U srijedu, 10. studenoga u 12 sati, u sklopu festivala Mostarsko
proljeće – XXIII. Dani Matice hrvatske, u galeriji Rondo u
Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, izložbom će se
predstaviti mlada mostarska akademska likovna umjetnica
Megi Kunštek.
Rođena je 31. 5.1988. godine u Mostaru, Srednju likovnu školu
Gabrijela Jurkića završila je 2007., a četiri godine kasnije i
zvanje profesora likovne umjetnosti u edukaciji, na Odsjeku za
likovne umjetnosti Nastavničkog fakulteta Džemal Bijedić, u
klasi izvanrednog profesora Mirsada Begovića. Drugi ciklus
studija – master na Fakultetu likovnih umjetnosti, modul
slikarstvo, završava pod mentorstvom profesora Salke Peze te
stječe zvanje magistrice likovne umjetnosti u edukaciji. Tajnica
je DHLU-a u FBiH i članica udruženja ULUBiH-a. Dobitnica je
1. nagrade FMON-a u BiH 2011. godine. Aktivno se bavi
slikarstvom i u sklopu Megi art studija vodi tečaj crtanja i
slikanja.
Izložba nazvana Šetnja, njezina je šesta samostalna izložba i
ona ''prikazuje imaginarne pejzaže stvorene maštovitim
kombiniranjem elemenata viđenog pejzaža, izlazi iz svijeta
intime, okrećući se motivima i vizualnim senzacijama što ih
priroda i životno okruženje obilato nude. Autorica registrira ono
što je okružuje te smjelo dočarava svoj doživljaj viđenja, služeći
se drippingom kao podlogom te kombiniranjem laganih lazurnih
tonova i jakih akcenata s pastoznim nanosima boje, dajući
atmosferu pokreta i jedne stalne promjene. Cjelovit dojam je
umirujući. Boje su umirujuće, i u promatračevoj svijesti tvore
jednostavnu misaonu utihu. Trebamo utihu.
Možda su joj takvi motivi ostali u pamćenju te ih nije htjela
razbistriti; ostavila ih je onakvima kakvih ih se, možda, prisjeća
puno nakon njihova viđenja, u nekoj obiteljskoj šetnji, kad su oči
djevojčice bile zaokupljenije nekim drugim stvarima, negoli
ljepotom prirode i pejzaža uopće. Odrastanjem te umjetničkim
dozrijevanjem, Megi ta sjećanja priziva i ostavlja u njihovoj
likovnoj realizaciji. Ono što nam se sada čini kao nejasnoća, a
zapravo je baš to, daje izniman šarm njezinim motivima. I
određenu poetiku koja nam oslobađa prostor za domišljanje
njezinih ili nam u svijesti njezinim poticajem tek zamišljenih
motiva. Jer vidjeli smo negdje, nekad, nešto slično. Neki obrisi
na njezinim radovima upućuju na odgonetku gdje je to, zapravo,
moglo biti. Za njezino slikarstvo možemo reći da je okrenuto
optimizmu i vitalnosti bez melankolije i depresije, prožete
tamnim tonovima u atmosferi slike, ističe u kataloškom
predgovoru Dragan Marijanović./HMS/