I lider SDA Bakir Izetbegović i čelnici “sarajevska trojke” Nikšić i Konaković vjeruju kako će HDZ presuditi kojeg će bošnjačkog partnera izabrati, a kojeg odbaciti kao što su Izetbegović i Nikšić nekad birali koga će uzeti u vlast s hrvatske strane, pa uvijek uzimali one za koje Hrvati nisu glasovali, koji su na izborima dobivali mizernu podršku hrvatskih birača.Treba li HDZ BiH i strank(a)e koje s njima bude u koaliciji, s hrvatske strane, na federalnoj i državnoj razini, a to će najvjerojatnije biti HDZ 1990. Izetbegoviću ili Nikšiću vraćati “milo za drago”?
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Prije dvadeset godina SDP BiH je, zahvaljujući protuustavnim Petritschewim i Beryjevim amandmanima iz federalne vlasti izbacio HDZ BiH, stranku koja je tada na izborima ostvarila plebiscitarnu podršku Hrvata i s minornim hrvatskim strankama Zubakovim NHI-om i kleptomanima Lijanovićima formirao vlast pretenciozno nazvanu Alijansa za promjene. Učinili su to i 10 godina kasnije, 2011. uz podršku SDA i to protuzakonito uz pomoć 5 bošnjačkih izaslanika u hrvatskom klubu Federalnog Doma naroda, nakon čega je bivši visoki predstavnik Inzko legitimirao državni udar. Tada su za partnere odabrali ponovo Lijanovićevu kriminalnu organizaciju i prostaški HSP, stranke gubitnice među hrvatskim biračima. Dva puta je SDP majorizirao Hrvate i u izboru hrvatskog člana Predsjedništva kandidirajući na tu dužnost Željka Komšića koji je oba puta bio izabran bošnjačkim glasovima. Treći i četvrti put Komšićev izbor pomogli su SDA i, kako se tvrdi, Islamska zajednica. Izetbegović je i uoči ovih izbora prijetio Hrvatima “spuštanjem Komšića i na niže razine” i “raskidanjem okova” po receptu Reufa Bajrovića kako bi se po nacističkom receptu “većina oslobodila terora manjine”.
Nakon intervencija visokog predstavnika Christiana Schmidta kojima je onemogućena majorizacija Hrvata u formiranju izvršne vlasti u FBiH dva bošnjačka bloka, jedan koji predvodi Nikšić (Sarajevska trojka) i drugi Izetbegović ( SDA) složni su kako se ovaj put vlast u FBiH ne može formirati bez onih koji su dobili većinsku potporu Hrvata. Pri tom ponovo podvaljuju kako je Schmidt “cementirao poziciju HDZ BiH” u Domu naroda. Njemac je, zapravo, samo zabetonirao bošnjačke planove da se vlast u hrvatsko bošnjačkoj federaciji može uspostaviti bez onih za koje je glasovala nadpolovična većina hrvatskih birača. Danas je to HDZ BiH, sutra će biti možda neka druga stranka.
I Trojka i SDA sada se utrkuju u pridobivanju naklonosti HDZ-a. Više ne govore o teroru manjine niti kako će u vlast sa “sljedbenicima UZP politika”. Izetbegović koji je do jučer optuživao HDZ da blokira i dijeli državu, sada tvrdi suprotno- kako je ta stranka s njima “gradila državu u posljednjih 20 godina”. No, iz “Trojke” podsjećaju kako je Izetbegović izigrao Čovića, kupovao vrijeme kako ne bi proveo Mostarski sporazum, što je i sam lider SDA priznao. Nikšićev partner Konaković čvrsto obećava kako će oni poštovati potpisano i danu riječ iako su i sami imali planove kako “utrpati” što više svojih Hrvata u Dom naroda, pa s njima majorizirati Hrvatski narod. Izetbegović, pak, apelira na Čovića, da je bolje za HDZ da ne “eksperimentira” s “Trojkom” već da se drži “starog partnera”, pa i prijeti ako bi HDZ izbacio iz vlasti najveću bošnjačku stranku, da bi se sutra to moglo vratiti kao bumerang HDZ-u.
I jedni i drugi vjeruju kako će HDZ presuditi kojeg će bošnjačkog partnera izabrati, a kojeg odbaciti kao što su Izetbegović i Nikšić nekad birali koga će uzeti u vlast s hrvatske strane, pa uvijek uzimali one za koje Hrvati nisu glasali, koji su na izborima dobivali mizernu podršku hrvatskih birača.
Treba li HDZ BiH i strank(a)e koje s njima bude u koaliciji, s hrvatske strane, na federalnoj i državnoj razini, a to će najvjerojatnije biti HDZ 1990. Izetbegoviću ili Nikšiću vraćati “milo za drago”? Ni slučajno. Upravo suprotno, treba se držati principa poštivanja biračke volje bošnjačkog naroda. Onaj bošnjački blok koji bude imao većinu u Zastupničkom domu i bošnjačkom klubu Doma naroda Federalnog parlamenta je legitimni predstavnik bošnjačkog naroda i treba biti partner za formiranje vlasti s hrvatskim strankama. Isti taj princip treba važiti i za državnu razinu. Jedino tako BiH može funkcionirati i kretati se naprijed.
Drugi važan princip je- ma tko legitimnim predstavnicima Hrvata bio partner s bošnjačke strane, a to će se znati kad se nakon zastupničkih konstituiraju i domovi naroda bit će suočen s pitanjem svih pitanja za Hrvate u BiH- izmjenom Izbornog zakona kojem će se omogućiti da i Hrvati, konačno, mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, a da se pri tom svi mogu kandidirati za dužnosti članova Predsjedništva. Drugim riječima provedbom presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, koja naleže izbor legitimnih predstavnika ne samo u Dom naroda Parlamenta FBiH (što Schmidtovom intervencijom nije provedeno) nego i na druge administrativno-političke razine-a to znači i u Predsjedništvo BiH- i provedbom presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kako bi se omogućilo svima da se kandidiraju za tročlani državni vrh. Bez toga neće biti moguće popraviti hrvatsko-bošnjačke odnose, niti ostvariti nikakav napredak BiH, uključujući i onaj prema Europskoj uniji. /HMS/