Bježi, ne pitaj – veli on – to su ljudi izvraćeni, koji se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom po vasdan radi, a rijedko će je i po noći iza pasa izvaditi! prije 15 godina malo se koja kuca šokačka ovdje nalazila, pak evo se gori doseli Hrvaćanin, i to sve ispod ljubuške i vrgovačke krajine.
A to sam i sam iz njiovog odijela i govora poznao: je, bija, vidija, naresto, mjesto: jest, bio, vidio, narastao; a odijelo njiovo i kod ženska i kod muška sukneno je sve.
Hrvaćanin usred ljeta nosi čakšire suknene bez gaća prteni, koparan (gunj) sukneni bez košulje; a ženska: bječve do koljena izvezene svakojakim pletivom, i dugu haljinu, koju sapne bez košulje; no mnogi su počeli već s prtenilom odijevati se, prvo što lan ovuda dobro raste, a drugo što im se šokci rugaju.
Ručavši u Foči nastavimo put preko sela i njiva, te isti dan dođemo u selo Zelenike, u kom kao i u Foči ima župnička (parohijalna) kuća, gdi prenoćivši uputimo se niza savske ravnine, i prije podne stignemo u selo Koraće kraj Save.
Od Foče do Save su njive žitne, sjenokosi, i čitavi lugovi vinjagom prekriveni koje putnika na negdašnja blaženija vremena opominju, kad su ne samo šljivici (kao što su sad preobilati) nego i vinogradi cvali.