Ovi izbori imat će potencijalne posljedice za Hrvatsku
Izbori u Bosni i Hercegovini (BiH) od velike su važnosti, posebice za Hrvate te zemlje, ali i susjedne Hrvatske. Zbog izbornih začkoljica, Bošnjaci (bosanski Muslimani) mogu zauzeti dominantnu poziciju, što bi dovelo do reduciranja statusa Hrvata i njima pridruženih ostalih na nezastupljenu manjinu, uništavajući sporazum o diobi vlasti između Bošnjaka, Hrvata i Srba koji je uspostavljen Daytonoskim Mirovnim sporazumom 1995. Takva situacija mogla bi dovesti do toga da srpski dio zemlje proglasi neovisnost, što bi dovelo do raspada BiH, uzrokujući nestabilnost na najvećoj hrvatskoj granici. Važno je da svi dobro prate ove izbore.
piše: Brian Gallagher za Hrvatski Vjesnik (Australia)
Rat u BiH je okončan tako što su SAD dale zeleno svjetlo HV-u 1995. godine, čime je spašena zemlja. Nakon toga, Daytonskim mirovnim sporazumom, potpisanim u studenom te godine, uspostavljen je mir između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Država je bila podijeljena na dva entiteta. 51% je postalo Federacija BiH, a 49% Republika Srpska. Tu je i mali distrikt Brčko kojim ne upravlja niti jedan entitet.
Postoji nekoliko razina vlasti, kao što je rotirajuće predsjedništvo koje predstavlja konstitutivne zajednice i Dom naroda. Prije svega, ovo je Ured visokog predstavnika (OHR). Na čelu je osoba zadužena za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma, trenutno Nijemac Christian Schmidt. OHR ima veliku moć, može mijenjati i uspostavljati zakone, pa čak i smijeniti izabrane političare.
Dok je – zbog etničkog čišćenja – Republika Srpska većinom srpska, Federaciju dijele Bošnjaci i Hrvati. Sva tri naroda smatraju se ‘konstitutivnim’ ili suverenima, a ideja je da niti jedna grupa ne može dominirati, već moraju zajedno upravljati zemljom. Ovaj koncept podjele vlasti ključan je za održavanje mira. Važno je napomenuti da su u bivšoj Jugoslaviji Srbi mislili da mogu brojčano dominirati, pa otuda i važnost ravnopravnosti konstitutivnih naroda, kako bi se spriječila takva situacija u BiH.
Trenutni problem proizlazi iz federalnog dijela zemlje. Bošnjaci brojčano nadmašuju Hrvate u Federaciji i čine 70% stanovništva u odnosu na Hrvate koji čine 22%. To ne bi trebao biti problem, zbog koncepta konstitutivnih naroda. Međutim, zbog rupe u zakonu, Bošnjaci mogu glasovati na hrvatskoj listi za rotirajuće predsjedništvo, a ne samo na bošnjačkoj. To znači da Bošnjaci biraju svog predstavnika, ali zbog brojnosti mogu birati i hrvatskog, što su i činili u više navrata. Željko Komšić, koji se izjašnjava kao Hrvat, čovjek je za kojeg su Bošnjaci izglasali na poziciju predviđenu za Hrvate. Ne može se reći da taj Komšić uživa podršku obje zajednice. Velika većina Hrvata ne glasa za njega, preferirajući kandidate HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) a on se ne trudi voditi kampanju u hrvatskim krajevima, koji su uglavnom u Hercegovini. U mnogim hrvatskim općinama tretiraju ga kao personu non grata.
Situacija s Komšićem izazvala je popriličnu gorčinu među Hrvatima i svakako nije u duhu Daytonskog sporazuma – Hrvati ga vjerojatno ne bi potpisali da su znali da će se dogoditi. S druge strane, Srbi su dobili izgovor za secesionizam – ne žele završiti kao Hrvati i to su dali kao razlog svoje nepopustljivosti.
Međutim, problem se sada može značajno pogoršati i ugroziti samu BiH. Izborom se ne bira samo Predsjedništvo, već posredno i Dom naroda. Godine 2002. tadašnji OHR, Wolfgang Petritsch, promijenio je izborna pravila čime je otvorio prostor za bošnjačko preuzimanje kontrolnog paketa hrvatskog kluba u Domu Naroda. Međutim, to je značilo da su brojni Bošnjaci mogli tražiti hrvatska mjesta kao svoja. Na primjer, kanton Goražde, koji je 94% bošnjački, bira jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata. Tamo su samo 24 Hrvata. Bošnjak se može identificirati kao Hrvat, Bošnjacima je dopušteno glasati za njega i Bošnjaci zapravo dobivaju dodatno mjesto. Ovaj problem pogađa i Srbe i druge manjine u Federaciji. Situacija koja se približava na izborima je da će Hrvati vjerojatno biti isključeni iz vlasti ako ne izaberu dvije trećine svog kluba unutar Doma naroda. Hrvati bi zapravo postali manjina, a Bošnjaci bi preuzeli potpunu kontrolu nad Federacijom, okončavajući Daytonski sporazum o podjeli vlasti.
Što je još gore, dominantna bi bila bošnjačka nacionalistička stranka SDA (Stranka demokratske akcije). Zagovornici sadašnjeg izbornog sustava tvrde da je on ‘građanski’ i kažu da je vladavina većine prihvatljiva. Često ukazuju na narodne stranke i pojedince i tvrde da su umjereni, poput spomenutog Željka Komšića. Ono što prešućuju jeste da za te stranke i pojedince glasaju gotovo isključivo Bošnjaci. Također zanemaruju spomenuti da je najveća stranka koja podržava sadašnji izborni sustav bošnjačka nacionalistička SDA koja kontrolira Federaciju. Povrh toga, i Iran i Turska su podržali trenutne aranžmane. Ove točke treba imati na umu kad god probošnjački raspoloženi iskazuju podršku sistemu i tvrde da su protiv nacionalizma.
U cijeloj Europi postoje aranžmani za zaštitu nacionalnih skupina, bilo da se radi o flamanskim i valonskim regijama u Belgiji, kantonalnom sustavu u Švicarskoj ili škotskom parlamentu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sjeverna Irska je sustav dijeljenja vlasti. Nitko ne predlaže da se “Good Friday agreement” učinkovito razgradi kako bi se pustila jedna skupina da dominira, ali to je ono što Bošnjaci i njihovi pristaše žele vidjeti u BiH.
Valja istaknuti da je Ustavni sud BiH u predmetu Ljubić presudio da Hrvati budu pravilno zastupljeni, ali to nije provedeno. Tu je i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, koja kaže da bi se manjine poput Roma i Židova trebale moći kandidirati bez povezivanja s jednim od konstitutivnih naroda. Odluka ECHR-a se može i treba provesti – nema stvarnog sukoba s konceptom konstitutivnih naroda.
U srpnju je OHR predložio uvođenje praga od 3 posto za izbor u Dom naroda. To bi potencijalno značilo da bošnjački političari ne bi mogli zauzeti hrvatska mjesta u mjestima kao što je kanton Goražde. Došlo je do buke bošnjačkih političara i njihovih saveznika, a Schmidt je ustuknuo, iako to nikada nije službeno javno objavio. Ispostavilo se da su SAD i Velika Britanija podržale Schmidta – značajno jer Velika Britanija povijesno nije činila usluge Hrvatima. Nema sumnje da obje zemlje razumiju posljedice uništenja koncepta podjele vlasti triju konstitutivnih naroda.
Pretpostavlja se da bi Schmidt mogao nametnuti svoju odluku nakon izbora. Međutim, to je daleko od sigurnog, s obzirom na njegovo povlačenje u srpnju.
Ako Hrvati na izborima budu manjinski, bez Schmidtove intervencije, što onda? Federacija bi zapravo postala bošnjački entitet. Tada će se vjerojatno BiH polako početi raspadati. Hrvati će morati preispitati svoju poziciju – teško da će primati naredbe od SDA i njihovih saveznika – a Srbi će biti ohrabreni da se odcijepe. Međunarodni pravnik Luka Mišetić istaknuo je da bi Hrvatska tada sa svoje strane mogla biti prisiljena suspendirati Daytonski mirovni sporazum. Sporazum su potpisale tri države – BiH, Hrvatska i Srbija. Hrvatska, kao jamac Daytonskog sporazuma, tada može suspendirati taj sporazum. To ne bi značilo da se stvari vraćaju na 1995. godinu, nego da stvari ostaju takve kakve jesu, čime bi se barem spriječila bilo kakva zakonska diskriminacija Hrvata, što bi bilo sasvim moguće pod vladom kojom dominira SDA.
Za susjednu Hrvatsku to je strateško pitanje. Zagreb ne želi državu u raspadu na svojim granicama, što bi zahvatilo i Europsku uniju. Nadalje, Hrvati u BiH, posebice u Hercegovini, predstavljaju tampon zonu i fizički i politički protiv nevolja Bošnjaka – koji su pokušali spriječiti izgradnju važnog za Hrvatsku Pelješkog mosta – i Srbije.
Daytonski mirovni sporazum je nesavršen po bilo kojoj mjeri. Međutim, država BiH pruža određeni stupanj sigurnosti za sve, kako svoje građane, tako i susjede, iz vrlo dobrog razloga što koncept konstitutivnih naroda onemogućuje da bilo koja grupa dominira cijelom državom.
Ideja o podjeli vlasti je umjerena. Ona ne bi trebala biti ugrožena u BiH, a za nadati se je da će Christian Schmidt to prepoznati i pomoći da se stvori situacija u kojoj je ona trajno obilježje zemlje, dopuštajući joj da jednog dana upravlja sama sobom.
Brian Gallagher bit će sudomaćin audio programa Twitter Spaces o izborima, provjerite njegov Twitter račun @croatiabusiness za detalje.
wpDiscuz
