vjerojatno spojilo nekoliko elemenata.

“Vjerojatno se radi, neću reći o nekom nemaru, ali indolentnosti državnih tijela i organa, vjerojatno ima i korupcije u ovome i zato je potrebno ne samo da se očituju i lučki kapetani, lučke vlasti, policija i tako dalje nego da se očituje i SOA, da to istraži, da vidi zapravo što je nemar, neodgovornost, indolentnost, a što je korupcija. Netko će morati odgovarati za to”, rekao je Letica.

Istaknuo je da mu je čudno kako je jahta sa suhog veza dospjela u more.

“Onda je posada bila tu i otplovili su u Dubrovnik, obavili pojedinosti koje treba obaviti – odobrenja lučkih vlasti, popune goriva, i otplovila je iz hrvatskih teritorijalnih voda. To treba vidjeti i mislim da će tu i Državno odvjetništvo dati pravnu kvalifikaciju tog djela. Treba vidjeti gdje je indolentnost, neodgovornost, nemar tijela države, a gdje korupcija, mito i tako dalje i svatko sukladno svom dijelu odgovornosti treba odgovarati”, rekao je Letica.

Izrazio je nadu da su se svi u lancu odlučivanja zbog ovoga slučaja probudili te uočili nepravilnosti i praznine koje treba popuniti. “Sad se te jahte bolje čuvaju, tamo su navodno stalno mornari koji se brinu o pomorskoj sigurnosti, tamo su i zaštitari i ja se nadam da je to sada dignuto na viši stupanj”, rekao je Letica.