Piše Ivan Vukoja: Laži, uvrede i prijetnje kao (legitimna) sredstva ostvarivanja političkih ciljeva

Umjesto da barem djelomično uvaži i podrži načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda koje čini sam temelj Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, načelo čije uvažavanje i podržavanje zahtijevaju i mjerodavne odluke Ustavnog suda BiH, Christian Schmidt je svojom odlukom uvažio i u političkom kontekstu legitimirao načelo „ulice“ i „aktivizma“  zasnovanog na lažima, uvredama i prijetnjama.

Piše: Ivan Vukoja l Bild.ba

Promatrajući stvari iz navedene perspektive, nije previše bitno je li Christian Schmidt uopće i namjeravao donijeti najavljene izmjene, ili je njihovo pojavljivanje u javnosti prije same odluke bilo dio osmišljenog političkog spina, ili je pak u pitanju bila sabotaža iz vlastitih redova. Nije previše bitno ni što je time ozbiljno doveo u pitanje ne samo vlastiti ljudski, moralni i politički kredibilitet, nego i do tada duboko upitan i vrlo nizak kredibilitet i legitimitet samoga OHR-a. U cijelom ovom procesu najvažnija je činjenica da su te izmjene bile najavljene, a onda pod utjecajem „ulice“ i „aktivista“ povučene. Time su ne samo ohrabreni „patriotski“ i „probosanski“ „aktivisti“ da i ubuduće nastave djelovati po istoj akcijskoj matrici, nego je poslana poruka i svim ostalim političkim akterima u BiH da je javno izražavanje laži, uvreda i prijetnji legitiman oblik političke borbe koji, očito je,  daje rezultate.

Ne može se reći da navedenih praksi u BiH, čak i u radikalnijim pojavnim oblicima, nije bilo i prije, ali nikada do sad „argumenti ulice“ i ratnohuškački aktivizam nisu ovoliko utjecali na ovako bitne odluke i nisu bili uvaženi od ovako visoke političke i institucionalne razine vlasti. Presedan je to nad kojim se svi trebamo duboko zamisliti i zapitati: što slijedi poslije ovoga?