Pismo ogorčenog Sarajlije: Sit sam svega! Ako je RS genocidna tvorevina, zašto je ne pustimo da ode?!

Pismo ogorčenog Sarajlije kome je dosta i političara, i predsjednika stranaka, i mahanja oružjem, i nacionalizama, i laži i obećanja…, i svega onoga što danas čini (nemogućim) život u Sarajevu i BiH.
Kako podnosite stanje u kojem se ponovo maše ratnim sjekirama? Ja sam osobno sit svega, teško dišem. Zadnjih tridesetak godina strahujemo. Od višenacionalnih izbora, entiteta, odvajanja, pripajanja, demokracije, nacionalizma, budala, rata. Čekasmo i dočekasmo. Rat se desio. Krvav, da krvaviji ne može biti. Treba li nam opet?
Ostala je pustoš nakon rata. Grobovi, invalidi, primitivizam, nacionalizam, siromaštvo, rasturene familije. Pominjanje imena naše zemlje diljem svijeta asocira na zločin, stradanja, korupciju, bijedu. Imamo nove odrednice, nove oznake naše sunarodnjake: onaj Bošnjak, onaj Hrvat, onaj Srbin. Inteligencija je pobjegla, a ono malo pametnih ljudi izmijenjalo dresove iu borbi za očuvanje vlastitih fotelja udružilo se sa crnim vragom. Gdje smo? Pokušat ću to objasniti u nekoliko točaka:
1. Federalni dio ove napaćene zemlje cijelo vrijeme nakon rata govori da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Ne shvaćam. Želimo da živimo u zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini, a jedan njen dio tako nazivamo. Ako je Republika Srpska genocidna tvorevina, zbog čega su nam puna usta Bosne i Hercegovine, zbog čega ne pustimo Srpske Republiku da ode. Rat je davno završen, ne možemo o njemu govoriti cijeli život. Što želimo, teritorij bez Srba? Prestanimo s vrijeđanjem ako želimo očuvati državu.
2. Nakon rata srpski komponenta otvoreno, a hrvatska poluotvoreno u zajedničkim organima miniraju sve odluke u kojim se spominje država Bosna i Herecegovina. Većina srpskih i hrvatskih predstavnika u državnim službama ima račun svojih Vlastodavac da ni radi, da ne čini ništa. To su oni što uzbrdo koče. Što crnje, to bolje. Stav je jasan, državu urušiti, ubijediti svijet i Međunarodnu zajednicu da je zajednički život nemoguć, podijeliti zemlju i pripojiti je nacionalnim maticama. U tome im nažalost pomažu neki bošnjački političari koji ispunjenje svojih snova vide u maloj fildžan državi.
Ako je Republika Srpska genocidna tvorevina, zbog čega su nam puna usta Bosne i Hercegovine, zbog čega ne pustimo Srpske Republiku da ode ?!
3. Moć i novac se dijele unutar stranke – klana. Ako ne pripadaš klanu, ne možeš se nadati nekoj funkciji. Klan sve kontrolira, za tebe misli, kaže ti koje je gledište ispravno. Ljudi izvan klana ponekada dobijaju poneki posao (inžinjeri, softveraši ..) za koji stranka nema interesa. Nagrada za ovu vrstu poslova je obično potcijenjena. Oduzimanjem naknade za stručnost i vještinu stvaraju se viškovi kojim se nečasno nagrađuju značajni članovi klana.
4. Volite li neprijatelje? Okretati drugi obraz onima koji te opale po prvom, nutkati hljebom one koji tebe gađaju kamenjem i slične gluposti su po meni nemoguće i nemoralne proklamacije. Debele knjige nas uče da zlo treba biti kažnjeno, ukradeno vraćeno, a nepravda ispravljena. Što mi činimo? Pretvaramo religijeske vođe u nekog super roditelja, heroja, zaboravljajući pri tome da nam je ta ljubav nanijela nemjerljivo više zla od bilo koje druge. Konačno, ta nas je ljubav odvela u torove u kojim se favorizira i amnestira fašizam. Pogledajmo neke nazive ulica, tko su ljudi čija imena nose?
5. Je li vam logično da dvije glavne robne kuće u Sarajevu nemaju alkoholnog pića i svinjskog mesa, da od rata u Sarajevu nije sagrađena niti jedna crkva? Je li to poziv svim konstitutivnim narodima Bosne i Hercegovine da se nastane u glavnom gradu. Netko će reći, to je tako jer je investitor na tome inzistirao. Zašto pristajemo na vazalne odnose? Toliko siromašni nismo. Možemo li mi u zemljama koje su dale novac za izgradnju robnih kuća otvoriti naš bar s nekad poznatim, sada već izumrlim, Bosanku brendom: “Šljivovica”? Možemo li bar u zemlji investitora po načelu reciprociteta kupiti nekretninu?
Je li vam logično da dvije glavne robne kuće u Sarajevu nemaju alkoholnog pića i svinjskog mesa, da od rata u Sarajevu nije sagrađena niti jedna crkva?
Na kraju bih predložio i zamolio predsjednike stranaka … Nemojte mahati oružjem, pričati kako je rat neizbježan, potezati referendume, otcjepljenja, plašiti narod, ponašati se kao djeca u vrtiću. Previše je krvi ovdje proliveno, previše je imovine opljačkano, previše se kalorične hrane probavlja u vašim stomacima. Dosta je bilo, previše. Pustite omladini da vodi ovu zemlju. Ja vam ne vjerujem. Idite, halal vam bila sva imovina koju ste oteli.
Pismo sam napisao na našem jeziku. Zar je važno kako se jezik zove. Svi ga savršeno razumijemo.
Sarajevo 29.09.2016. godine
Nenad Maglajlić