Možda će vam ova rečenica zvučati brutalno, možda će vas i uvrijediti no mi je naprosto moramo napisati:
Nama je stvarno dosadilo svake godine pustiti vijest da je tu i tu obilježena ta i ta obljetnica tog ili tog stradanja hrvatskih civila u BIH.
Svi narodi u BIH su stradali u našim odvratnim bratoubilačkim ratovima i svi objavljuju svoje obljetnice no hrvatski narod u BIH po nečemu je specifičan.
Naime na tlu Europe, a i svijeta, ne postoji slučaj nepresuđenijeg zločina od onog nad Hrvatima u BIH. Kao da su ubijane životinje a ne ljudi. Ovo malo hrvatskih medija u BIH to prenese. Hrvatski mediji u RH se dokatnu. Javne TV kuće, kuće medijske prostitucije tek stidljivo objave, i za par dana čekat će se nova godišnjica Stipića Livada, Bugojna, Grabovice, Trusine.
A svi oni imaju jedan zajednički nazivnik.
Država BIH, znate to je ona država za koju nam zamjere da slabo mašemo njenom nametnutom zastavom, ta dakle država i njeno “nekorumpirano” pravosuđe nisu učinili ništa da se pronađu i kazne zločinci. Mediji te države koje uređuju sinovi najboljeg nacionalizma, kojima su hrvatski političari produžili mandate cerekaju se na današnje dane. Ne pokazuju nikakve iskre humanizma.
Ministar pravosuđa je Hrvat i u Federaciji i na razini BIH. Ovaj na razini FBIH hrvatski odgovor je shvatio tako da je uposlio Zubaka. Nije to malen podatak. Znamo kome nije u cilju da se zločinci ne pronađu al nismo znali da nije našima. Znamo i tko ne želi da se vojne akcije Armije BIH označe kao još jedan UZP u BIH al nismo znali da je to interes i našima.
No gadljivo je, svake godine, puštati, patetičnu vijest, na koju će se pustiti suza, zapaliti svijeća, i sve još jednom gurnuti u godinu dana ničega.
Još gadljivije je gledati one koji se meškolje na listama za nove izbore kako se slikavaju na tim obljetnicama.
Nije li minimum respekta od strane naših političara da ako nisu u stanju pritisnuti institucije kojima upravljaju, ako nisu u stanju podići glas, kao što čine pravi političari a ne paradni mangupi, ni je li minimum respekta da se ne pojavljuju tu? Ako si dio državne vlasti, iste one države za koju primjerice Bugojno ne postoji, niti se dogodilo, nije li uvredljivo, da ti kao država budeš tu? I pri tome šutiš?
Njihov zadatak je bio ne da primaju plaće nego da se nogama i rukama bore da pravosuđe proradi i na temi Bugojna i na temi Stipića Livada. Da smo mi ti, čije su obitelji pobijene, oni nama, danas, ne bi se naslikavali gore.
Sve dok ne pokrenu procese. Sve dok ne zagrme i ne krenu blokirati parlamente. Zato ih plaćamo. To je njihov posao. Ako si dio vlasti korumpirane države BIH, koja štiti zločine džihada i ako ne možeš ništa simpatizerima džihada, niti pokušavaš jer eto nemaš moć natjerati ih da krenu istraživati bošnjački UZP zašto i dalje sjediš u toj vlasti? Zašto glumiš privid ravnopravnosti dok majorizacija, prikrivanje zločina i iseljavanje onog što nije pobijeno i protjerano i dalje traje? Zašto tražiš još jedan mandat? Da i dalje sjediš? Da i dalje šutiš? Da i dalje budeš hrvatska pizda koju ćemo mi oslovljavati sa “gospodine zastupniče” ili “gospodine ministre”?
Primjetimo još nešto . Česti su usklici u nekih lažnih bošnjačkih patriota, kako Hrvati nedovoljno mašu BH zastavom. Pa su trebali mahati u Livnu. Pa previše mašu kockicama. Jedini momenti kada ti i takvi govnari šute, i ne postavljaju pitanje zašto se ne maše BH zastavama nego hrvatskim, jesu obljetnice naših raka. Naših stradanja. Tada im obraz, ne dopušta protestirati zašto nema BH zastava na hrvatskim stratištima.
Da je BIH država proradila jednakom iscrpnošću na istragama bošnjačkih zločina, kao što je uradila nad istragama hrvatskih, da je Haag slala Mahmuljinove, Patkovićeve i Izetbegovićeve naredbe a ne ih spaljivala, ne bi li time patriotizam bio veći i u Hrvata? Ne bi li bilo onda čudno ne vidjeti Hrvata gdje odaje počast državi BIH i u Trusini,i u Grabovici i u Jablanici i u Bugojnu i Kaknju i Kraljevoj Sutjesci? Državi kojoj bi u tom slučaju vjerovao i koju bi poštovao. Eto vam odgovora, dragi govnari, zašto Hrvati ne mašu vašom zastavom. Nama je vaša zastava simbol nepravde. Ona nam predstavlja nešto što ne možemo voljeti. Ona je za nas simbol skrivanja zločina, i veličanje jedne zločinačke politike. Točno onako kako vama predstavlja trobojnica sa grbom. I tu se mi jasno razilazimo. Sve dok vi smatrate da su naše smrti eksces a sve vaše genocid ili pokušaj genocida.
Vraćamo se na temu naših političara. Blizu smo zaključka, da mi Hrvati u BIH uopće nemamo političare. Političar je osoba koja daje ozbiljne izjave. Nije Nagodnjak. Nije lovac na mandate. Ne nastoji se dodvoriti većem nacionalizmu. Ne misli samo na sebe i svoj progres. Koja izjava kojeg hrvatskog političara danas vam je zaparala uši? Povodom ove obljetnice? Koji hrvatski političar se žestoko obrušio na korupciju u pravosuđu? Koji zastupnik je čupao kosu dok je dramatično govorio u parlamentu da ovako više ići neće?
Pazite, nije li simptomatično, da je danas, na obljetnicu Stipića Livada, najžešći komentar i kritiku na šutnju o ovom zločinu ostavila jedna hrabra Bošnjakinja?
Njen status prenosimo u cijelosti. A zbog njene sigurnosti nećemo navesti ime joj.
Nego braćo Bošnjaci, šta ćemo sa Doljanima? Hoćemo li se i dalje praviti da na današnji dan, prije dvadeset pet godina nije počinjen zločin nad hrvatskim civilima? I dalje ćemo zločine naših pravdati zločinima njihovih?
Trudim se, al’ ne može. Prosto ne ide, jer ne postoji dovoljno dobar argument braćo Bošnjaci koji vi meni možete ponuditi kao opravdanje za zločine koji je neko počinio u moje ime. Nema tog argumenta braćo Bošnjaci koji će me natjerati da srpske, hrvatske i bošnjačke nevino stradale civile ne posmatram na isti način.
– Onog trenutka kada umjesto opravdanja počnemo tražiti odgovornost na sve tri strane, možda će nas prestati porediti sa nerazvijenim afričkim državama, a do tad, hljeba, igara i opravdanja!
Ista žena jednako kritizira i hrvatske zločine. Ali i Nasera Orića. Kojeg otvoreno naziva zločincem. No kako je ona izvan NGO sektora, nikada neće biti predložena za osobu godine, pečat, niti će joj Najdraže ambasade uručiti stipendije. Naprosto je van Duboke NGO države. I ne jede s Darkom Brkanom. A upravo su osobe poput nje budućnost BIH.
Stipića livada, mjesto iznad Doljana, Općina Jablanica, mjesto je na kojemu je u jutro 28. srpnja 1993. počinjen zločin nad 33 hrvatskih vojnika i 6 civila koje su ubili i masakrirali pripadnici Armije BiH među, kojima se spominju i mudžahedini.
Armija BiH je 28. srpnja 1993. tijekom upada u Doljane likvidirala, ponajviše koristeći hladno oružje, 17 Hrvata u Doljanima, a zatim i 22 osobe na Stipića livadi. Tada je zaklano ili ustrijeljeno 39 civila i vojnika u jednome od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH. Osim što je podignuta jedna optužnica pred Županijskim sudom u Mostaru, koja je odbačena, nitko nije odgovarao za taj stravični zločin.
Svi preživjeli stanovnici sela, njih preko 200, uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu, gdje su bili zatočeni do 1. ožujka 1994. kada su razmijenjeni. Jablanica je bila zadnji logor za djecu na tlu Europe. Prije njega logore za djecu imali su samo nacisti. Među njima i Pavelićeva i Busuladžićeva NDH.
Nažalost, ni do danas još nije rasvijetljen pokolj sa Stipića livade.
Poskok.info
wpDiscuz