Zadnji put kad nas je Bidenov Palmer hodočastio govorio je o prefiksima. I svima je to bilo wau.
Imamo novu čarobnu političku riječ!
Koju nam je donio Amer!
Pa da jebote, prefiksi! Kako to do sada nismo primjetili?
Nije problem, dragi hrvatski, srpski i bošnjački domorodci, o ti drevni življu našeg lepog daytonskog poluotoka, u odnosima nacija, u ratu i ranama od rata, razvalinama , boli, nepovjerenu, u osjećaju selektivne sudske nepravde koju je nad najmanjima počinio Haag, sud koji je prešutio sve zločine džihada u BIH.
Nije problem u preglasavanju u Barryevim amandmanima, u otimačini svega u BIH i prisvajanju svega bosanskog od strane islamista. Ne jebote! Problem je u prefiksima.
Tolike godine muke, svađe, igri bombama, oko ovog il onog , saplitanja, udaljavanja i na kraju dođe neki američki Mr. Bean, simpatični neki čovjek s tegla cvikama i pojasni nam
“Koji vam je k O Turrci, problem je u prefiksima, ukidajte prefikse”.
Kao da se preko bare, tamo đe je Dayton i skovan, pojavila neka nova tehnologija koja prepoznaje malformacije u tekstovima svjetskih ustava i koja nam je eto došla pomoći da sami odstranimo iz teksta svog ustava ono što nas razdvaja i ne da nam, ovako ludima jedni za drugima, da konačno počnemo živjeti svi skupazajedno, momentalo i koliko je odmaN.
Kako USA administracija u Hrvata uživa znanstveno neobjašnjiv ugled nitko od prisutnih “prefiksa” Palmeru nije htio kvariti doživljaj. Te su ga pustili da govori.
A on je uporno držao značajan gard i ponavljao važnu frazetinu: “Prefiksi, prefiksi”.
Onako kaubojski, kao kakav bogati Hercegovac, dijasporaš, povratnik o Gospojini, ostvareni ‘merički kapitalist, koji dođe u Veljake il Lišticu, nakon 40 godina američke pečalbe, pun love i iskustva, među sirotu rodbinu, čija guzica puta nije vidila i svjestan koliko im je važan ne prestaje trkeljati gluposti.
A što on više melje, oni mu se više dive , i potvrdno klimaju glavom uz osmijeh i blagi izraz lica koji mu daje do znanja da mu je svaka ko Njegoševa.
Tako nekako općenito izgledaju susreti trećerazredne US gospode kojoj se s vremena na vrijeme ne ogadi spustiti s američkih nosača koje raspoređuju po okolnim ruskim zemljama na američki Balkan.
Na koju god obalu naše postkolonijalne bijede da slete, prema njima trči pleme domorodaca i pada im ničice. Te ljude mi zovemo našom društvenom elitom. I svi , cijeli Balkan im se klanja. Natječu se tko će se više sageti pred Hodočasnikom. Ljudima više rase. Izišlih iz velikih letećih strojeva.
Svi osim jednog naroda. I jednog čovjeka. Srbina.
Potom je Palmer govorio o potrebi da se ukinu opet prefiksi u domu naroda.
Što je izazvalo lavine podsmjeha.
“Kakvi prefiksi bog te jebo” pitali su se katolici. Kako ćeš reorganizirati Domove naroda ako u njima ukineš imena klubova?
“Ne sekirajte se vi oko toga” – odgovorio je na tviteru mali Džasmin, lik iz analitičkog Palmerovog tima.
Da bi na kraju ispalo da g. Palmer želi ukinuti nacionalni pridjev imenima klubova u domovima naroda, te da potom miješa državni dom naroda s federalnim.
Da dobro ste čuli. Američki izaslanik za Izborni zakon pojma nema koliko Dom naroda FBIH ima zastupnika, nema pojma da su Bošnjaci oteli pravo Židovima da budu predstavljeni u Domu naroda, nikad nije čuo da su i sva srpska mjesta oteli u Federaciji, nije mu poznato da ne majoriziraju samo Hrvate nego sve što Bošnjak nije u većem BH entitetu. Entitetu veće majorizacije.
On samo zna da je problem Sejdiću da postane hrvatski ili bošnjački član Predsjedništva, i da je problem Finziju da uđe u hrvatski klub doma naroda. Jer nije Hrvat.
Stoga se radi Sejdića mora ukinuti prefiks hrvatski ili bošnjački u Ustavu, kako bi Sejdić mogao postati član predsjedništva, i mora se ukinuti prefiks “hrvatski , bošnjački” klub doma naroda kako bi Sejdić mogao ući u Dom naroda.
Kojeg li otužnog tumačenja logike Daytona.
Zamislimo da Sejdić dođe u SAD, preko albanske mafije riješi potvrdu da je rođen u SAD i predloži Palmeru da se iz Ustava mora ukinuti pridjev “američki” predsjednik. Inače će tužiti Ameriku sudu u Strasbourgu. Sejdić pri tome kaže – postojimo mi ljudi u Americi, koji se ne osjećamo kao Amerikanci, a želimo imati pravo moći aplicirati za predsjednika Amerike. Palmer bi na to rekao: Pa nema veze, kako god da se ti osjećaš, ti kad budeš izabran bit ćeš američki predsjednik.
Ali ja ne želim biti samo američki predsjednik. Ja nisam pripadnik američke nacije. Želim biti pripadnik svih građana Amerike. Ne samo Amerikanaca. I mene to diskriminiran.
Palmer bi mu na to pojasnio da je Ustav Amerike takav kakav jest i da se mora poštovati. Ako se želi kandidirati to mora učiniti prema Ustavu.
Palmer nikako ne bi tražio od US vlasti da ukinu “prefiks” američki kod izbora američkog predsjednika. Niti bio tražio da se ukine prefiks “kalifornijski” kod izbora senatora iz Kalifornije. Naprosto bi poručio Sejdiću: G. Sejdić ti se imaš pravo kandidirati i za senatora Kalifornije i za predsjednika Amerike, Ustav je jasan i nedodirljiv. a ako te nešto diskriminira u Izbornom zakonu slobodno mi javi.
Čekaj ti si onaj lik, što je onomad u Bosni ko fol mijenjao Izborni zakon, pa udario na ustav, pa se zemlja raspala? -upitao ga je Sejdić.
Da – odgovorio je Palmer.
Pa što nisi tamo tako odradio stvar. Pojasnio ljudima da je problem u Izbornom zakonu a ne u ustavu.
Tamo sam bio po zadatku. Ovdje nastupam stručno i patriotski – odgovorio je Palmer.
Pretužno je i prežalosno , da jedna Amerika, koja se voli nazivati glavnom zaslužnicom za Dayton, pokazuje putem Palmerove površnosti, kako na niskoj razini prilazi BH problemu, kako je Bosnu i Hercegovinu stavila na zadnje mjesto prioriteta, te na ovakav način ujedno vrijeđa ovolike napaćene ljude u BIH koji su od USA očekivali puno više od statusa utamničenih nacija koje se imaju uklopiti u pojedine američke karijere.
Nakon toliko godina uništavanja mira u BIH režanja po Daytonu, rezanja Daytona po volji američkih nosača odijela u BIH, nakon godina stadija življenja kao robovi, pod voljom nekakve više rase, nakon toliko godina američkog uništavanja naših ljudskih prava, po njihovoj arijevskoj volji, poslali su nakon horde diletanata ponovno nekoliko potpuno pogubljenih likova, neunešenih niti približno u tragiku naše stvarnosti, da nam, za potrebe karijere Joe Bidena, preko noći priprijete kako se to mi moramo ponašati ako želimo da Biden uspije. A samim time i mi preživimo.
Jer bitan je naravno on, ne mi.
Baš kako je 1995 bio bitniji Clinton i njegova karijera nego bilo tko od nas. Bitniji čak i od Srebrenice. Da ne govorimo i od Grabovice. A i od Kazana. Premda se ova mjesta stratišta acija niže krvi, u BIH nisu pametna za izgovarati.
wpDiscuz
