Pernarova samodopadna bezidejnost i uveseljavanje neukih

Dobro da je netko Acu Stankovića podučio pravilima javnog razgovora i pokazao da je TV-emisija „Nedjeljom u 2“ zamišljena (i ostvarena) kao nimalo nježno nedjeljno saslušavanje Josipovićevih protivnika i agitpropovsko bjesnilo s voditeljem kao glavnim isljednikom i velikim inkvizitorom.
Žalosno da lekciju nije dao netko od Acinih prijašnjih gostiju s nešto većom intelektualnom težinom – ali je svima njima imponiralo pojaviti su u toj nakaradnoj emisiji pa su kalkulirali, nepotrebno taktizirali i pritom ispadali oklijevala i harlekini – nego je to učinio neobrazovani Ivan Pernar. U toj emisiji, uostalom kao i u svom svakom nastupu u Hrvatskom saboru, Pernar nije imao ni srca ni hrabrosti, već je u svojoj neukosti izračunao da mu naprasni odlazak iz emisije donosi više medijskih poena od bilo kakvog oštrog dijaloga za koji nije kompetentan. Svaki razgovor pokazao bi koliko je „tanak“ i neupućen, osim što je vrlo ćesto dobro vođen. Aca Stanković i Ivan Pernar jedan su drugog itekako zaslužili. A opet je žalosno da je Pernar zanimljiviji i bolji dio Hrvatskog sabora. Svakome prema zaslugama pa i hrvatskom biračima.
Medijski prostor na HTV-u sveo se na isljednika-sveznalicu Acu Stankovića, koji se s mjesečnom plaćom od 27 000 kuna i tv ekipom od šest ljudi svake nedjelje užasava kapitalizma, i na kontroverznog Ivana Pernara; na izlizanog Mislava Togonala i otrcanog Domagoja Novokmeta. Njihovo cenzuriranje odabirom tema i pozivom gostiju u emisiju „Otvoreno“ jasno ukazuje namjerno odrađivanje minornih tema i njihovu novinarsku podčinjenost. Druge TV kuće još su gore, zar je Zoran Šprajc pod lažnim prezimenom išta korektniji? Jedino ih „vadi“ činjenica da nisu javne televizije pa im je muljaža, pogodovanje određenim skupinama i zaglupljivanje javnosti u dobroj mjeri oprošteno.
Odlazak Ivana Pernara iz TV emisije na Z1 samo je njegov način da se odlascima iz emisija izbori za medijski prostor. Upalilo je jednom pa misli da može uvijek upaliti. Nema Pernar pravih pitanja, još manje dobrih odgovora, nego logorejično nastavlja laprdati.
Ako je on pak, kako određeni krugovi tvrdr, provaljeni „ruski čovjek“, ako su ruska uporišta u medicinskom bratu željnog medijske pozornosti, onda i ono malo poštovanja koje imam za Ruse ovim padaju u vodu.
Analiza Pernarovih javnih nastupa pokazuje da su istupi retorički, šuplji, a znanje kavansko, pokupljeno na nekom zadimljenom šanku. Samodopadna „ispaljena“ u mikrofon Hrvatskog sabora mogu samo nasmijati malobrojno gledateljstvo i podići interes face-book pomodaraca. To nije ozbiljna politika nego priprosto uveseljavanje neukih masa.
Ono što čini cirkusant Ivan Pernar, pripadnik tih istih uzvaljanih masa, dio ogorčenog i neukog hrvatskog korpusa odobrava. Međutim, sam Pernar bi očito, umjesto boravka i rada u Hrvatskom saboru, radije istrčao na ulicu i za svoju političku bezidejnost tražio “pravednu” naknadu.
I. Sertić/Hrsvijet