Published On: Sun, Mar 17th, 2013

PISMO JEDNOG PRAVAŠA: Dosta više blaćenja HSP-a!

Prenosimo tekst jednog čitatelja kojem je više dojadilo da se zbog par likova blati cijela pravaška ideja. Iako baš i nije jasno kad je to u povijesti pravaštvo kao ideja Hrvatima donijelo išta dobra i ako jest molimo da nas se demantira kada to točno?  U eri Pavelića ili u Eri Đapića i Jurišića? Uz pitanje, dje su ti pravaši, ta istinska pravaška djeca o kojima piše Žepe B. kada sve ove godine puštaju raznoraznim karikaturama od Đapića do Jurišića da ih predvode. Elem ako se takve kreature i karikature uspiju izboriti za podršku u stranci, je li logično zaključiti da je stranačka baza još retardiranija kolega Žepe? Evo i integralnog teksta da ne bi bilo kako nismo htjeli objaviti…
Stranku prava utemeljio je dr.Ante Starčević 26.lipnja 1861. godine ,kojoj je osnovno načelo bilo : „Ni pod Beč,ni pod Peštu,nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku“, pa je samo to Načelo trebalo biti dovoljan razlog za postojanje Stranke i njen put u višestranačje koje nesebično vapi za istinskim strankama hrvatskog naroda,kako u HR,tako i u BiH.
HSP u BiH bio je još potrebniji s obzirom na neriješeno nacionalno pitanje Hrvata.
Nakon Obnoviteljskog sabora stranke 25. Veljače 1990. godine HSP postaje 18. registrirana stranka u HR,pod imenom „Hrvatska stranka prava“,a ubrzo se osniva i ogranak Stranke u BiH.


Samim osnivanjem ogranka Stranke u BiH nije se vodilo računa o profilu čelnih ljudi koji će ju oplemenit ili oblatit u samome startu.
Tako su Stranku vodili i predstavljali lokalni pijanci,dokazani udbaši i „pravaši“ kojima bi Stranka služila za nekakv obračun sa onima koji su na vlasti,ali nikada u onom izvornom smislu njena postojanja,njenih vrednota i načela,utkanih u sami program Stranke još od njena osnutka 1861.godine.
Naj veće zlo koje je moglo zadesit HSP je pojava Đapića i njegovih poslušnika koji su u jako velikoj mjeri sotonizirali stranku,tako da je njen oporavak izgledao skoro nemoguć ili neizvediv.
Đapić dolazi na mjesto predsjednika Stranke na „Kutinskom saboru“ 11. rujna 1993. godine, kada uz pomoć Hrstića i „Ogranka za BiH“ svrgava sa prijestolja Dobroslava Paragu,pa tako novo ustoličeni predsjednik „planetarne“ Hrvatske stranke prava,da bi uzvratio nesebičnu pomoć i podršku od udbaša Hrstića,ustoličuje ga za Predsjednika svih pravaša u BiH.


Stranka sa Hrstićem,i pored njegova neugledna dosjea u registrima UDB-e,pokaziva nekakve rezultate koji su bili povod za apetite opet nekih pravaša koji su se vidjeli na njegovu mjestu,jer su bili nekakv put u političke vode.
Poslije Hrstića dolazimo do Jurišića koji oko sebe, mođda neznajuć,a u dobroj namjeri, okuplja „pravašku elitu“ koja nema pojma o pravaštvu i pravaškim načelima.


Kako Hrstić,tako i Jurišić,ima nekakvih dodirnih točaka sa bivšim sistemom,pa mu se imputiralo da je predsjednikovao omladinom SKJ u Sarajevu,što je bio jedan interesantan moment,jer baš u to vrijeme on oko sebe okuplja impozantan broj novokomponiranih pravaša.


Među novokomponiranim pravašima nalazi se ime i Živka Budimira samozvanog zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa,Željka Asića uskrslog novinara,pa čovjeka sa sto lica i sto promjenjenih stranaka Petra Milića i tako redom,ali pravih i istinskih pravaša nigdje.
Istinski i pravi pravaši nikada neće izdat svoj narod,njegove interese,njegovu volju,i naravno da nebi bili ni blizu,a kamo li potpisali „Platformu“.
Istinski pravaš služi svome narodu,kao što je to bio i sam dr.Ante Starčević.


Nedam HSP,nedam da se blati zbog Hrstića,Jurišića,Živka Budimira,Petra Milića i razno raznih Asića,jer su oni samo jedna prolazna karika,kako u prošlom,tako i u budućem političkom djelovanju Stranke.


Svaka stranka,a ne samo HSP,je imala i mat će svoje uspone i padove,svoje jude,svoje Sanadere,Jelaviće i tako dalje.
Ako je otac Domovine dr.Ante Starčević,a je,poštujmo ga!

ZepeBevanda