Sinjska alka hrvatska je viteška igra. Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je imala 60.000 vojnika.
Hrvatski narod junačke Cetinske krajine porazio je godine 1715. osmanlijsku vojsku, koja je u osvajačkom pohodu pokušala osvojiti Sinjsku tvrđavu, značajno uporište koje Turskom Imperiju osigurava nesmetan prolaz u srce Europe.
Neposredno nakon veličanstvene i slavne pobjede, a potpuno svjestan njezine povijesne veličine, narod Cetinske krajine osnovao je vitešku igru Sinjsku alku kao vječitu uspomenu na junaštvo pradjedova, ali i kao poticaj naraštajima da čuvaju kako ratoborni duh branitelja protiv neprijatelja, tako i natjecanja u plemenitosti, poštenju i radu. Igra je to koja se tijekom višestoljetne tradicije utkala u narod, postala njegov nepobitni činitelj, nositelj narodnog ponosa, nadahnuće i izvorište stvaralaštva u pričama i pjesmama, slikama, skulpturama i skladbama.
U znak priznanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije godine 1979.
Ove nas godine očekuje 306. izdanje, a zanimljivo je da se nekoć davno Alka ponekad održavala i dva puta godišnje.
Važno je napomenuti da su postojala slična nadmetanja i u drugim europskim krajevima, ali sinjska inačica uvela je jednu bitnu inovaciju – osim vojne aristokracije, sudjelovati su mogli i ostali mještani. Doduše, radilo se o imućnijim stanovnicima, ali se ipak radilo o važnom iskoraku. I dok su se slične priredbe u ostatku Europe s vremenom stalno ili privremeno gasile, Alka je jedina u kontinuitetu preživjela skoro tri stoljeća.
U Alci sudjelovati mogu isključivo članovi Viteškog alkarskog društva u Sinju, kojeg pak čine samo ‘neporočni žitelji Sinja i Cetinske krajine ako su tu rođeni i roditelji im tu imaju zavičaj’. Cilj je kopljanika u tri trke osvojiti što više ‘punata’ (bodova), što se ostvaruje gađanjem koluta s četiri praznine, pri čemu se kopljanik nalazi na konju u punom trku.
Pogodak u središnju od njih, tzv. ‘sridu’, donosi tri boda, praznina iznad nje dva, a pogodak u preostale dvije pregrade po jedan bod.
wpDiscuz
