Published On: Fri, Jun 30th, 2017

Porfirogenetu papčino! (esej o hercegovačkoj ženi)

Još od dolaska Porfirogeneta na ovaj vilenjački kamenjar, koji je ovuda švrljao davno a kažu da je možda bio i gej pa je njegov sud , što se ove teme tiče, neobjektivan, nije bilo ozbiljnije analize hercegovsje žene na ovim prostorima. A i tamo gdje se dotakao humske žene i tu je njegov opis bio štur.

Cilj ovog revolucionarnog i uber-znanstvenog uratka je pokušati izanalizirati etnosociološki i antropološki  pojedini tip žene u Zapadnoj Hercegovini, točnije Humu, za početak a kasnije u svim ostalim krajevima lijepe naše BIH, koji se kroz različita etnološka i mikrolokacijska uvjetovanja od početnog uopćenog razvio u posebnih nekoliko partikularnih tipova koji imaju svoja osobita svojstva.

Cilj je također dokazati da humska žena kao iznimno interesantan prototip žene prednjači stoljećima ispred svojih rodnih skupina u Europi.

Naime dok su europski feministički pokreti zabilježeni  tek stidljivo u drugoj polovici devetnaestog stoljeća u Hercegovini je matrijarhat već odavno bio dominantna društvena pojava.

Ganga “Evo dragi guzice pa praši moja te se brkulja ne plaši” u Zagrebu bi u neka davna vremena bila proglašena blasfemijom. U Hercegovini je bila dio normalne folklorne tradicije. Da ne spominjemo gange u kojima se veliča zavođenje fratara. Sada se sjetimo kada su tek Amerikanci snimili “Ptice koje umiru pjevajući”. Sto godina nakon Hercegovine.

Hercegovske žene su birale djevojke sinovima. Uređivale u koju vojsku će koji sin ići. Spremale muževe na rad u strane zemlje i održavale kuće i okućnice. Sadile duhan, rezale i motale škiju, pušile ju kasnije, pile vino, i crno i bijelo i mlado i staro. Zidale prizide, šišale ovce, konje potkivale, ćerale se s vukovima, kovale skale i tesale  vile. Sjećam se jedne žene kojoj je uzrečica bila “Jebem ti vile”. Žena je u životu istesala stotine alata za u polje. I normalno da je psovala ono što joj je stalno bilo pred očima.

Sve ono što su u to vrijeme na Bečkom dvoru pripisivalo tipičnom muškom ponašanju i što se zabranjivalo damama, sav onaj sterilni šovinizam  protiv kojeg su europske feministice ustale par stoljeća kasnije u Hercegovini je bio obrazac ponašanja slobodne humske žene čitavih nekoliko stoljeća.

Stoga je zanimljivo otkud baš nad Hercegovinom toliki bauk konzervativizma kad i danas, ako prođete tim kamenim rajem, možete vidjeti humsku ženu ravnopravu svom muškarcu. Bilo u polju za motikom, na cesti za trakotrom ili u novom mercedesu.

 

Ako išta znate o hercegovskoj ženi, ako ste imalo švrljali po Hercegovini i imali uspjeha u seksulanom životu onda bi ste trebali znati sljedeće: Svaki potentniji Eros (seksualno aktivni stanovnik Eranije) reći će vam da prava  Eranijka u seksu isključivo traži da bude gore.

Njena genetski uvjetovana dominantnost čak i danas kada je Eranijcima ispržen mozak lošim njemačkim pornićima, ne dozvoljava joj potčinjenost ni u kojoj sferi života pa tako  ni u seksu. Drugim rječima ti ne seksaš Eranijku. Ona to čini tebi. Ma koliko mi šutjeli o tome.

Veliki hrvatski kipar Ivan Rendić, spletom okolnosti, iako porijeklom Dalmatinac, rođen je u Imotskom. No ostao  je opsjednut Hercegovkama. Proslavio se statuama Hercegovki.

One se i danas kradu i prodaju na crnom tržištu za masne novce.Što mislite zašto?

Na području  Paganije, iliti današnjeg ZH kantona iskristalizirala su se tako  4 dominantna tipa hercegovačke žene

Bekijski tip sa podvrstama posuškom i drinovačkom ženom (posuška vrsta ima posebnu opaku i dominantu podvrstu – rakickulju) nahijski tip, širokobriško-škriparski i blidinjsko tip žene.

Bekijski tip žene

Najoštriji je tip na području ovog kantona. Kameno s tvrdokorne i dostojanstvene. Utjecaj Delminijuma sa sjevera i mediteransko galantarskog Imotskog s juga stoljećima je djelovao vrlo heterogeno na ovaj kraj. Tako da su žene ovog područja izuzetno bipolarne. Kompleksne i pronicljive.Ne zovu ih slučajno oštrokondže.

One su kao i endemska vrsta hrasta koja tu na Radovnju raste. Zadnje zazelene u Europi i prve se suše ali zato ono vrijeme dok pupaju pupaju sjajnije nego bilo gdje drugo.

Žene su to koje su saživjele sa surovom sredinom kroz stoljeća bura, ratova, sušnih ljeta i opakih zima. Šta je samo poskoka kojima su one glavu zgazile.

Drinovački tip žene

Nešto je mekši od posuškog. Skloniji poeziji. No otkada je preko Graca Inženjerijska bojna probila trasu razlike među njima sve su manje  i kulturni obrasci postaju gotovo identični. Doduše Drinovački tip žene gotovo se u zadnje vrijeme izgubio. Budući da su se sve preselile u Posušje. Što je zapravo čudno. Obično se uvijek s planine gledalo spustiti u dolinu. Grudski i gorički tipovi su podtipovi drinovačkog tipa i ne treba ih posebno isticati.

Drinovčanke su se nametnule kao dominantne u južnoj Bekiji pa je po njima i prozvana ova vrsta. Život uz mletačku granicu naučio ih je stranim jezicima i običajima. Provokativne su i unose novine već stoljećima u život hercegovskih žena. Ekspresionizam Antuna Branka Šimića samo je posljedica visprenog djelovanja drinovačke žene. Nije on bio pjesnik egzistencijalizma. Njegova poezija je tek jecaj jedne uzalodnosti. Pod njima.

zena-priroda2

Bekijski tip žene je na prvu ruku dosta tvrd i nepristupačan. Djeluju nezainteresirano na svaki pokušaj zavođenja. Kreću se nekontrolirano i u čoporima.

Da biste pristupili jednoj od njih i izdvojili je iz matične skupine potrebne su vam nadnaravne osobine. Lovačke vještine. Većina muškaraca iz očaja završe u lovačkim društvima misleći da će im taj hobi pomoći. No neće.

Prvo morate probiti mrežu tetki i rodica. Konzilij plemena. Betq mužjaci nakon nekoliko godina uzaludnog pokušavanja odustaju. Oni hrabriji, alfe, spuštaju se potom put Imote ili Nahije dok oni koji igraju sigurno idu put Duvna. Bekijke se na kraju udaju daleko od staništa. Tako se događa prirodan evolucijski put. Mješanjem gena nastaje madmoćnija vrsta. Nužna za opstanak na ovom besmislenom prostoru življenja. Bez rijeke, šume i mora.

Zato nije slučajno nastao vic u narodu: Hvali se jedna Posušanka priji: “Ženi mi se bona sin, a ova odgovara a neka fala Bogu,a  jel’ se ženi iz ljubavi li iz Duvna?”

Ako budete uporni i uspijete osvojiti pripadnicu ove vrste čeka vas dug, miran i lagodan život. Sve prepustite njima i ne sekirajte se. Odmori se,  jer zaslužio si. Pod uvjetom da ti je ostalo koliko toliko od života.

Širokobriješko-škriparski tip

Najpromićurnija je i najdominantnijia vrsta žene ne samo u ovoj županiji nego u Hrvata općenito. Gen ove žene u sebi nosi konstantni višestoljetni strah od  tragedije. Ovaj kraj svakih 50 godina svoje užasno teške povijesti bio bi potpuno uništen. Broj muškaraca bio bi desetkovan. Od Turaka na ovamo. Komuniste mrze. Ako si sklon lijevim idejama to odmah zatomi u sebi. Osim ako si Gogo Bogdan.

 

Tu žene ne nose tri nego četiri bedema kuće. One su negacija Bekijki. One ostaju. Dovlače muževe u Široki. Opstanak i ostanak su imperativ.

Izuzetno su sposobne i mudre. Malo govore, puno rade i svaka im je na mjestu. Ako i nije jest. Po pitanju njihove senzualnosti dan danas se vode ozbiljne znanstvene polemike a u stvarnosti se gotovo ništa ne zna. Jedina tema o kojoj se Žižek ne usudi govoriti jesu Širokobriježanke.

Ovaj tip žene  pušta muškaraca da izigrava glavu kuće dok one, sive eminencije, upravljaju dvorom. I kamen po kamen tako grade pravo bogatstvo. Velike tvrtke poput npr. Feala nastale su pomnim interesom ove žene za aluminijskom industrijom. Muškarci  u Širokom u pravilu pričaju o kladionici. Žene o biznisu i primjenjenoj umjetnosti.

Zbog infantilnih muškaraca preuzele su uloge sinova. Pa su pomalo kolektivno incestuozne u smislu da se prvo gledaju udati u Široki kako se zemlja koja ide u dotu ne bi rasipala. Tek one odvažnije usude se udati van tog područja.

Neke od najuspješnijih poslovnih žena danas su upravo Širokobriježanke no i u svojim uspješnim tvrtkama stoje iza muža i upravljaju. Formalno ih nema. Strah od tragedije naučio ih je vještini nepostojanja. Samozatajnost je vrlina. Ne mana u njihovom svijetu. One znaju kako nije pametno isturati se u prvi plan. Muškarac ne mora preživjeti. Ako se umire on umire.Žena mora živjeti. Muškarac ne. Radi obitelji. To je staro pravilo prirode. Ako nije, u Širokom je.

Kakve su u krevetu pouzdano se još uvijek ne zna nit će se ikad znati. Zadnji koji se pohvalio da je spavao sa Širokobriježankom nikada nije pronađen. Navodno su ga pojele svinje. Polihistorici tvrde da je tim ženama  čast kuće na prvom mjestu. Kad im gledaš u oči vidiš vatru, palež i rat. U njima bukti stoljetna strast prekrivena stoljetnim strahom. Poštuj ovu ženu. I ako je osvojiš šuti.

Ili pričaj. Ali bježi.

Nahijski tip žene. Elfice od Hercegove kule

Vrsta obitava oko jedinog pravog grada u ZHŽ – podno i u dolini koja se razvila ispod utvrde Herceg Stjepana. U Ljubuškom. Smatra ih se idealom ženske ljepote u ovim krajevima. Utjecaj Trebižata, mediterana i mediteranske kuhinje od njih je napravio jedne od najzavodljivijih i najsenzualnijih žena u ovom dijelu Europe. One su živjele blizu begova, odavno su znale za standard, za svilu i šminku.Mostarke šetaju po mostu.Nahijke žive na rijeci i pričaju s njom. Nahijke su žene vode.

U Posušju postoji uzrečica za neku nevjestu “Lipa je ko ljubuška mlada” misleći pri tom na sve moguće urese kojima bi se nevjesta od Ljubuškog uredila kada bi se udavala, što je za Bekijce iz Gornje Hercegovine bio šok.

Izuzetno su erotične, u pravilu vitke i emocionalne. Ni blizu zatvorene kao bekijski tip žene. Ljubuški je erogena zona Hercegovine. Mjesto na kojem počinje i završava užitak. I nije slučajno da je Herceg Stjepan ukrao sinu venecijansku nevjestu i s njom pobjegao baš u Ljubuški. U grad u kojem je sve dopušteno.
U proljeće kada cijeli Ljubuški propupa, kada se izmješaju mirisi vriska i Trebižata i kad slapovi Kravica pomute um, u Ljubuškom je sve moguće.
 

Za deset maraka danas možete bilo kojeg bivšeg Udbaša iz Ljubuškog ispitati najskrivenije tajne ovog mjesta i svaki će vam reći: Nema mjesta u bivšoj BiH u kojem se toliko varalo kao u Ljubuškom.

Ovo je grad po kojem je hodala i velika Žana Merkus Hajdučica i revolucionarka. Pokretačica Hercegovskog ustanka. Preteča svih europskih feministica i članica Pariške komune. Velika ljubav Mihaila Ljubobratića koju je obožavao i veliki Don Ivan Musić.

U cijeloj regiji Ljubuški prednjači po broju preljuba i danas. Posljedica je to i činjenice da je na prostoru Jugoslavije tu onomad bio najveći Sivi dom za mlade delikventice. Od kad su dovedene u Ljubuški tu su i ostale. Niti jedna se vratila nije. Mjesto je to konstantne erotiziranosti. Ako je Troja u Čapljini Ljubuški je definitivno Kirkin otok.

Ako uspijete zavesti ovaj tip žene čeka vas uzbudljiv, senzualan no jako kratak život. Naime u moru slasti koje ćete tamo naći srce jednostavno pukne. Sve što je lijepo jednostavno kratko traje….

Blidinjsko-sniježni tip

Radi se o potpuno novoj urbanoj i hibridnoj vrsti nastalom sublimacijom tradicije i tehnologije. Znanstevnici se još spore je li  taj tip devijantna pojava u društvu ili pravi novi prototip hercegovačke žene. Putene su, vole kožu, tamna stakla i bijeli prah. Velikim dijelom dolaze iz Mostara , Jablanice ili Niša. Obožavaju novac.

alt

Vidjeti ih možete samo  vikendom kada rade. Običnim danima izgubi im se svaki trag. Neki tvrde da taj tip uopće ne postoji no  izvještaj potrošačke komore FBIH koji kaže da se na Blidinju potrošilo više kavijara i martinija u prošloj godini nego u cijeloj BIH zajedno, to opovrgava.

Ovaj tip žene se ne zavodi nego kupuje. Koliko para toliko Blidinja. Nakon vikenda možete se normalno vratiti svom mirnom obiteljskom životu. Diskretne su, ne gnjave, ne ucjenjuju i tu su kad ih trebate.

U nastavku ovog uberznanstvenog uratka obradit ćemo mostarski tip žene i gus(l)arke se Neretve – čapljinski tip žene, te nogometni klub Livanjki iz Novog Kaštela koji se zove NewCastle.

*Tekst je objavljen davno možda čak u 2010-oj. Zbog upita publike vraćamo ga iz naftalina