Magdeburg, 2024. godina. Božićni sajam, simbol zajedništva, veselja i obiteljskog okupljanja, pretvara se u poprište strave. Saudijski državljanin, rođen 1974., sjeda u unajmljeni automobil, ubrzava prema ljudima i u trenu briše osmijehe s lica posjetitelja. Jedna osoba mrtva, desetine ranjenih, a Europa se ponovno suočava s pitanjem koje odbija postaviti – kako smo došli do ovoga?
No, ako pogledamo 22 godine unazad, odgovor leži u selu Kostajnica kod Konjica. Na Badnju večer 2002. godine, Muamer Topalović, vehabijski radikal, u ime iste ideologije ubija troje članova obitelji Anđelić. Božić, simbol mira i ljubavi, postaje sinonim za krv i mržnju. Dvije tragedije, ista priča.
Topalović: Krvavi put iz Beograda u Kostajnicu
Godine 2001., Muamer Topalović, vehabijski radikal, završava zatvorsku kaznu u Srbiji nakon nasilnog napada na taksista i neuspjelog atentata na Slobodana Miloševića. Umjesto da ostane pod nadzorom vlasti, Topalović se obraća Ambasadi BiH u Beogradu, gdje ga prima tadašnji ambasador Željko Komšić. Prema Topalovićevim vlastitim riječima, Komšić mu je dao financijsku pomoć za put. Taj novac omogućio je Topaloviću da se vrati u BiH i izvrši masakr na Badnju večer 2002. godine.
Pitanja su neizbježna:
- Je li normalno da bosanskohercegovački ambasadori daju novac ljudima poput Topalovića?
- Što je motiviralo Komšića da pomogne čovjeku koji je već pokazao sklonost nasilju?
- Je li Komšića fascinirala Topalovićeva “energija” i svjetonazor?
Komšić, i danas politički aktivan, nikada nije odgovorio na ova pitanja. Njegova šutnja postavlja još ozbiljnije pitanje: je li pomoć Topaloviću bila nesvjesni diplomatski propust ili nešto daleko ozbiljnije?
Komšić i vehabijske veze: Vrijeme za SIPA-u?
Topalovićev zločin nije izoliran incident, već dio šireg problema radikalizacije u BiH. A Željko Komšić nije stranac u tim krugovima. Nedavni transparent iz Tuzle, na kojem se vehabije otvoreno prijete klanjem “Komšića i Kolinde”, dodatno povezuje ovaj slučaj s mračnom mrežom radikalnih elemenata.
Postavlja se logično pitanje: Je li ovo trenutak da SIPA istraži moguće veze predsjednika Komšića s radikalnim skupinama? Čovjek koji se vojno dokazivao pod okriljem Alijine politike i koji je bio sudionik kompleksnih odnosa s mudžahedinima u ratu, ne može biti imun na sumnju. Nije li upravo Abu Maali, istaknuti vojni lider Al-Qaede u BiH, imao veću ulogu u Alijinoj vojsci nego sam Komšić?
Još jedno pitanje koje traži odgovor: kako je moguće da Komšić nikada nije tužen za zarobljavanje Hrvata u Varešu, i to u trenutku kada su Hrvati i Bošnjaci već bili saveznici? Zar to nije dio iste priče, iste mreže koja koristi ideologiju mržnje za političke ciljeve?
Magdeburg: Isti obrazac, isti problem
Napad u Magdeburgu samo je produžetak onoga što je počelo u Kostajnici. Ideologija koja je inspirirala Topalovića sada inspirira saudijskog napadača. Razlika je samo u detaljima: Topalović je imao svog ambasadora, svog “sponzora” u Komšiću, dok je saudijski napadač djelovao sam.
Ali temeljna pitanja ostaju ista: Tko omogućava takvim ljudima da djeluju? Tko u sustavu zatvara oči i pruža ruke mržnji? I koliko će još nevinih platiti cijenu dok se na ova pitanja ne odgovori?
Pitanje za Hrvatsku i Srbiju: Što čekate?
Koliko dokaza treba Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske i Srbije da Željka Komšića proglase opasnim? Ako već postoji povijest Komšićeve pomoći radikalima poput Topalovića, nije li vrijeme da mu se zabrani ulazak na teritorij tih država?
Hrvatska je već dugo meta Komšićevih političkih manipulacija, dok Srbija ima povijest s njegovim problematičnim diplomatskim djelovanjem. Obje države imaju pravo i odgovornost zaštititi svoje građane od politika koje omogućuju radikalizaciju i nasilje.
Bit će čudno, ali ne i neočekivano
Bit će čudno ako Europol jednog dana zabrani Željku Komšiću slobodno kretanje po Europskoj uniji. Ali hoće li to uistinu biti čudno? Ili će to biti logičan ishod ignoriranja niza ozbiljnih pitanja o njegovoj prošlosti, uključujući financiranje povratka vehabijskog radikala Muamera Topalovića, koji je 2002. na Badnjak počinio jedan od najbrutalnijih zločina u poslijeratnoj BiH?
Čudno će biti samo za one koji zatvaraju oči pred činjenicama, za one koji već godinama šute dok se veze između Komšića, radikalnih elemenata i političke manipulacije sve jasnije pokazuju.
Ali za Hrvatsku – državu koja se i dalje drži formalne korektnosti prema BiH, dok Komšić uporno podkopava prava Hrvata u toj zemlji – bit će to šok. Ili barem politički neugodan trenutak.
Božinoviću, sretan ti Badnjak
Dok sjedite uz okićenu jelku, razmišljajući o europskim integracijama i suradnji s BiH, zapitajte se: što ćete reći kada Europol reagira prije Hrvatske? Kada Komšić, predsjednik “svih građana”, postane persona non grata u EU zbog povezanosti s radikalima i diplomatskih propusta koji su omogućili zločine poput Kostajnice?
Hoće li tada Hrvatska konačno prepoznati da je ignoriranje problema u BiH ravno političkom samoubojstvu? Ili ćemo nastaviti glumiti šokirane dok nam netko drugi rješava probleme?
Sretan vam Badnjak, ministre Božinoviću. Razmislite o ovome dok još imate priliku nešto promijeniti. Jer Europa neće čekati Hrvatsku da se probudi. A kada se probudite, bit će prekasno.