SLOVENSKI POLICAJAC POLITIČARIMA: Gotovi ste, spustit ćemo štitove i pustiti narod na vas!

“Poštovani policajci – kolege, prijatelji, očevi i majke slovenske djece. Bio je rat, bilo je nasilja, uspješno smo obranili Sloveniju, samo smo željeli neovisnost i bolji život. Ali sada smo ostali zarobljeni, u zatvoru smo slovenske politike, lijeve i desne, u diktaturi Janeza Janše, nesocijalne poremećene osobe koja nas vodi i koja je upregnula Vinka Gorenaka, našeg izdajicu zahvaljujući kojemu primamo minimalne plaće. Upravo taj Gorenak izdao je svoje kolege.
Mi Slovenci smo ljudi
I tako smo mi postali dio ustanka, dio slovenskog ustanka koji ima dvije strane. Prva strana je narod koji želi iskorijeniti totalitarnu diktaturu vlasti, a druga strana je šačica nezasitnih materijalista koji su zaboravili da smo mi Slovenci ljudi. I mi ljudi, čiji su krv i srce slovenski, nećemo dati da Slovenija bude politička elita.
Ja sam zaprepašten, ne mogu vjerovati, da se slovenska policija sve više bavi “kriminalom” u koji spada krađa peciva i kruha, krađa osnovnih stvari za život. Ti ljudi nisu lopovi i kriminalci, oni su gladni! To rade da bi preživjeli. Da prežive u Sloveniji koja je trebala postati nova Švicarska. Tu se više ne da živjeti. Ti gladni ljudi koji su ukrali pecivo i kruh su osuđeni. A tajkuni, vladajući i gradonačelnici ne. Zato samo poručujem vlastima: još uvijek sam čovjek, još uvijek što je pravo a što krivo. Čak i kad stavim kacigu, pancirku, prsluk i držim pendrek.
Ni kada mi zapovjedite, ne budem udario po gladnom susjedu!
Poručujem Goreneku, Janši i svim ostalima, lijevima i desnima! Nikad više ne budem udario po onima koji prosvjeduju. Ne budem udarao gladne ljude, koji su gladni zbog vaše nesposobnosti. Ne budem udarao po ljudima koji su u pravu! Ne budem udarao po gladnom susjedu , sinu, ocu majci, sestri…!
Neću to činiti niti na zapovijed! Nisam tako odgojen.
A ti, dragi kolega?
Sin je plakao kad sam mu rekao da ne može pozvati prijatelje
Politički nisam opredijeljen. Ovo pišem jer moj 5-godišnji sin nakon tri mjeseca slavi rođendan. Rekao sam mu da ne može pozvati prijatelje. Jer nemamo novaca, iako smo i supruga i ja obrazovani. Ostao je bez riječi, jako je plakao.  Obećao sam mu da će iduće godine imati veliku zabavu.  I to sam vjerojatno lagao. Morao sam zbog njegovih suza. Morao sam lagati svom djetetu zbog nesposobnih na vlasti, zbog diktatorske politike koja nema osjećaja za radnike.
Ovo pismo sam napisao zbog svih nas običnih ljudi. Ja ću spustiti štit, maknuti kacigu, zanemariti naredbu, ja sam dio vas, dragi ljudi!
Za Vladu: GOTOVI ste, spustit ćemo štitove!
Policajac”
Index.hr