Pripadnici HOS-a, danas su se na dan osnivanja takozvane Nezavisne Države Hrvatske, postrojili u Splitu ispred spomenika u naselju Split 3.

Riječ je o proslavljanju obljetnice osnutka IX. bojne Rafael vitez Boban (nazvane po ustaškom pukovniku) koja je na isti dan kao obljetnica osnutka kvislinške NDH. Ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a je Marko Skejo, dobro poznat po svojim “hitler brčićima”. Skup je počeo intoniranjem himne i pozdravom “Hvaljen Isus i Marija” nakon čega su HOS-ovci položili vijence na spomeniku poginulim pripadnicima. Mašu zastavom na kojoj piše “Jasenovac – Za dom spremni”, izvještava Index.hr.

Tim povodom, nekoliko svima poznatih stvari o tzv. NDH, no koje nažalost – jer su nas njezini poštovatelji, makar bili manjina, na to prisilili – i dalje nije suvišno ponavljati.

* * *

Prvenstveni cilj NDH bio je istrebljenje Srba, to je bio njezin prvi i osnovni naum. Krenulo se raditi na tome da se jedna trećina Srba iz današnje Hrvatske i BiH ubije, jedna trećina preseli u Srbiju, a jedna trećina prevede na katoličanstvo (tj. pohrvati).

Poznato je da je u ustaškoj državi stradalo na desetke tisuća Srba, a ističem ovdje jednu manje poznatu činjenicu da su ustaše ubili u manastiru Žitomislići kod Mostara sve prisutne monahe (usput, isti je manastir uništen i 1992.). O toj činjenici se malo govori ili se potpuno prešućuje, za razliku od hiperzastupljenog stradanja „naših“ svećenika u II svjetskom ratu.

Plan potpunog istrebljenja Srba sa „svojih“ prostora nisu ispunili. Ali zato jesu ispunili plan o istrebljenju Jevreja i Roma – gotovo cjelokupno romsko i jevrejsko stanovništvo je ubijeno. Prije II svjetskog rata u Sarajevu je živjelo više od 10.000 Jevreja, do kraja ih je gotovo potpuno nestalo kroz Jasenovac i druge logore.

Bili bismo sretni da danas o svemu ovome ne moramo pisati i da ovo tretiramo kao događaje iz daleke prošlosti. Nažalost, nemamo na to pravo. Svjedoci smo loših tendencija u društvu koje ugrubo možemo podijeliti u sljedeće kategorije: izbjeljivanje endehazije kroz politički i historiografski diskurs bilo izbjegavanjem konkretnog govora o njezinim zlima bilo ocrnjivanjem narodno-oslobodilačke borbe, buđenje ustaštva posebno kod mlađih generacija, skandiranje pozdrava ‘Za dom spremnih’ i upotreba druge ustaške simbolike na sportskim i drugim javnim skupovima, te afirmacija ljudi koji gaje ustaške sentimente.

Sve to pokazuje da nismo do kraja naučili lekciju iz povijesti i da nismo spremni da se nedvosmisleno i bez ikakvoga ‘ali’ suočimo sa najcrnjom stranicom naše, hrvatske i hrvatsko-bosanskohercegovačke, povijesti. Pokušaji da se pozdrav ‘Za dom spremni’ opravda nekakvim operama i slično, nalikuju koprcanjima u živom blatu. Trebat će očito još puno vremena da se ta daleka stranica prošlosti zatvori. Svakako, ne smijemo zaboraviti ni na bujanje antisemitizma i prizivanje hitlerovskih utvara na našim prostorima, što je više u trendu kod dijela današnjih Bošnjaka u BiH, a nažalost je i dalje veoma glasna manjina koja bi jednog ustaškog „filozofa“, Mustafu Busuladžića, uzdigla na rang nacionalnog heroja.

Ozdravljenju našega društva i od endehazijskog nacionalizma i od njegove lajt-verzije – hadezeovskog nacionalizma, mnogo bi mogla doprinijeti Crkva u Hrvata blagoslovom jednoga spomenika podignutoga u znak sjećanja na naše žrtve II svjetskog i ‘Domovinskog’ rata, ‘naše’ ne u onom naviknutom značenju, nego u značenju onih koje smo ‘mi’ učinili žrtvama. Naravno da ovaj moj prijedlog djeluje kao mješavina šale i znanstvene fantastike, jer znamo dobro kakvi vjetrovi u CuH pušu.

Prometej.ba/F.Š.