Predsjednica Kolinda: Pozdrav “Za dom spremni” je neprihvatljiv

Kolinda Grabar-Kitarović gostovala je u emisiji Točka na tjedan N1 televizije.
Nedavno ste izjavili da je pozdrav ‘Za dom spremni’ kompromitiran ustaškim režimom i da je to stari hrvatski pozdrav. Otkud ta teza, iz kojih izvora, i ne mislite li da ste stari hrvatski pozdrav relativizirali i umanjili dio rečenice da se radi o kompromitiranom pozdravu?

“Ne bih se složila s time, to je rečenica koju sam ja izrekla i ranije, primjerice u 11. mjesecu prošle godine i nitko me tada nije korigirao. Jednostavno u javnosti postoje različita mišljenja općenito i različita mišljenja povjesničara. Međutim, moj naglasak je bio na ovom drugom dijelu – da je pozdrav kompromitiran i da je kao takav neprihvatljiv.”

Da, većina povjesničara, pa i Hasanbegović, slaže se da se taj pozdrav veže uz ustaški režim.

“Ne bih ulazila u povijesne rasprave, to je uistinu za povijesne stručnjake i naravno za pravnike, da procijene kakva će biti praksa i kako ćemo dalje postupiti prema simbolima totalitarnih režima. Ono što je bitno je da kroz svu ovu raspravu, koliko god ona mučna bila, mi i u 2017. raspravljamo o nečemu što je obilježilo Drugi svjetski rat. Još nismo završili te bitke. Ipak je ta mučna rasprava dovela do toga da je većina danas počela govoriti da je dosta povijesnih rasprava, da to prepustimo stručnjacima. Čujemo to iz oporbe, iz HSS-a, SDP-a, HDZ-a, svi se slažemo da se trebamo usredotočiti na sadašnjost i gledati u budućnost”.

Što mislite, koji je razlog tako duboke ideološke podijeljenosti?

“Bila sam doista iznimno neugodno iznenađena 2014. godine, kad sam se vratila ovdje u kampanju i pretkampanju, ideološkom obojenošću rasprava u Hrvatskoj, pogotovo nakon odlaska 2008. godine. U periodu prije toga, od 2004. do 2007., bila sam ministrica u Vladi RH i ne sjećam se da me tada itko pitao što mislim o pozdravu ‘Za dom spremni’. Razgovarali smo o drugim pitanjima, o pitanjima od životne važnosti, pitanjima o ulasku u EU i NATO, i slično. Mislim da je u međuvremenu na političkoj sceni došlo do te polarizacije jer se pojavio određeni broj političara koji je politiku počeo krivo definirati – politika jednako ideologija, i to kriva ideologija. Danas se konzervativne i liberalne stranke u Europi i drugdje ideološki razlikuju uglavnom po socijalnim pitanjima i podjelama. Kod nas se to počelo prenositi, ne nužno po stranačkim crtama, nego općenito podjele u društvu, u odnosu na totalitarne režime, na petokraku, na Josipa Broza, i na pozdrav ‘Za dom spremni’ i na sve ostalo. Ispalo je na kraju da ih, koliko sam ja tad nevoljko odgovarala na ideološka pitanja baš zato što nisam htjela ulaziti u ideološku raspravu, nisam mogla izbjeći jer su novinari postavljali ta pitanja. Političar je bio netko tko ima mišljenje o prošlosti, a moderni političari danas u EU-u bave se gospodarstvom, životnim standardom, trgovinom, ulaganjima, otvaranjem prostora za svoja gospodarstva”.

Kako ste zadovoljni rješenjem koje je postignuto oko ploče u Jasenovcu koja je premještena u Novsku?

“Moj je dojam da nitko u konačnici nije zadovoljan. Smirili smo strasti i to je dobro, ali sigurno je da će se rasprava nastaviti. Nadam se da će se nastaviti u okviru Vijeća za suočavanje s prošlošću i da će oni izaći s preporukama koje će u konačnici postići što je moguće širi konsenzus u hrvatskom društvu. Znam da je nemoguće postići neko jednostrano mišljenje. Proučavala sam praksu drugih država kada je riječ o simbolima totalitarnih režim i praksa je vrlo različita – od država, neću ih sada imenovati, koje zabranjuju simbole, ali dopuštaju okupljanja pronacističkih i neofašističkih stranaka, računajući na to da nisu prijetnja demokraciji, preko država koje te simbole dopuštaju, ali se koriste samo kao suveniri pa do država koje apsolutno štite slobodu govora, pa tako ne sankcioniraju ni govor mržnje. Mi u Hrvatskoj trebamo naći model koji najbolje odgovara našem društvu jer su podjele najgore od svega, u njima se iscrpljujemo, gubimo iz vida sve ono što je bitno danas, a to je životni standard naših građana. Ja u pravilu nisam za zabrane. Imamo slučaj mladića iz Umaga koji je prije nekoliko dana izvikivao nekakve povike zbog čega je dobio poziv za sud. Ja sam u svoje dvije i pol godine mandata doživjela svašta, ali mislim da mi kao političari moramo biti spremni na to da građani imaju pravo izražavati svoje mišljenje i svoje nezadovoljstvo i kroz poklike koji nam ne odgovaraju i koji nas vrijeđaju osobno. Ja sam apsolutno protiv bilo kakvog verbalnog delikta, ali treba naći onu finu granicu gdje počinje govor mržnje koji stvara trendove u društvu koje treba zaustaviti”.

Vlada je najavila da će nakon očitovanja Vijeća za suočavanje s prošlošću donijeti zakonsko rješenje kojim će tretirati sve simbole totalitarnih režima. Neki predlažu da se zabrani i pozdrav Za dom spremni i petokrake, jeste li i vi za zabrane?

“Zabrane nisu dobre, izazivaju kontrareakciju. Treba staviti naglasak na edukaciju i toleranciju. Treba pustiti i prestati to stavljati u fokus. Bila sam u Lici, tamo živi 13,6 posto srpske manjine i nijedna osoba nije govorila o petokraki i pozdravu Za dom spremni. Svi su govorili o odljevu stanovništva, o zapošljavanju, o teškim životnim uvjetima. Svi su zainteresirani za životna pitanja i to je stvarni život. Ne smijemo dopustiti da živimo u virtualnoj stvarnosti koju stvaraju marginalci s krajnje lijeve ili krajnje desne strane političkoga spektra. Moramo se usredotočiti na većinu našeg stanovništva koje želi bolji život u Hrvatskoj.”

I sami ste surađivali s predsjednikom Tuđmanom, i on je imao vrlo jasan stav o HOS-u. Možete li Vi danas izgovoriti isto to?

“Hrvatska tradicija je puno bogatija i treba se dičiti tradicijom Domovinskog rata. No, isto tako moramo gledati činjenicu da smo pravna država i da je HOS-ov statut legaliziran na način na koji je. Ja sam za primjenu pravne države u svakom pogledu jer ako budemo nastupali tako da ćemo mi kao država ili Vlada odlučiti je li to dobro ili nije, a nije utemeljeno u zakonu, onda je to isto jedan opasan presedan i zato želim da se to riješi u atmosferi pune tolerancije, punog poštovanja i dijaloga, uključujući i HOS. Da se to zakonski riješi i da se u budućnosti tako odnosimo prema svim totalitarnim režimima.”

Jesu li te ideološke podjele razlog odlaska stanovništva?

“Vjerujem da apsolutno jesu, jer vi za odlazak ili ostanak ljudi morate osigurati puno uvjeta, od stanovanja i dobro plaćenog posla do društvene klime koja će omogućiti optimizam. Da znate koliko sam ljudi čula koji kažu da vole svoju državu, da su siti rasprava i da bi najradije otišli, a demografija nam je apsolutni problem broj jedan. To je doslovno pitanje opstanka države i žao mi je što to nije fokus javnih rasprava. Iz Hrvatske je u zadnje tri godine iselilo oko 200.000 ljudi. Od 1991. godine do danas u Hrvatskoj je 223.000 ljudi više umrlo nego što je rođeno. Problem je ogroman i treba ga rješavati kroz sustavne mjere. Kratkoročne mjere neće potaknuti mlade obitelji da imaju više djece i da ostanu.

Što mislite, koji je glavni razlog zbog kojeg ljudi odlaze iz Hrvatske?

“Iseljavanje znači puno stvari, ne samo starenje. Ostajemo i bez radne snage, ostajemo bez deficitarnih zanimanja. Spominjali smo negativnu društvenu klimu, ali da bi zadržali ljude moramo imati snažnu pronatalitetnu politiku koja se odnosi na zaposlenost, na stvaranje novih radnih mjesta i očuvanje tih radnih mjesta. Čak i u državnoj upravi imamo sve više ugovora na određeno, što je posebno nepogodno za mlađe žene koje kada ostanu trudne dobiju otkaz i zbog toga se odlučuju radije sačuvati egzistenciju nego imati djecu. Drugo je potrebna redistribucija u državi, stavljen je naglasak na nekoliko urbanih centara i prema njima ljudi gravitiraju. Stambena politika je također izuzetno bitna i ono što je bitno je briga o djeci, da se roditelji mogu vratiti na posao. Treba poboljšati brigu o jasličkoj i predškolskoj djeci. Mislim da će činjenica da su gospodarski pokazatelji bolji utjecati na ostanak ljudi i rast zaposlenosti”.

Kako ste zadovoljni politikom po tom pitanju?

“Stambeni krediti su svakako jedna od najboljih mjera, ali mislim da nismo dovoljno ozbiljno shvatili ovaj problem i da sve mjere trebaju biti usmjerene na poboljšanje demografske slike Hrvatske”.

Jeste li razmišljali da predložite premijeru zajedničku sjednicu Vlade o ovom problemu?

“S premijerom sam razgovarala o tome i osnovano je Vijeće za demografiju, rad treba koordinirati i trebamo ići ka tome da se napravi dugoročni demografski program. Tada bi bilo i dobro vrijeme za jednu sjednicu o demografiji, mjerama demografskog oporavka i ostanka u Hrvatskoj”.

Koliko je ljudima važno bolje obrazovanje i budućnost za njihovu djecu?

“Obrazovanje je iznimno bitno. Nitko ne mjeri količinu vremena koliko se roditelji bave školovanjem svoje djece. Reforma školstva se pokazala vrlo bitnom, Irska kaže da je upravo reforma školstva dovela mnoge obitelji tamo. To je svakako jedan od ključeva sigurnog života. Mi u tome jako kasnimo, moramo sprintati da bismo uhvatili zemlje koje su reformirale obrazovanje. Treba rasteretiti djecu, treba udžbenike zamijeniti elektroničkim sadržajem, da ulažemo u laptope i računala kako bismo olakšali nastavu. Moja su djeca pohađala takve škole, dijete bez pritiska ide u školu, sustav je fleksibilan prema djeci i djeca su samostalna s računalom. Sve je prilagođeno afinitetima djece jer nisu svi dobri u svemu, treba ih usmjeravati ka onome u čemu su dobri i prema onome čime će se baviti”.

Ako Vas sutra vaša Katarina pita gdje da nastavi školovanje, što biste joj rekli?

“Ne bih joj nikada odgovorila na to pitanje, nego bih kroz razgovor došla do toga da sama donese zaključak što učiniti. Ona je odlučila da će nastaviti školovanje ovdje. Sada u 3. srednje, ali je isto tako odlučila poslati pismo ministrici Divjak kako bi joj rekla što sve opterećuje školski sustav”.

Tim Vican ili tim Divjak?

“Mislim da trebamo raditi u sinergiji. Više sam kompatibilna s ministricom Divjak, razmišljamo na isti način. Vican je radila na prvoj reformi i odradila je svoje i može pridonijeti, ali definitivno treba biti timski rad. Javnost ima pravo na raspravu. Zaustavit ću svaki ideološki prijepor.”

Koji je razlog otpora reformi?

“Mi smo kao društvo otporni na promjene. Ja sam uvijek za rad, a tko radi taj i griješi. Ali grijeh može biti i propust kad se ne napravi ništa. Mislim da treba krenuti s elementima reforme s kojima se slažemo. U razgovoru s Divjak sam shvatila da se 90 posto sadržaja može primjenjivati, a deset posto se može riješiti. Moja djeca su prolazila kroz spolni odgoj u Belgiji i tamo se smatra da roditelji imaju pravo na riječ. Dobili smo popis literature i pozvani smo da pregledamo sve i kažemo svoje mišljene. Vjerujem da se to može riješiti i kod kurikuluma. Djeci treba omogućiti da imaju pristup sadržajima koji ih zanimaju”.

Je li Vas iznenadio potez Mađarske koja će blokirati naš ulazak u OECD?

“Kod Slovenije je to možda bilo očekivano, ali je ipak neugodno iznenađenje zbog toga što mislim da bismo trebali biti zreli i svaki problem zasebno rješavati. Mislim da arbitraža koju mi ne prihvaćamo ne bi trebala određivati slovenski stav u drugim pitanjima. Odnos je puno pozitivniji, Slovenci su rado viđeni gosti, baš kao i Mađari. Odluka Mađarske me isto tako neugodno iznenadila, nisam očekivala da će tako biti. U utorak putujem u Mađarsku i stavit ću to pitanje na stol da raspravimo o tome. Između dviju država postoje otvoreni problemi Ina-Mol. Postoji način da kao zrele države pristupimo rješavanju svega toga. Rezultati politike prema Mađarskoj vidljivi su i u žilet-žici, no postoje veliki iskoraci jer su oni bili jedan od najvećih prijatelja i narodi su orijentirani jedni na druge i nadam se da ćemo riješiti sva ta pitanja”.

Što će se dogoditi ako Slovenija donese zakon i granicu postavi onako kako je odlučila arbitraža?

“Međunarodni ugovori imaju prednost pred domaćim zakonodavstvom, pa tako i oni koji reguliraju režim plovidbe. Nadam se da će razum u konačnici pobijediti jer nikome ne odgovaraju incidenti i nadam se da ih neće biti. Svaki put kada raspravljamo imamo različito mišljenje, ali je u duhu poštivanja i trebamo biti percipirani kao države koje razgovaraju, a ne nameću rješenje. Ušli smo u arbitražu s dobrom namjerom i mislim da je za legitimitet međunarodnog prava bitno da svaka odluka bude donesena temeljem činjenica. Ako se dobije dojam da je država u postupku varala ili da se predsjednik suda nije ponašao korektno, onda to kompromitira arbitražu i postavlja negativan presedan i šaljete poruku kako je prošla arbitraža: nećemo poštivati dokumente, natjerat ćemo druge. Odluka treba biti prihvaćena od obje strane i na tome ustrajemo”.

Slovenija uspješno stvara dojam da Hrvatska ne poštuje međunarodno pravo?

“Prednost Slovenije je što su to uspjeli nametnuti kao dio pristupnih pregovora RH, iako sam ja izričito protiv toga. Mi se jesmo obvezali, ali je došlo do kompromitiranja procesa. No mnogi političari u Sloveniji brinu da se odnosi nastave u pozitivnom smislu. Gledajući stanje na terenu, mislim da se treba držati toga da se nađe zajednički jezik. To što mi ne prihvaćamo arbitražu ne znači da ne želimo riješiti ovo pitanje”.

Vidite li rješenje?

“Dok je retorika zaoštrena, a strane zakopane ne vidim prostor, no vjerujem da se može postići nešto što će omogućiti početak rješenja”.

Državu nam vode vrsni diplomati, a odnosi u regiji su zaoštreni. Napuhavate li problem radikalizma u BiH kao što kaže Bakir Izetbegović?

“Ne napuhavam problem radikalizma općenito. Govorim o državama EU-a i globalnoj sceni, posebno o južnom krilu NATO-a. Izjavu Bakira Izetbegovića neću komentirati jer ne volim komentirati izjave drugih političara. Ukoliko ima problema s izjavama, treba tražiti sastanak. Čude me neki njegovi citati, ne znam na što se odnose, govorila sam o tisućama ekstremista, ali brojke nisu bitne jer je i jedna radikalizirana osoba prijetnja. Razgovarali smo na summitu NATO-a da trebamo prestati izražavati samo sućut nakon napada, da treba nešto zajednički poduzeti kako bi se spriječilo širenje ekstremizma i radikalizma koje je rašireno zahvaljujući društvenim mrežama.

Pisale su Vam i Majke Srebrenice, koje su nezadovoljne Vašim ponašanjem i Vašim istupima.

“Nisam osobno primila pismo Majki Srebrenice i odgovorila sam im jer ih duboko poštujem. Mislim da je pismo potaknuto iz političkih krugova jer doživljavam osobne napade iz BiH. Osobno sam za integriranje BiH u EU i NATO. Treba je nastaviti stabilizirati, na nju treba vratiti pozornost jer nije napravljen pomak u ulasku u NATO. Kada je riječ o ulasku u NATO, ja sam jedna od rijetkih koja je inzistirala da se, unatoč neispunjavanju Talinskog kriterija, registrira vojna imovina jer je to komplicirano zbog odnosa i onih koji BiH žele držati podalje. Prilikom europskog puta treba se prilagoditi specifičnostima BiH zbog drugačijeg sustava. Dobili su zahtjeve, a s odgovorima na pitanja kasne već devet mjeseci i neće biti gotovi do kraja godine kako je najavljeno, ili postoji otpor ili nesnalaženje da se odradi taj posao. Ja sam tu da pomognem koliko god oni to žele. U svim forumima i razgovoru s Donaldom Trumpom molila sam da obrate pažnju na BiH. Zbog skepticizma primanja novih članica koji je postao tako dubok, ne vidim trenutak kada ćemo naše susjedne države malo brže gurnuti u članstvo.

Pitanje Pelješkog mosta traje dugo, Hrvatska je ispunila sve uvjete BiH i ne razumijem otkud otpor. Most koji spaja ne može biti razlog nezadovoljstva, on samo može olakšati živote ljudi u Neumu. Ušlo je u modu da Hrvatska ima najviše problema sa susjedima, ali čini mi se da sve susjedne države umjesto da osnažuju odnose pokušavaju spriječiti stanje kakvo imamo sa Slovenijom: bilo bi bolje da sve probleme rješavamo sada i da pokažemo da možemo probleme riješiti. Ja sam prije svega predsjednica RH i moram voditi računa o Washingtonskom i Daytonskom sporazumu i da radimo na dobrosusjedskim odnosima.

O obavještajnim podacima ne želim govoriti, ali ono što se vidi je da se kroz EU razvila mreža ISIL-a i zbog toga što se zanemarila integracija u društvo, u nekim se gradovima razvijaju paralelni sustavi i paralelna vlast. Nemam podataka o BiH, ali svakako postoji situacija u ovom vakuumu da se javljaju sumnje i približavanje trećim stranama. Postoji plan socijalnih i gospodarskih mjera i treba dati puno veći naglasak na rad tijelima BiH i trebaju donijeti jasnu odluku što žele kao država”.

Najavljen je dolazak srpskog predsjednika Aleksandra Vučića u Hrvatsku.

“Nadam se da će se posjet dogoditi prije kraja godine jer nema vremena za čekanje. Mi u međuvremenu komuniciramo između ureda, o sadržaju i dnevnom redu posjeta. Ne želimo da to bude samo protokolarni posjet, već da kao dvije države pristupamo pitanjima nestalih, o granicama, svaki korak u pravom smjeru će biti dobrodošao”.

Na jesen će u Haagu biti izrečena presuda bosanskohercegovačkim Hrvatima, što će se dogoditi ako se potvrdi da je postojao udruženi ratni pothvat?

“Ne želim prejudicirati, ali sud bi po meni u tom slučaju izgubio svaki kredibilitet. Uzmimo jednostavno činjenice, Slobodan Milošević je optužen pred sudom u Haagu, njegovom smrću je završio postupak. U ovom slučaju imamo hrvatske državnike, od predsjednika Tuđmana do tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, načelnika glavnog stožera Bobetka, koji su već godinama bili preminuli prije samog postupka i na neki način, govoreći kolokvijalnim jezikom, na sudu su duhovi koji se ne mogu braniti. Hrvatskoj je onemogućeno da bude prijatelj suda. Nadam se da će sudbeno vijeće odbaciti taj dio optužnice i nadam se da će cijelo rješenje biti drugačije, da neće biti nikakvog zločinačkog udruživanja. Kada smo ulazili u formiranje Međunarodnog suda za ljudska prava, jedna od poanti je bila spriječiti optuživanje cijelih naroda, cijelih etničkih skupina za zločine i te zločine individualizirati i pojedincima suditi za individualne zločine koji se mogu dokazati. Sve drugo su nekakve hipoteze za koje sud nije ovlašten, da postavlja neka politička pravila, da sudi i pogotovo da mijenja povijest. Apsolutno treba odbaciti takvu kvalifikaciju optužnice i držim da treba djelovati. Često govorim u svom diplomatskom djelovanju i objašnjavam drugim državama kakve to opasne presedane postavlja u međunarodnome pravu i u svakom slučaju ćemo nastaviti razgovarati u okviru UN-a i Vijeća sigurnosti. Idemo pričekati kakvo će biti rješenje jer takva jedna odluka ne bi pridonijela dobrosusjedskim odnosima na ovom području.”

Je li uvjet za posjet da Srbija promijeni zakon o univerzalnoj jurisdikciji?

“Nije uvjet, ali očekujem da ćemo imati okvire dogovora, idemo ka tome i sada pravne službe rade na usuglašavanju i nadam se rješenju kojim će biti zadovoljne obje države. Pravna rješenja su solidna i mislim da ćemo doći do konačnog raspleta”.

Kada i kako je dogovoren Vaš posjet Vladimiru Putinu?

“To nije došlo preko noći, na tome se radi mjesecima. Kroz cijelo ovo vrijeme zbog mojih iskrenih stavova prema Ruskoj federaciji ponekad me se optuživalo i krivo interpretiralo. Hrvatska ima pravo razvijati odnose s Rusijom. Ukoliko se ne dovode u pitanje česti susreti kancelarke Merkel s Putinom, ne vidim zašto bi se dovodili u pitanje susreti s hrvatskom predsjednicom. Oni razgovaraju o mnogim pitanjima koji su prijeporni i unatoč tome se odvijaju susreti, pa ćemo tako i mi razgovarati o nizu pitanja. Već šest godina nije bilo posjeta na visokoj razini i doista trebamo održavati dobre odnose. Moramo razgovarati o prostoru jugoistočne Europe, razgovarat ćemo o rusko-srpskoj vojnoj suradnji.

Kako će Putin gledati na inicijativu Tri mora? Kako ćete mu objasniti da to nije neki američki produžetak koji ugrožava Rusiju?

“Energetska inicijativa je usmjerena na koheziju jugoistočne Europe kroz prometnu infrastrukturu, povećanje konkurentnosti, to nije Trojanski konj Amerike. Možda je energetski sektor osjetljiviji jer svi imaju svoje interese, naši interesi su osigurati najpovoljnije moguće uvjete za hrvatsko gospodarstvo i to je legitimni interes koji može nekome smetati. Razgovarat ću s Putinom o projektima i ponuditi mu da se i Rusija uključi u neke projekte”.

Kako ćete mu objasniti službeni Vladin stav prema Ukrajini i Krimu?

“Susrela sam se s Putinom kratko prošle godine i s ministrom Lavrovom sam razgovarala nekoliko puta, oni su svjesni naših pozicija. Ono što podržavam i slažem se s Vladom je potpora Minskim sporazumima i Normandijskom forumu. Jedino što me zabrinjava je ruska reakcija na inicijativu za mirnu reintegraciju koju smo ponudili Ukrajini. S nedavnim posjetom Vesne Škare Ožbolt i gospodina Morića Ukrajini nisam bila upoznata i bila bih upozorila da nije dobro vrijeme, u situaciji kada Međunarodna zajednica forsira Minski sporazum mislim da treba postupati delikatnije. Mirna integracija u istočnoj Slavoniji je trajala dugo i bila je složen proces koji je tražio hrabrost, ali i rat sa Srbijom. Mislim da treba uključiti Rusiju kako bi se raspravili elementi prije povlačenja takvih koraka. Naša mirna integracija bila je primjer i korisno iskustvo. Nisam bila upoznata da će Morić i Škare putovati u Ukrajinu i oko radne skupine sam imala općenite informacije. Međutim, smatram da je to u redu, da treba ponuditi to iskustvo, ali trebalo je bolje iskomunicirati”.

Kako klapa suradnja Vlade i predsjednice oko vanjske politike?

“Nema tu puno prostora u kojima ima neusklađenosti i normalno je da ponekad imamo različita mišljenja. I premijer Plenković i ja smo euroatlantisti, možda je razlika u tom profilu da sam se ja više bavila SAD-om i NATO-om, a on više EU-om. Bez obzira što u Ustavu stoji da u Europskom vijeću državu predstavljaju predsjednik i Vlada RH, premijer sudjeluje na sastancima Europskog vijeća, iako bih ja voljela više u tome sudjelovati. Nemamo toliko prilike u tom formatu sjesti u Bruxellesu i razgovarati. Ne bi bilo dobro da se preklapamo i da postoji neka kompeticija i da jedno drugo želimo izgurati. Premijer Plenković je bio EU parlamentarac i poseban izvjestitelj za Ukrajinu i njegova je profilacija drugačija. Iako sam se ja u NATO-u bavila Ukrajinom, to je bilo iz drugačije perspektive pa ne ulazim u to. Što se tiče stanja u jugoistočnoj Europi, tu se slažemo. Naši odnosi su odnosi međusobnog poštovanja, nemamo uvijek prostora razgovarati o svemu, ali nema tu svađe, nitko od nas ne želi izazivati svađe jer su one neplodne. Trebamo upozoravati na trendove”.

Očekujete li potporu HDZ-a za drugi mandat? Hoćete li se kandidirati ponovno?

“O tome ću vas na vrijeme izvijestiti”.

Kako komentirate da je najpopularniji političar gospodin ‘Nitko’?

“Kao što znate, ankete u pravilu ne komentiram, one su nit vodilja, ima tu puno nedostataka. Ono što je meni bitno je bilo naroda koje uvijek osluškujem, nikada se neće svi složiti, najgore je zakopati glavu u pijesak i ništa ne raditi kako biste se nekome svidjeli i imali dobar rejting. Nisam došla ovdje čekati novi mandat ili raditi kako bih se svima svidjela. Došla sam raditi na programu, bitno mi je da mi savjest bude čista, da odradim mandat najbolje što mogu”.

Dnevnik.ba