Nakon što je Bijelom kućom osam godina vladao crnac, sada će se u Ovalni ured, čini se, prvi put useliti žena. Ankete provedene nakon što je osvojila demokratsku nominaciju, Hillary Clinton daju prednost od solidnih 11 posto.
Budući da će se Trumpova kampanja protiv Clinton temeljiti i na diskreditaciji njena privatnog života, što je republikanski kandidat već bio najavio, takve bi Trumpove akcije mogle izazvati snažan kontraefekt u demokratskom biračkom tijelu, koje će se čvršće okupiti oko Hillary Clinton.
Značajan napredak američkog društva
Nadalje, posve je jasno da će crnci i hispanoamerikanci masovno glasovati za gospođu Clinton, jer ih je dosadašnja Trumpova kampanja žestoko antagonizirala.
Ulazak žene u Bijelu kuću, poslije dva uzastopna predsjednička mandata za crnca, govore o značajnom napretku američkog društva, koje je kadro izabrati pripadnike manjinskih grupa (žene u društvu po mnogo čemu i dalje imaju status manjinske grupe) na najmoćniji položaj u državi, i to dvanaest godina uzastopce.
Naravno, Trumpov uspon, kao i bezbrojni rasistički ispadi u poteklih nekoliko godina, pokazuju da se u Americi istodobno događaju snažni retrogradni procesi. No, bitno je tko pobjeđuje.
Veliki značaj Margaret Thatcher
A pobjeđuju crnac i žena. Ovdje se, naravno, može tvrditi da se značaj Hillaryine predsjedničke nominacije preuveličava. Nije li još osamdestih godina Margaret Thatcher uvjeljivo trijumfirala na britanskim parlmentarnim izborima?
Nije li Indira Gandhi prilično suvereno vladala konzervativnom Indijom, koja se u njeno vrijeme nalazila u okrutnom vjersko-etničkom građanskom ratu? Nisu li i najkonzervativnije zemlje na svijetu, poput Sri Lanke i Pakistana, imale ženske lidere, Sirimavo Bandaranaike i Benazir Bhutto?
Nije li, u krajnjoj liniji, još krajem šezdesetih godina Savka Dabčević Kučarbila ne samo namoćnija, nego i uvjerljivo najpopularnija političarka u Hrvatskoj?
Slučajevi azijskih žena lidera mogu se objasniti ondašnjim dinastičkim karakterima tih formalno više ili manje demokratskih sustava, dok je Margaret Thatcher, kao tvrda konzervativka, možda učinila najviše za emancipaciju žena unutar zapadnih političih elita.
Samo jedna guvernerka do 1984.
Međutim, u vrijeme kada je gospođa Thatcher preuzimala vlast u Velikoj Britaniji, žene u američkoj politici gotovo da nisu postojale. Između 1949. i 1973. godine samo je jedna Amerikanka uspjela ući u Senat. Bila je to republikanska Margaret Chase Smith, koja je je provela u Senatu pune 24 godine.
Zatim do 1978. godine nije bilo niti jedne senatorice. Prije 32 godineGeraldine Ferraro postala je prva žena koja se uspjela izboriti za potpredsjedničku nomnaciju: demokratski predsjednički kandidat bio jeWalter Mondale.
Te, 1984. godine samo je jedna američka država, Kentucky, imala guvernerku: svim ostalim državama upravljali su guverneri. Iste te 1984. samo su dvije žene služile u Senatu, obje republikanke. Demokratska stranka ranije je uspjela nominirati Geraldinu Ferraro za potpredsjednicu, nego što su njene politčarke uspjele ući u Senat!
Ultrakonzervativne političke strukture
Kada je, dakle, riječ o političkim strukturama, američko je društvo bilo ultrakonzervativno, i potpuno neprobojno za žene s bilo kakvim ozbiljnim političkim ambicijama, i to je vrijedilo za obje glavne stranke. Kandidatura Geraldine Ferraro obilježena je danas posve nevjerojatnim pitanjima, poput može li žena biti dovoljno jaka, da pritisne gumb za lansiranje nuklearnih projektila.
Neuspješna kampanja gospođe Ferraro (Reagan je, naravno, pobijedio Mondalea), protekla je u znaku propitivanja njena obiteljskog i privatnog života, pa se mediji više bavili financijskim poslovima njezina supruga , nego političkim stavovima demokratske kandidatkinje. I sve se to događalo u osamdesetim godinama, koje nam iz današnje perspektivne izgledaju rodno liberalne.
Prva žena koja je poslije Geraldine Ferraro osvojila potpredsjedničku nominaciju bila je nesretna Sarah Palin, tragikomična guvernerka Alaske, koju je senator John McCain 2008. godine prihvatio kao potpredsjedničku kandidatkinju, nadajući se da će tako moblizirati birače Tea Partyja.
Opresija prema ženama u SAD-u
Od osnivanja Sjedinjenih Država, čija Deklaracija o nezavisnosti i danas funkckionira kao manifest univerzalnih političkih i građanskih sloboda, bilo je potrebno 146 godina da žene dobiju pravo glasa. Devetnaesti amandman, koji zabranjuje da se građanima Sjedinjenih Država uskrati pravo glasovanja na temelju spolne pripadnosti, ratificiran je 1920.godine.
Zatim je trebalo punih 64 godine da žena postane kandiatkinja za potpredsjednicu, te još 32 godine da žena, napokon, izbori predsjedničku nominaciju… I to sve u društvu koje se, ideološki govoreći, zaista temelji na slobodi.
Sve ove činjenice najuvjerljivije govore o opresiji prema ženama u Sjedinjenim Državama. Što čini kandidaturu i vjerojatnu pobjedu Hillary Rodham Clinton još značajnijom.
Argumentacija sofističke naravi
Riječ je, uistinu, o jednom od najvažnijih političkih događaja u suvremenoj pvijesti ne samo Sjedinjenih Država, nego cijelog sviejta, jer nitko razuman ne može osporavati golemi američki globalni utjecaj. Sada se, naravno, javljaju glasovi koji tvrde da predsjednička nominacija Hilary Clinton zapravo šteti ravnopravnosti žena.
Carly Fiorina, koja se pokušala natjecati za repulbikansku predsjedničku nominaciju, nedavno je izjavila da ona kao feminisitca, ne može podržati gospođu Clinton, zato što je Clinton izabrana kao žena, a ne na temelju meritokratskih kriterija.
A da su žene zaista ravnopravne, bilo bi potpuno nevažno što je Clinton žena, nego bi važne bile jedino njene sposobnosti da obavlja predsjednički psoao. Takva je argumentacija potpuno sofističke naravi.
Sukob najnaprednijeg i najnazadnijeg
Prvo, jasno je da će kandidatura (i očekivana pobjeda), Hillary Clinton žene učiniti bar malo ravnopravnijima, i to na čitvom nizu razina: uspjeh Hillary Clinton pokazuje da žene mogu obavljati sve poslove, i da ne smije postojati niti jedan razlog za diskriminaciju.
Drugo, zaista je bespredmetno osporavati kompetetnost Hillary Clinton: njena dosadašnja, prilično briljantna politička karijera, zorno demonstrira da je Clinton kadra uspješno voditi Sjedinjene Države.
Američki predsjednički izbori 2016. godine, kroz obračun Clinton i Trumpa, pretvorili su se u sukob nanaprednijeg i najnazadnijeg u ekstremno kompleksnom američkom društvu. Pobjeda Hillary Clinton, baš kao i pobjede Baracka Obame, pobjede žene i crnca, označit će trijumf onog naprednog načela, koje u punoj afirmaciji različitosti vidi trajnu snagu i stabilnost pojedinog društva.