Pokolj osmero djece Viteza ujedinio Hrvate u cijelom svijetu – traži se pravda za ubijene anđele

Vitez, Mostar, Sarajevo, Odžak, Kiseljak, Grude, Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Konjic, Novi Travnik, Travnik, Čapljina, Međugorje, Tuzla, Orašje, Stolac, Žepče, Čitluk, Neum, Domaljevac, Kupres, Maglaj, Jablanica, Bogdanovci (Vukovar), Brčko, Kreševo, ali i Zagreb, Split, Zadar, Beli Manastir, Kaštel Kambelovac, pa čak i Ženeva, Ljubljana, Bochum, Frankfurt i München.

Svi ovi gradovi sinoć su bili ujedinjeni u jednom činu: odavanju počasti i traženju istine i pravde za ubijenu, masakriranu i što je najgore – zaboravljenu djecu Viteza.

Ni nakon 27 godina nitko ni u Haagu ni na Sudu BiH nije osuđen za jedan od najstrašnijih događaja u Domovinskom ratu: brutalno ubojstvo osmero djece granatom koju su ispalili pripadnici muslimanske vojske Armije BiH na dječje igralište u Vitezu 10. lipnja 1993. godine, nakon što je potpisano primirje.

Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.) imena su najvećih žrtvi koje godinama nisu dobile svoje dostojanstvo i pravdu.

Zbog ove neviđene nepravde, mladi hrvatski aktivisti diljem BiH, regije, ali i svijeta sinoć u isto vrijeme, u 20 sati položili su osam svijeća i osam bijelih ruža i poslali jasnu poruku: Možda nam niste dali pravdu, ali za istinu ćemo se boriti i naša djeca neće biti zaboravljena!

Podsjetimo, tog kobnog 10. lipnja 1993. petero je djece poginulo je na mjestu, a troje je naknadno umrlo od posljedica, u bolnici. Ostala djeca dobila su trajnu tjelesnu invalidnost.

Dan ranije su general Milivoj Petković (načelnik Glavnog stožera HVO) i general Rasim Delić (načelnik Glavnog štaba Armije BiH) u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba između sukobljenih strana. Taj je sporazum je proširen i potpisan sljedeći dan kada i stupa na snagu.

Prema Član(k)u 1., koji je nosio naziv “Prestanak neprijateljstva”, dogovoreno je da: “Počevši od 14.00 sati 10.juna/lipnja 1993. godine, uspostavit će se apsolutni prekid vatre (op. a.) i zamrzavanje vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, raspoređivanje snaga i dalju fortifikaciju”.

Međutim, istoga dana, u 20:45 h, iz područja pod nadzorom ABiH, Šljivičice i Kruščice, ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala u Podgradinu, jedno od naselja Viteza, i napravila spomenuti zločin i tragediju. Iako je mjesto stradanja snimljeno kamerama, za nekoliko je dana na jednoj švicarskoj televiziji objavljeno kako je riječ o događaju gdje su “Hrvati pobili muslimansku djecu”.