Od srijede su diljem Egipta u osvetničkom bijesu pripadnici Muslimanskog bratstva u samo 24 sata napali 52 kršćanske crkve, a meta njihovih napada su bile i privatne radnje, te domovi koptske manjine, prenosi CNN.
Koptska kršćanska manjina u Egiptu čini deset posto stanovništva, što znači da ih ima otprilike 8 milijuna i najveća su kršćanska zajednica u Egiptu i na Bliskom Istoku. Dugi niz godina su, jednako kao i pripadnici ostalih kršćanskih zajednica u Egiptu, bili česta meta napada islamskih ekstremista, no patrijarh Shenouda III (koji je preminuo u ožujku ove godine) je uvijek s Hosniem Mubarakom i muslimanskim vjerskim autoritetima uspijevao naći zajednički jezik i zaštititi egipatske kršćane od progona islamskih ekstremista.
Pred samo izbijanje ‘arapskog proljeća’ islamski su ekstremisti u bombaškom napadu na prepunu koptsku crkvu u Aleksandriji ubili preko 20 ljudi. Tada se već vidjelo da nakon tzv. ‘revolucije’ u Egiptu neće biti mjesta Kopte, kao ni za ostale malobrojne kršćanske zajednice. Za vrijeme vladavine Mohameda Morsija je zabilježeno niz napada na vjerske objekte, ali i na ljude, što je prije bila rijetkost.
‘U Egiptu je uvijek bilo sektaških napetosti, ali ovaj bombaški napad je nešto najgore što se kršćanima dogodilo u proteklih deset godina. Napadi na vjernike u crkvama su relativno nova pojava u Egiptu. Meta većine dosadašnjih napada su bile crkvene zgrade, ali nikad ljudi’, izjavio je prije dvije godine Cornelis Hulsman, glavni urednik ekumenskog portala Arab Wast Report.
Od ‘arapskog proljeća’ do danas se situacija drastično pogoršala, a Muslimansko bratstvo Koptima ne može oprostiti što je prije mjesec dana njihov novi patrijarh Tawarados II, zajedno s najvećim sunitskim vjerskim autoritetom u zemlji, imamom Al-Ahzara Ahmedom El-Tayebom, podržao generala Al-Sissia u uklanjanju s predsjedničke dužnosti Mohameda Morsija.
Odmah nakon pada Morsija su počeli progoni Kopta i svih ostalih kršćanskih zajednica u Egiptu. Talijanski dnevni list Avvenire navodi kako su najmorbidnije egzekucije bile one početkom srpnja kada su na Sinaju salafistički militanti odrubivši mu glavu ubili putujućeg trgovca Magdia Habashia, potom koptskog svećenika Mina Abbouda Sharobeena u Al-Arishu, te dvostruko ubojstvo u Dbaai, u blizini Luxora.
Najokrutnije je ipak bilo ubojstvo desetogodišnje djevojčice, pripadnice protestantske zajednice u Kairu, koje se dogodilo 6. kolovoza, dakle tjedan dana prije no što će vojska krenuti u čišćenje trgova Nahda i Rabaa Adawiya, na kojima su se utaborile pristaše Muslimanskog bratstva.
Nakon što je vojska po završetku svetog mjeseca Ramazana odlučila rasčistiti kampove u kojima su Muslimanska braća napravila prave male utvrde iz kojih su pokušali pružiti otpor, osvetnički bijes salafističke rulje je diljem Egipta pogodio sve one koji su podržali generala Al-Sissia, a među prvima na udaru, budući da su najranjiviji, bili su egipatski kršćani.
Dok se većina naslova o zbivanjima u Egiptu odnosi na sukobe između vojske i pristaša Muslimaskog bratstva, koji su sve samo ne ‘nenaoružani i mirni sljedbenici prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika’ i brojni snimcisvjedoče kako je među njima bio znatan broj muškaraca naoružanih automatskim oružjem, kršćanska zajednica ono što je uslijedilo nakon uklanjanja kampova Nahda i Rabaa Adawiya u Kairu opisuje kao ‘najcrni dan u svojoj povijesti’.
Pristaše smijenjenog predsjednika Mohammeda Morsia palili su crkve diljem Egipta u znak odmazde zbog odluke vojnog vrha da rastjera Morsijeve pristaše utaborene u Kairu. Prema posljednjim podacima napadnute su 52 crkve, od koji su neke potpuno uništene u požaru. Na stranicama egipatskih blogera se mogu naći (nažalost nepotpune) liste crkvi,ali i knjižnica, škola, sirotišta i samostana koji su stradali napadima Morsijevih pristaša.
Reporteri koji izvještavaju iz Egipta u srijedu su govorili o ‘pogromu bez presedana u povijesti zemlje’, te kako je na pomolu ‘sektaška katastrofa’.
Egipatski bloger The Big Pharaon javlja kako su spaljene crkva St. Theresa u Assiutu, a da su izgorjeli samostan St. James i škola časnih sestara u Meniahu. Crkve u Arishu i Ezbet El-Nakhlu u Kairu su također zapalile pristaše Muslimanskog bratstva.
Na svom Tweeter profilu je Big Faraon napisao ‘kako misli da se ovakvo što nije zabilježilo od sredine prošlog stoljeća’.
Agencije javljaju da su napadači bacali molotovljeve koktele na koptske kršćanske crkve u Mar Gergiss Sohagu, gradu s većinskim kršćanskim stanovništvom, a egipatska agencija MENA izvijestila je ‘kako je zapaljena crkva ista ona na kojoj su prošlog tjedna pristaše Al-Qaede izvjesile svoju zastavu’.
Blogeri iz Egipta navode kako su napadnute crkve i u pokrajini Meniah, aInternational Business Times piše kako je riječ o crkvama proroka Abrahama i Bl. Djevice Marije. Katolička crkva i samostan u Suezu također bili meta paleža i razbijanja.
Koptska zajednica mladeži ‘Maspero‘ osuđuje ove terorističke napade i tvrdi ‘kako iza svega stoji sam vrh Muslimanskog bratstva koje se želi osvetiti Koptima na način što će paliti crkve i uništavati im radnje i domove, jer ih smatra simpatizerima bivšeg predsjednika Mubaraka i odgovornima za podršku generalu Al-Sissiu’.
‘Kopti su napadnuti u devet egipatskih provincija i žive u strahu i panici. Ruše nam se crkve i napadaju domove, a da nismo počinili nikakav zločin, osim što smo kršćani’, tvrde u zajednici koptske mladeži.
USA Today prenosi da su egipatski kršćani toliko preplašeni da uopće ne izlaze iz svojih domova, te kako imaju osjećaj da ih nitko ne štiti.
U četvrtak je privremena vlada koju je postavila vojska napade na egipatske kršćane proglasila ‘crvenom linijom’ i obećala da će na svaki slijedeći takav pokušaj ‘odgovoriti silom’.
Ubrzo nakon toga je zapovjednik vojske general Abdel Fattah al-Sisi obećao da će vojska platiti obnovu crkava uništenih u srijedu.
U četvrtak ujutro se privremeni premijer Hazem Beblawi susreo s koptskim patrijarhom Tawadrosom II kako bi mu izrazio solidarnost zbog ovih napada.
Državna novinska agencija MENA je izvijestila kako je 80 Morsijevih pristaša uhićeno, te da će im zbog paljenja crkvi u pokrajini Suez u srijedu suditi vojni sudovi, javlja South China Morning Post
Glasnogovornik Muslimanskog bratstva, Gehad El-Haddad, izjavio je ‘kako vojska stoji iza vala nasilja, jednako kao što je poticala sektaško nasilje nakon pada Mubaraka’, no to je besmislica za napade na egipatske kršćane mnogi drže odgovornim lidera Al-Qaede, Aymana Al-Zawahria.
Aymana Al-Zawahri je nakon što su egipatski kršćani sudjelovali u prosvjedima koji su doveli do svrgavanja Morsija, a koptski patrijarh Tawadros II uz niz drugih dužnosnika podržao generala Al-Sissia, u 15-minutnom govoru optužio egipatske kršćane ‘da su zajedno s vojskom i sekularnom elitom sudjelovali u uroti koja je dovela do svrgavanja Mohameda Morsia’. Nakoh Al-Zawahrievog govora su pripadnici Muslimanskog bratstva s radio i televizijskih postaja više tjedana za redom za pad Morsija okrivljivali isključivo egipatske Kopte.
Od Sohaga i sjevernog Egipta do El Arisha na Sinaju, od Sueza i Luxora pa sve do Meniaha pale se crkve i napada imovina egipatskih kršćana, u prvom redu Kopta. Iako je tragedija i ono što se događa na ulicama Kaira, ne smije se zaboraviti ni sudbina ljudi koji plaćaju za nešto za što objektivno ne snose nikakvu krivicu. Njihova je jedina krivnja ta što su bili nezadovoljni s vladavinom bivšeg predsjednika Morsija (jednako kao što su to bili i milijuni drugih Egipćana) i zato što su kršćani.
Praktično je nemoguće nabrojati sve nasilne akcije usmjerene protiv kršćanske zajednice u Egiptu, no govori se o više desetaka težih napada. Pojedini analitičari i udruge za ljudska prava optužuju vojsku da pri donošenju odluke o rastjerivanju Morsijevih pristaša uopće nije donijela procjenu o tome u kojem će se smjeru okrenuti osvetnički bijes Muslimanskog bratstva i salafista koji se, kada negdje ne osvoje ili ne uspijevaju zadržati apsolutnu vlast, uvijek ponašaju po istom obrascu. U Siriji su im odgovorni šiiti i alaviti, kao i što su im u Libanonu krivi svi ostali, a Hezbollah iznad svih. U Egiptu su im krivi kršćani, a u Tunisu sekularna oporba i ljevica, jednako kao i u Turskoj. Skoro po pravilu i ‘post festum‘ se javljaju udruge za ljudska prava kao što su Amnesty International ili HRW, kao i povjerenici međunarodnih institucija koji ‘transparentnu istragu o nemilim događajima’ uvijek traže onda kada se tragedija već dogodi, a već od prvih dana Morsijeve vladavine se dalo naslutiti o kakvoj je političkoj doktrini riječ, ako se uopće tako može nazvati ‘politika’ jedne skupine kojoj je jedini imperativ fizička eliminacija ‘drugog i drugačijeg’; bilo da je riječ o ostalim islamskim zajednicama, ili da su, kao u ovom slučaju, krivci kršćani.
Napad na koptsku crkvu “St. Moses” u Meniahu:
advance.hr
wpDiscuz