Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić kazao je prošlog petka kako je i u Bosni i Hercegovini bilo slučajeva seksualnog zlostavljanja djece koje su počinili svećenici, ali je dodao da je toga bilo “vrlo malo” te da se Crkva u BiH s tim problemom odmah i odlučno suočila.
“U BiH je, nažalost, bilo, ali hvala Bogu, vrlo malo. Hrabro smo se suočili čim smo (to) uočili, sve smo stvari uputili na Kongregaciju za nauk vjere koja je za to nadležna”, kazao je kardinal Puljić u Vatikanu.
Vrhbosanski nadbiskup je bio među sudionicima skupa o prevenciji svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece koji je sazvao papa Franjo.
Na pitanje je li neki od slučajeva seksualnog zlostavljanja djece koji su počinili svećenici završio pred sudovima u BiH, kardinal Puljić je odgovorio niječno.
Kazao je da je problem u nedefiniranim zakonima i nesređenom stanju u bosanskohercegovačkom pravosuđu.
“Sada se čekaju upute i odluke Svete kongregacije pa će onda i u Crkvi u BiH odlučiti što dalje činiti, prenosi Hina.”
Odlučno suočavanje?
Međutim, pravosuđe u BIH, po pitanju ovog kaznenog djela uopće ne kasni za bilo kojim drugim pravosuđem Europe. Štoviše pravni eksperti u BIH dodatno su poredili sudske prakse u svijetu s onima u BIH. Kazne zatvora za spolno napastovanje maloljetnika doduše razlikuju se u FBIH i RS-u, u RS-u su znatno više, no kazne itekako postoje. I već se godinama dosuđuju seksualnim zlostavljačima.
Stoga je Puljićevo pojašnjenje u najmanju ruku čudno.
Bez obzira radilo se o svećeniku ili ne, pred zakonom su , nakon počinjenog kaznenog djela svi isti. Ili možda nisu?
Crkva je bila dužna te slučajeve prijaviti pred nadležnim sudskim tijelima a ne ih slati na Svetu kongregaciju, budući da čin nasilja, seksualnog, nad maloljetnim djetetom, recimo u sjemeništu, nema apsolutno nikakve veze sa Svetom kongregacijom, niti iček svetog u tom činu ima, i jedina institucija koja je mjerodavana za te slučajeve jesu pravosudne institucije BIH.
BIH, kao poratno traumatizirano društvo, premreženo slučajevima silovanja, je toliko usavršila europsku praksu kažnjavanja seksualnom nasilja da je u kazneni zakon ušlo čak i kazneno djelo seksualnog uznemiravanja.
2013 godine kazneno je po prvi put kažnjena osoba zbog verbalnog seksualnog uznemiravanja čime je i ta europska praksa ušla u BIH sudsku praksu.
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, gđa. Samra Filipović – Hadžiabdić ističe da je : “u BiH učinjeno mnogo kako bi se osigurala zaštita od seksualnog uznemiravanja. Seksualno uznemiravanje je definirano kao krivično djelo sa zapriječnom kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, što je u skladu sa međunarodnim standardima“.
Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH zadužene za nadzor primjene Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, ističu da je seksualno nasilje uveliko prisutno u bosansko – hercegovskom društvu. Istraživanje provedeno od strane ove Agencije, a koje se tiče zaposlenih u institucijama BiH je pokazalo da je gotovo svaka šesta osoba doživjela neki oblik seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, dok čak 41% ispitanik/ca smatraju da ne znaju prepoznati seksualno uznemiravanje. Reagirali bi tek kada bude kasno i kada već dođe do seksualnog nasilja.
Agencije u BIH koje se bave ovom tematikom nemaju uvid u seksualna uznemiravanja i zlostavljanja unutar zidova religijskih zajednica. Što će reći da za potencijalne seksualne predatore religijske zajednice predstavljaju oazu “ljubavi i mira” u kojoj ih pravna država ne može nadzirati.
Upućujemo biskupa Puljića na sljedeći link na kojem su potanko pojašnjene kazne za zlostavljače a novinare u BIH i Udruge i institucije koje se bave ovom tematikom da rade svoj posao te da ovaj slučaj podignu na višu razinu.
Puljićevo pojašnjenje kako nema zakona u BIH koji bi sankcionirali te ljude, naprosto nije pojašnjenje, i nadamo se da Puljić, kada je to izjavio , doista nije znao što govori. Radi se u suštini o skandaloznoj izjavi.
Jer ako je Puljić imao saznanja o seksualnom zlostavljanju unutar Crkve, a ta saznanja nije prijavio Tužiteljstvu počinio je kazneno djelo neprijavljivanja ozbiljnog kaznenog djela.
I ne samo on, nego svi oni koji su ovih godina prijavljivali takve slučajeve Kongregacijama, krijući ih od lica pravde.
BIH nije redodržava. BIH je, premda politički slaba država, ipak sustav unutar kojeg je zaživjela kakva takva pravna država. Seksualno nasilje unutar zidova religijskih zajednica nije u pravnoj nadležnosti religijskih zajednica. Kao ni bilo koje drugo kazneno djelo koje bi se tamo počinilo.
wpDiscuz