Neće, naravno. Sarajevo neće proglasiti Kaju Kallas nepoželjnom. Ne pada im na pamet. Jer kad ti bijela žena s pozicije visine dođe, ne prosvjeduješ. Zapravo se ložiš na nju.
Tada se hoda unatraške, otkopčava košulja, nudi se janjetina i dijete ako treba.
Govorimo dakle o prostoru 23% BiH + Plenkovićeva 2 m2 – tu di Kaya kroči rađa se nova zemja. Spiritualni Butmir. Tu strane čizme ne gaze, nego tapkaju šeherom,a muslimanski čovik izuje se, trčkara za njima i ponavlja: “džumu ti klanjam, ljubim ti potpetice milostiva, sve dok udaraš na kaure”
Kaja silazi među nas kao Kolumbova unuka. Dočekuju je imami s janjadi, Zahiragić glumi svinjče mlado i maše repom. S uokvirenom slikom Sarajeva u ustima. Sarajevo je na slici pod snijegom. Sve je čisto i bijelo. Arijevski. Nema sinagoge. Nema Židova ni Srba, a ni Hrvata u ovoj turi. Nije to handžarluk. To je čistoća umjetnosti. Da previše detalja ne smeta kompoziciji. Dok joj Zahir pujse uručuje poklon grupa izabranih derviša izvodi za nju “Ples kontrole narativa”.
U krug, sve oko Kaye, oni tako plešu, dok ona zamišljeno klima i pita se – koji je od njih Željko? Đe je to pašče da ga pomilkim po glavurdi. Donila sam mu belgijske vafle.
U zgradi Predsjedništva, dva pizdeka – Komšić, Bećirović i eventualno neki tihi Hrvat koji još nije shvatio da je u pogrešnoj prostoriji – poklanjaju joj stakleni maket Sarajeva.
Cvijanovićeve nema. Nepoželjna je jer Ona je Prijetnja. Za Kayu je ona nedopustivo dostojanstvo. Sušta državnost u odnosu na ove dvije uvrede našeg postojanja. Gospođu Komšić i djevojčicu Bećirović. Koje su se muškarcima prozvale iz samo njima poznatih prava Istanbulske konvencije. Opsjednute su Istanbulom.
Na darovima koje joj prinose Bošnjaki samo je osmanski kist. Nema Hercega za Kayu. Nema srednjovjekovnih obrisa Bosne. Sve je unificirano. Bez narodnih nošnji. Samo cesta, zelena, koja vodi od Katedrale do OHR-a. Najkraći put ka vječnoj tišini.
Konaković, vladar vanjskih poslova entiteta bez vanjske politike, predaje joj tekicu s pjesmama o zajedništvu. Na prvoj stranici:
“Visoki predstavnik je sunce, a Ustav je naš promjenjiv ko Miljacka. Ako ti smeta – ne zaustavljaj je ili skoči u nju. Poginut ćeš jer plitka je.”
U Butmiru – spektakl. Zastave EU, raspoređene čizme, i jedan vojnik NATO-a koji ne zna gdje je, ali zna da je mora na tojlet. I upravo se misli. Zašto ne Schmidtov “zakon o prizivu NATO čuvara poretka, na piškenje”, ne bi bilo loše. General Barbu predaje Kallas sablju – simbol borbe za demokraciju kroz bonske oštrice.
A Kallas? Nasmiješena. Zadovoljna. Zadovoljena.
Gleda kako se domaći kolaboracionisti, klimoglavci i derviši bacaju na tlo kad izgovori “Schmidt”.
Ne zna ona da “visoki predstavnik” nije pravna kategorija. Ali zna da ovdje – sve postaje istina kad ga izgovori strankinja.
I doista u pravu je.
Na 23% BIH upravo je proglašena nova država. Nato se upravo ženi islamizmom. To je novi pakt svijeta. Gube Ameriku al vole Al Qaedu.
Separatisti Bošnjaci konačno se odvajaju od BIH. I konačno se kreće u plan spajanja s Kosovom, Albanijom, Turskom, Dohom.
Neka ti je sretno i neka živiš Republiko Bošnjačka!
Usrećila se jednom sama, o sebi i ne na račun drugih.
I dok traje ovo pokapanje BIH nitko ne pita – a gdje je Ustav?
U mezaru, bolan.
Tik do Alije.
Čeka prašinu s kabura El Fatiha, da bude ukopan baš kao i Babo Nacije.
S najvećom počašću kojom jedan musliman može biti pokopan.
I nemoj sad da slušamo priče kako naš ustav nije bio musliman.
Nego šta je bio nego musliman mamicu vam nevjerničku kršćansku?
/POSKOK/
wpDiscuz
