Molitva Oče naš može se tumačiti na razne načine, i u svakom sloju molitve se može pronaći uvijek neki nov i skriven smisao
Kad je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog stoljeća i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svetski um, Teslin prijatelj, američki pj esnik Jhonson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju.
Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg detinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je posle mnogo godina traganja konačno našao odgovor, koji se sve vreme nalazio tu pored njega – u kršćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.
Molitva Oče naš može se tumačiti na razne načine. Evo što sve prema Tesli možete otkriti u riječima molitve Oče naš!
Oče naš
Kad kažeš ove reči, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vrijeme i Otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i samrtnika, jer ti je zapovjeđeno od Sina Božijega, vrhovnog donosioca istine o Bogu i o ljudima da kažeš „Oče naš“, a ne „Oče moj“.Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako:
U molitvi „Oče naš“ nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njeno porijeklo Božansko. Mi smo dio Božanstva.
Molitvom čovjek treba da se u satima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmostrane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-znanstveni utjecaj na ljudsku prirodu. Ovo Teslino tumačenje smatra se fundusom harmonije znanosti i religije.
Koji si na nebesima
Znači da je tamo gde je Otac naš, i prapostojbina naša.Naša prva domovina. Neznabošci, ateisti, koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu bilo kao čovjeka bilo kao rijeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu pradomovinu do u zemaljsku.
Domovina, Pradomovina, Naša prva Otadžbina je blago veliko, mjesto je stanovanja našeg Oca, a Gospod je rekao: „Gde je blago vaše, onde je i srce vaše“.
Ali, može značiti i ovo…
Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po kršćanskoj ezoterici pripada duhovnom carstvu.
Tri prve molbe odnose se na tri više dimenzije/strane/člana ljudske prirode, na čovjekovu božansku supstancu: „Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Kraljevstvo tvoje i Tvoja Volja neka bude“.
1. Nek se sveti ime tvoje
Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osvještaju imenom Božijim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božjim.
U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznovrsnosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne znanosti.
2. Nek bude carstvo tvoje
Carstvo Božje ne može se razlučiti od carovanja Božjeg. Carstvo dolazi zajedno sa carem. Bila bi besmislica iščekivati carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi „Kralju Nebeski Utješitelju“ vjernici mole Kralja Duha da dođe: „Dođi i useli se u nas“.
Smisao obe molitve je jasan: Carstvo Božje doći će onda kada i Car Bog dođe. Moleći za Carstvo Božje mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.
Ili:
Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznovrsnosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj znanosti kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.
3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji
U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božja. No, ta vladavina volje Božje nije silom nametnuta nego nju duhovi svjetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božjoj kao jedinoj nepogrešnoj.
Kao i:
Život univerzuma potiče od Božanske emanacije. Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.
A zatim sledeće četiri molbe govore ovo:
1. Kruh naš svagdašnji daj nam danas
Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni kruh moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je kruh od Boga, i ekonomski jer kruh što ga Bog daje pripada svima.
Ali, postoji i ovo gledište:
Odnosi se na fizičko tijelo koje možemo posmatrati kao dio materijalnog dijela naše planete. Njegova je supstanca uzeta iz dijelova planete i u nju se vraća. Također nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.
2. I oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim
Bog odlučno traži od nas tu obavezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obaveze i ovoga uslova. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego što nama može sav svijet dugovati.
I:
Ova molba se odnosi na eterično tijelo i na njega moramo također gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tijelu svi nagoni, požuda i strasti.
Eterično tielo krije u sebi stalnija i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričkom ili životnom telu. Oduvek su se svuda u tajnoj nauci označavale pogreške protiv zajednice koje potiču iz eteričkog tela kao dug.
3. I ne uvedi nas u iskušenje
Kušati znači ispitivati. Da nije greha, ne bi bilo ni kušanja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i tjelesna želja čim se začmu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopćeg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.
I drugo gledište:
Sve što se mijenja lako i brzo, usidreno je astralnom telu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se prevrće i vrije u ljudskoj duši. Grijesi više individualne prirode koje počini čovek kao posebna ličnost, nastaju usljed svojstava astralnog tela. Mogućnost greške astralnog tijela naziva se napast (iskušenje). Usljed iskušenja pojedinac prima na sebe neki osobni grijeh.
4. No izbavi nas od zloga
Molimo se Ocu nebeskome da nas izbavi od Sotone, koji je nositelj svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u ličnom životu tako i u društvenom. Tako od pamtivjeka šapće ljudima Sotana. I ljudi su ga do tisuću puta poslušali, po tisuću puta prolili bratsku krv, pohulili na Oca svog nebeskog i po tisuću puta razočarani padali u očajanje.
I za kraj:
Preostaje još greška ljudskog „ja“, prave osobe. Samoljublje je ušlo u ljudsko tijelo i usljed toga je čovek postao egoistično biće, „ja“ slijedi sve nagone i sklonosti tijela. Riječ zlo se nikad u tajnoj znanosti ne upotrebljava ni za šta drugo osim za neku pogrešku ljudskog „ja“, odnosno naše duše.