Dragan Čović, nakon glasovanja na predsjedničkim izborima u Mostaru, izjavio je:
„Integracijske ambicije teško da možemo ostvariti bez prijatelja kao što je Hrvatska, tako da očekujem da će novoizabrani predsjednik Hrvatske nastaviti podržavati Hrvate u BiH i europski put susjedne zemlje.“
Ova izjava, posebno riječ „nastaviti“, nosi ključnu političku poruku.
Čović ovim riječima kao da prešutno poručuje da se treba podržati Mariju Selak Raspudić ili Zorana Milanovića, a ne novajlije poput Primorca ili Jonjića.
Iako je Milanović već sada na poziciji predsjednika, Marija Selak Raspudić je moralni pobjednik ovih izbora. Unatoč ograničenim financijskim sredstvima, njeni politički stavovi i predanost pitanju Hrvata u BiH prepoznati su i važni za Hrvatsku. Njezina uspješna kampanja, iako vođena u teškim uvjetima, jasno pokazuje koliko su njeni stavovi potrebni Hrvatskoj i Hrvatima u BiH.
Za razliku od nje, Primorac i Jonjić predstavljaju očito bacanje glasova. Jonjić, koji već sada u prvom krugu praktički nema šanse, dok Primorac nije reagirao na ključne probleme Hrvata u BiH, nije se zauzeo za prava Hrvata u BiH niti spomenuo štetne poteze koje je Murphey poduzeo prema Hrvatima u BiH.
Ovaj politički propust pokazuje da bi Primorac, u slučaju da uspije doći do Pantovčaka, bio Predsjednik tišine, politički poslušnik i sluga pokorni Mate Granića, diplomatske guje, gorljivog trgovca kožom BH Hrvata. Primorčeva kampanja nije pružila odgovore na ključna pitanja koja se odnose na Hrvate u BiH, što ga čini neprikladnim za predsjednika Hrvatske unatoč nebuloznim bunika priopćenjima smušenog HDZBIH Središnja Fosna.
Podrška Zoranu Milanoviću ili Mariji Selak Raspudić, mogla bi označiti novi politički smjer u Hrvatskoj, snažnu poruku da nismo ovce za šišanje, smjer koji se aktivno bavi pitanjem Hrvata u BiH i koji ima sposobnost uvesti Hrvatsku u novu fazu političkih odnosa u regiji.
Na kraju, jasno je da Hrvatska zaslužuje dvoje najzaslužnijih u drugom krugu, a Primorac to sigurno nije.
Na kraju ako ovaj narod dopusti da mu partijska direktiva iz Zagreba naredi što treba zaokružiti onda neka se sutra ne zamara majorizacijom. Nitko se naime ne bori za narod koji se sam za sebe ne bori i koji jasno pokazuje da se služanjskog mentaliteta ne misli odreći. Taj narod, Granić to dobro zna, služi u tom slučaju tek kao roba za potkusurivanje.
Stoga današnji izbori za BH Hrvate nisu izbori nego izjašnjavanje žele li zadržati status poltiičke nacije ili će se deklarirati kao roba. Možda je bolji izraz mentalni robovi Zagreba.