PETROV: Svaki pokušaj obespravljivanja bh. Hrvata sasjeći u korijenu

Kako gledate na reakcije hrvatskih političara, i vladajućih i oporbenih, na presudu u predmetu Prlić i drugi, posebno u svjetlu tragičnog čina generala Praljka koji je u haškoj sudnici sebi oduzeo život?

Čin kojim je general Praljak sebi oduzeo život pred očima svjetske javnosti bio je potresan, vjerujem svima s ljudske strane, a neizmjerno više onima koji su svjedočili ratnim događanjima, kompleksnosti cijele situacije i ulozi generala Praljka. Tim činom dokazao je kako se ne smatra krivim. Reakcije političara su zakašnjele te su sada manje bitne od reakcija koje su se trebale dogoditi u proteklih 20ak godina.

Što je ključna greška hrvatske politike od 90-ih do danas koja je omogućila Haagu da interpretira povijest na način da je Hrvatska bila agresor na BiH?

Nastojao sam izbjegavati bilo kakva optuživanja u trenucima kada se to tek dogodilo, jer je cijela situacija nadrasla bilo kakva okrivljivanja ili trijumfalizam. Međutim, nakon kratkog odmaka ne mogu ne primijetiti licemjernost onih koji su generale izručili, koji ih niti posjetili nisu, niti su pomagali obrani, kako sada lažnom sentimentalnošću pokušavaju sve to zamaskirati. Ključna greška hrvatske politike je to što joj u fokusu nije bio dolazak do istine i rasvjetljivanje situacije i dobrobit Hrvata u BiH, pa i Hrvatske. Fokus je kao i obično bio na nekim partikularnim interesima, koji su kumovali ovakvoj presudi.

Mislite li da je hrvatska javnost upoznata s naravi političkih odnosa u BiH? Što danas prosječan građanin Hrvatske zna o problemima svojih sunarodnjaka u BiH?

Ovo je jako dobro pitanje. Prosječan građanin Hrvatske zna jako malo ili nimalo o problemima Hrvata u BiH. Zapravo, mislim da je situaciju moguće uz malo truda razumjeti i onda doprinijeti rješavanju problema naših sunarodnjaka u BiH. Nažalost, i oni koji su upoznati sa situacijom često zbog vlastitih kalkulacija ne žele doprinijeti obrani konstitutivnosti i ravnopravnosti Hrvata u BiH, nego preferiraju zatvoriti oči pred problemima. Mene boli što mnogi zastupnici u Saboru nisu zainteresirani za razumijevanje odnosa u BiH čak ni u korist vlastite opće kulture.

Smatra li službeni Zagreb bh. Hrvate svojim ravnopravnim partnerima ili na njih možda gleda kao na neku monetu za potkusurivanje?

Kao što sam prije par dana rekao u Saboru, službeni Zagreb kaže da stoji uz Hrvate u BiH. Da, stoji jedino kad im trebaju glasovi, a inače postavlja za ministra unutarnjih poslova Božinovića, bivšeg predstojnika Mesićevog ureda, za predsjednika Sabora Jandrokovića, za kojeg znamo da je radio izravno protiv interesa Hrvata u BiH, hvaleći se u američkom veleposlanstvu da radi na stišavanju Hrvata u BiH i zaustavljanju stvaranja trećeg entiteta. Mogao bih spomenuti i ulogu Šeksa koji je tražio lociranje generala Gotovine, pa možete i sami zaključiti na kojem su mu mjestu tek pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, itd. Obećao sam da ćemo ih na sve načine pritiskati da od tog „stajanja uz Hrvate u BiH“ izađe nešto konkretno.

Je li kalkulantski odnos Zagreba prema bh. Hrvatima doveo do tog da je Hrvatska danas postala „agresor“ na BiH, unatoč svoj pomoći koju je u tu zemlju uputila tijekom rata?

Moglo bi se reći da se kalkulantski odnos kao bumerang vratio hrvatskoj politici kroz ovu presudu koja je za Hrvatsku porazna. Ne bih koristio termin agresor, iako je jasno da će ga određeni politički krugovi i u BiH i u Hrvatskoj tako iščitavati. Pomoć Hrvatske izbjeglicama iz BiH, ali i silna vojna pomoć trebale bi biti dovoljne činjenice da se razumije kako Hrvatska nije bila agresor na BiH.

Kakva treba biti nova politika Zagreba prema BiH, a kakva prema Hrvatima u BiH?

Prije svega, mi nemamo vremena za kalkulacije. Ključan je u ovom trenutku opstanak Hrvata u BiH, a politička ravnopravnost i njihova konstitutivnost moraju biti prioriteti svake hrvatske vanjske politike. Nova politika mora pokazati političkom Sarajevu da će svaki pokušaj i dovođenje u pitanje ustavnih prava koja su zagarantirana Hrvatima u BiH biti presječene u korijenu.

Što Hrvatska može učiniti da se u BiH dođe do izmjena Izbornoga zakona na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike?

Ja nisam vidio nikakve konkretne poteze koji bi strogo upozoravali na primjenu odluke Ustavnog suda o neustavnosti Izbornog zakona u BiH. Nisam ni čuo da je jedan hrvatski dužnosnik iz Hrvatske pred europskim tijelima pokušao do kraja riješiti to pitanje. Čini mi se da Vlada radi stihijski: tek kad se dogodi tragedija ili negativan signal iz Sarajeva, onda se oni aktiviraju, pa ponovo zašute.

Pribojavate li se scenarija u kojem bi Hrvati u BiH od konstitutivnog naroda postali nacionalnom manjinom?

To se neće dogoditi, Hrvati su ustavom konstitutivni i to će biti uvijek. Bosnu i Hercegovinu vidim kao državu tri ravnopravna naroda. Hrvati će imati budućnost tu, to je njihova država i jednakopravnost je nužna. To nije nešto što se Hrvatima treba dati ili oduzeti, nego što će Hrvati uvijek morati imati, a Hrvatska ni pod koju cijenu ne smije ići ispod te crte.

Je li Zagreb svjestan važnosti konstitutivnosti Hrvata u BiH za vlastiti geostrateški položaj?

Smatram da neki dužnosnici jesu svjesni, dok su drugi potpuno nezainteresirani ili, usudim se reći, ponekad potkapacitirani da razumiju važnost konstitutivnosti Hrvata u BiH. Sve manje ljudi, a nažalost i političara, prihvaća činjenicu da oslabljeni Hrvati u BiH su slabost obzirom na geopolitički položaj i oblik Hrvatske. Neki smatraju da se previše daje na važnosti Hrvatima u BiH, ili se na Hrvate u BiH gleda kao na nekakvu zavičajnu zajednicu, ali smatram da takvi ljudi nisu svjesni okruženja i geostrateške važnosti.

Kako vidite budućnost BiH?

Vidim BiH koja će biti federalizirana, u kojoj će se poštovati kolektivna i ljudska prava, u kojoj će biti sva tri naroda jednako prihvaćena. Drugačiju budućnost ne želim i ne mogu zamisliti.